Telegramu se javilo dvoje konzultanata koji su za svoje klijente – jedan grad i jednu općinu – prijavljivali projekte. Konzultantica je prijavu uspjela podnijeti sekundu iza 9 sati, dok je konzultant jednoga grada bio nešto sporiji, prijava mu je prošla dvije sekunde iza 9. I što to znači za redoslijed prijave, odnosno njihovu šansu da na natječaju zbilja dobiju nekakav novac? U 9 sati i jednu sekundu, kada je našoj sugovornici prošla prijava, njezin projekt bio je na 55. mjestu. Projekt našeg sugovornika, koji se uspio prijaviti sekundu kasnije, završio je na 78. mjestu.

Strateški pristup nadrealnoj prijavi

U razgovorima s kolegama koji su također prijavljivali projekte, naši sugovornici su doznali da je u prvoj sekundi predano sedamdesetak prijava, a projekti čija je prijava zabilježena u, recimo, 9 sati i tri sekunde, završili su iza 150. mjesta. Dakle, nemaju gotovo nikakve šanse da će dobiti novac za svoje projekte, neovisno o tome koliko su oni kvalitetni.

“Mislimo da smo OK i da ćemo proći”, govori konzultantica koja svoju pretpostavku temelji na usporedbi s istovjetnim prošlogodišnjim natječajem Fonda. Kako kaže, na raspolaganju je također bio iznos od 8 milijuna kuna, a za financiranje je odobreno 56 projekata. Oni su sada 55. prijavljeni pa vjeruje da imaju dobre šanse.

Njezin kolega, čiji je projekt po prijavi završio na 78. mjestu, nešto je skeptičniji i, kako nam kaže, “ne očekuje baš nešto”. Kako bi bili što brži i uspješniji, u uredu konzultantice nadrealnoj su prijavi pristupili krajnje strateški. Njih sedmero, uz kolegu iz Zagreba s bržom internetskom vezom, dežuralo je na stranici za prijavu od 8:15. Konstantno su je osvježavali da ih sustav slučajno ne izbaci, a od 9 su sumanuto klikali na prijavu kako se kome zazelenio prijavni obrazac.

‘Ovo nije razuman omjer prijava i sredstava’

“Ovo je situacija u kojoj u potpunosti ovisimo o internetu, zato i jesmo imali kolegu u Zagrebu koji ima bržu internetsku vezu”, objašnjava nam. Kvaliteta prijave, dodaje, u praksi ne znači puno jer je krucijalno vrijeme, odnosno brzina prijave. Konzultanta, koji je prijavu izvršio dvije sekunde iza 9, više ne čudi da brzina interneta presuđuje u dodjeli pozamašnih sredstava. Problematizira najbrži prst i kaže kako on može biti dobra metoda jer se nakon zatvaranja natječaja odmah može krenuti s evaluacijom, što znači da i dodjela sredstava ide brže.

No, smatra, najbrži prst ima smisla samo kada postoji razuman omjer između očekivanog broja prijava i ukupne količine sredstava koja se dodjeljuju. “U našem slučaju, na natječaj se moglo prijaviti 500-tinjak hrvatskih gradova i općina, a na raspolaganju je ukupno 8 milijuna kuna, s time da jedan prijavitelj može dobiti maksimalno pola milijuna kuna. To nije taj razuman omjer”, primjećuje naš sugovornik s dugogodišnjim konzultantskim iskustvom.

Proći će tek 10 posto prijavljenih

U ovome je slučaju, smatra, bilo nužno ili smanjiti maksimalan iznos sredstava koje jedan prijavitelj može dobiti, ili postrožiti kriterije i onemogućiti da se baš svaki grad ili općina mogu javiti. “Naša tijela”, dodaje, “ne znaju procijeniti potražnju za nekim natječajem pa se događaju ovakve situacije gdje imate gotovo nikakve kriterije i malo novaca pa dolazi do kaosa, padanja sustava i slično”.

Prema njegovoj računici, na ovom će natječaju proći 40-ak prijava. “Ako imamo više od 500 gradova i općina i ako prosječno dodijele 200.000 kuna po projektu, proći će 40 prijava. To nije niti 10 posto onih koji su se prijavili”, zaključuje.