Odluka Vlade o besplatnim obrocima u školama otkrila je više slabosti u sustavu i podsjetila na relativno novi problem – da sve manje ljudi želi raditi u državnim sustavima. Naime, osim što dio škola nema kuhinju, pa nemaju ni gdje pripremati obroke, postoji i manjak kuhara, jer sve manje ljudi tog profila želi raditi za državnu plaću.
Godinama je država bila najpoželjniji poslodavac. Sigurnost radnog mjesta, redovna plaća i često sporiji tempo rada nego u privatnom sektoru privlačio je ljude svih stupnjeva obrazovanja.
Plaća u restoranu je nekoliko puta veća
Posljednjih godina situacija na tržištu rada značajno se promijenila, nezaposlenost je pala, plaće u privatnom sektoru porasle, a manjak radnika stvorio je i veću sigurnost zaposlenja – lakše je promijeniti posao – pa je rad za državu postao manje atraktivan.
Škole se, tako, sada susreću s manjkom kuhara, koji bi bili voljni raditi u školskim kuhinjama. Prosječna plaća školskog kuhara iznosi oko 700 eura, dok su po restoranima i nekoliko puta veće, pa je rad u školskoj kuhinji, pogotovo mlađim kuharima, potpuno nezanimljiv.
Iako je rad u restoranskoj kuhinji neusporedivo intenzivniji, a radni dan dulji, ljudima je ipak atraktivniji novac i profesionalno usavršavanje, od “sigurnosti” rada za državu i slobodnih dana.
Država istovremeno ima višak i manjak zaposlenih
Doduše, prije dvije godine pažnju javnosti privukao je slučaj poznatog osječkog chefa Tomice Đukića, koji je nakon uspješne karijere u privatnom sektoru otišao raditi u kuhinju lokalne bolnice, ali je ta priča kratko trajala. Nakon nešto više od godine dana Đukić je napustio posao u bolnici i otišao raditi u restoran jedne baranjske vinarije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Država se, zapravo, našla u apsurdnoj situaciji da istovremeno ima višak i manjak zaposlenih. Dok po raznim administracijama imaju velike viškove, nastale višegodišnjim uhljebljivanjima, istovremeno neke pozicije je nemoguće popuniti jer nitko nije zainteresiran.
Prošlog ljeta nitko se nije javio na natječaj Ministarstva pravosuđa za mjesto višeg informatičkog savjetnika, jer, naravno, nijednom informatičkom stručnjaku nije na kraj pameti raditi u ministarstvu, kad u privatnom sektoru može dobiti nekoliko puta veću plaću.
Nemoguća je promjena sustava plaća u javnom sektoru
Ozbiljno povećanje plaća deficitarnim profilima radnika u državnom sustavu gotovo je nemoguće izvesti. Plaća se definira na bazi koeficijenta, stručne spreme, radnog staža itd., i tu nema prevelikog iskakanja. Neke drastične izmjene teško da bi bile prihvaćene. Zamislimo što bi bilo da neka škola plati kuhara jednako kao profesora. Vjerojatno bi izbila pobuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S obzirom na to, javni sustavi će se vjerojatno u budućnosti morati više usmjeriti ka nabavi određenih usluga izvana – pa ako škola nema kuhinje i kuhara, obroke će pripremati dobavljači. A tako će biti i s drugim uslugama za koje su potrebni deficitarni kadrovi, koji sve manje žele raditi za državu.
Još jedan mega problem s besplatnim obrocima: gdje misle pronaći kuhare koji će raditi u školama za 700 eura?
Državni sustav ima novi problem: u njemu više nitko ne želi raditi
Posljednjih godina situacija na tržištu rada značajno se promijenila, nezaposlenost je pala, plaće u privatnom sektoru porasle, a manjak radnika stvorio je i veću sigurnost zaposlenja - lakše je promijeniti posao - pa je rad za državu postao manje atraktivan
Odluka Vlade o besplatnim obrocima u školama otkrila je više slabosti u sustavu i podsjetila na relativno novi problem – da sve manje ljudi želi raditi u državnim sustavima. Naime, osim što dio škola nema kuhinju, pa nemaju ni gdje pripremati obroke, postoji i manjak kuhara, jer sve manje ljudi tog profila želi raditi za državnu plaću.
Godinama je država bila najpoželjniji poslodavac. Sigurnost radnog mjesta, redovna plaća i često sporiji tempo rada nego u privatnom sektoru privlačio je ljude svih stupnjeva obrazovanja.
Plaća u restoranu je nekoliko puta veća
Posljednjih godina situacija na tržištu rada značajno se promijenila, nezaposlenost je pala, plaće u privatnom sektoru porasle, a manjak radnika stvorio je i veću sigurnost zaposlenja – lakše je promijeniti posao – pa je rad za državu postao manje atraktivan.
Škole se, tako, sada susreću s manjkom kuhara, koji bi bili voljni raditi u školskim kuhinjama. Prosječna plaća školskog kuhara iznosi oko 700 eura, dok su po restoranima i nekoliko puta veće, pa je rad u školskoj kuhinji, pogotovo mlađim kuharima, potpuno nezanimljiv.
Iako je rad u restoranskoj kuhinji neusporedivo intenzivniji, a radni dan dulji, ljudima je ipak atraktivniji novac i profesionalno usavršavanje, od “sigurnosti” rada za državu i slobodnih dana.
Država istovremeno ima višak i manjak zaposlenih
Doduše, prije dvije godine pažnju javnosti privukao je slučaj poznatog osječkog chefa Tomice Đukića, koji je nakon uspješne karijere u privatnom sektoru otišao raditi u kuhinju lokalne bolnice, ali je ta priča kratko trajala. Nakon nešto više od godine dana Đukić je napustio posao u bolnici i otišao raditi u restoran jedne baranjske vinarije.
Država se, zapravo, našla u apsurdnoj situaciji da istovremeno ima višak i manjak zaposlenih. Dok po raznim administracijama imaju velike viškove, nastale višegodišnjim uhljebljivanjima, istovremeno neke pozicije je nemoguće popuniti jer nitko nije zainteresiran.
Prošlog ljeta nitko se nije javio na natječaj Ministarstva pravosuđa za mjesto višeg informatičkog savjetnika, jer, naravno, nijednom informatičkom stručnjaku nije na kraj pameti raditi u ministarstvu, kad u privatnom sektoru može dobiti nekoliko puta veću plaću.
Nemoguća je promjena sustava plaća u javnom sektoru
Ozbiljno povećanje plaća deficitarnim profilima radnika u državnom sustavu gotovo je nemoguće izvesti. Plaća se definira na bazi koeficijenta, stručne spreme, radnog staža itd., i tu nema prevelikog iskakanja. Neke drastične izmjene teško da bi bile prihvaćene. Zamislimo što bi bilo da neka škola plati kuhara jednako kao profesora. Vjerojatno bi izbila pobuna.
S obzirom na to, javni sustavi će se vjerojatno u budućnosti morati više usmjeriti ka nabavi određenih usluga izvana – pa ako škola nema kuhinje i kuhara, obroke će pripremati dobavljači. A tako će biti i s drugim uslugama za koje su potrebni deficitarni kadrovi, koji sve manje žele raditi za državu.