Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Jezivo je čitati kako je bivša žena osumnjičenog za ubojstvo tinejdžerice preklinjala institucije za pomoć

Istupi bivše partnerice i šefice Centra za socijalnu skrb otkrivaju dubinske probleme našeg sustava

ZADNJA IZMJENA: velj 16, 2020
Foto: Pixsell

Za Jutarnji list je danas istupila bivša partnerica Branka Rafajca, čovjeka osumnjičenog da je u petak ubio 16-godišnju djevojčicu u Malom Lošinju. Gospođa, koja kaže da je s Rafajcem provela 15 godina u izvanbračnoj zajednici, anonimno je prepričala događaje koji su uslijedili prije tragedije, a koji još jednom otkrivaju dubinske probleme hrvatskog sustava.

Kako je ispričala, prošle je godine počela obilaziti institucije, policiju, doktore, upozoravajući da bi Branko Rafajac mogao biti opasan za okolinu i sebe. Već dugo je, kaže, bio psihički nestabilan. “Moralo se spriječiti. Svi smo zakazali, svi mi, ljudi u institucijama pogotovo. Oni jako dobro znaju što se trebalo napraviti. Pitam se hoće li nakon svega ovoga moći živjeti i imati na duši dijete koje nije ništa krivo”, priča gospođa.

‘Počela sam obilaziti sve moguće institucije’

Otkrila je kad je primijetila da nešto nije u redu. “Prije dvije godine prestao je biti osoba koju sam poznavala. Mislim, svi mi imamo neke svoje žute minute, no tada… s čime se on tada počeo u glavi boriti i kakvi su ga demoni naveli na ovo, to samo on zna. Ono što ja znam sigurno jest da se to moglo spriječiti, a sada ću vam ispričati tijek kojim je sve to išlo”, počela je.

Kaže da je u studenom 2018. godine Rafajac završio na psihijatrijskom liječenju na Rabu gdje je ostao četiri mjeseca. “Vratio se u veljači prošle godine i tada je funkcionirao normalno, jer je pio lijekove i počeo je raditi. U kolovozu su se stvari promijenile, jer se počeo ponašati kao što se ponašao prije liječenja. To je uzelo maha. Je li prestao piti tablete, ne znam, ali je to bio trenutak kada sam počela obilaziti sve moguće institucije i po nekoliko puta svaku i molila sam pomoć.

Svima sam izričito navodila da je on opasnost i ugroza za sebe i za druge. Na policiji sam bila nekoliko puta. Oni su jako dobro upoznati sa svima, mogli su očekivati upravo ovako nešto, to je ono čega sam se najviše bojala da će se dogoditi. Ali, nisam mogla ni sanjati da će se dogoditi ovo”, priča za Jutarnji.

Bila je na policiji, kod njegova doktora, u CZSS-u

Kako tvrdi, na policiji su joj rekli da ga se samo želi riješiti. Kaže da im je pokušala objasniti da je psihički bolestan i nije za život među ljudima. “Koliko sam bila puta na policiji? Ne znam ni sama. Bila sam kod njegovog liječnika opće prakse, koji se njime nije želio baviti. Svi su mi samo govorili da se maknem od njega. I maknula sam se, ali problem se nije riješio. Zvala sam bolnicu na Rabu, jednom kada me Branko nazvao i pričao nepovezano zvala sam hitnu, ali nisu htjeli izaći na neviđeno, rekli su da ja prije odem u stan i provjerim, ali kako, nemam ključ, kako će reagirati?

Krajem prosinca prošle godine predala sam dopis u Centar za socijalnu skrb. Njima sam izričito navela: On je ugroza za sebe i druge. Molim da poduzmete sve mjere kako bi se preventivno djelovalo da se nešto ne dogodi, da ispitate njegovo psihičko i opće zdravstveno stanje”, tvrdi. Tada se, naime, posebno zabrinula nakon što se sastali s njim kako bi se dogovorili da joj preda stvari koje su ostale u stanu koji su nekad dijelili. Bio je, kaže, potpuno rastrojen.

“Bio je u katastrofalnom stanju, trajalo je to 15 minuta, pričao je nesuvislo i nepovezano, s njim se nije moglo razgovarati. Zato sam i išla u Centar. Došli su do njega, ali im nije htio otvoriti vrata. Njegov liječnik nije želio s njim imati veze, nije želio izaći u kućni posjet, rekao je da on više nije njegov pacijent jer je izgubio zdravstveno osiguranje. Socijalni radnici su mu ponovno došli na vrata, sada s policijom u pratnji. Tražio ih je sudski nalog, oni ga nisu imali, pa su se okrenuli i otišli, umjesto da su provalili i smjestili ga tamo gdje je trebao odavno završiti”, kaže. S obitelji djevojčice koja je ubijena, kaže, nikad ranije nisu imali kontakta. “Pitam se hoće li nakon svega ovoga moći živjeti i imati na duši dijete koje nije ništa krivo”, kaže za Jutarnji.

Šefica CZSS-a: ‘Nitko nam nije odgovarao na upite’

Apsurd našeg sustava pokazao je i jučerašnji istup ravnateljice Centra za socijalnu skrb Cres-Lošinj Branke Sepčić koja je za Dnevnik Nove TV otkrila da, iako su zbog Rafajca bili upozoreni od njegove bivše partnerice i njegovih roditelja koji su se brinuli za njegovo psihičko stanje, nikad nisu uspjeli stupiti u kontakt s njim, niti su uspjeli dobiti ikakve relevantne podatke o njegovom stanju od drugih institucija.

“Tijekom radnji u ovom postupku, dakle u ovih mjesec dana, pokušali smo ga kontaktirati. Fizički nismo nikada stigli do njega jer nam nikada nije htio otvoriti vrata, a kolegice su ga kontaktirale putem mobitela. Međutim, i ti razgovori najčešće su završavali vrijeđanjima, pogrdnim izjavama i spuštanjem slušalice”, kaže Sepčić. Na pitanje novinara jesu li kontaktirali njegovog liječnika, odgovara: “Jesmo. Kontaktirali smo njegovog liječnika tražeći dijagnozu, prognozu njegova ponašanja i stanja općenito, međutim do danas nismo dobili odgovor na traženo. U više smo navrata tražili tu informaciju, međutim do danas mi tu informaciju nismo dobili.”, kaže za Dnevnik.hr.

Informacije nisu uspjeli dobiti ni iz psihijatrijske bolnice na Rabu gdje je osumnjičeni boravio. “Socijalne radnice su u više navrata kontaktirale i psihijatrijsku bolnicu tražeći i otpusna pisma i prognozu njegova stanja. Međutim, i nažalost, do danas ni od njih nismo dobili nikakva očitovanja”, kaže. Kad ju je novinar pitao koja je njihova svrha ako im nitko neće odgovoriti ni na upite, odgovara: “Ja bih se usudila reći da, dokle god međuresorna suradnja ne bude na takvoj razini da se te informacije promptno razmjenjuju, imat ćemo problema u sustavu.”

 

Više s weba