Jedan mali, posljednji detalj iz otkrića Telegrama o stiroporu iz dućana Baumax
Ministar Panenić tjednima se pozivao na famozni članak 15.
Predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata (HURS) Ozren Matijašević ustvrdio je danas kako dugo i jalovo kadroviranje u Vladi dovodi u pitanje provedbu potrebnih reformi, a neprihvatljiva huliganska retorika koči Vladu u njezinom radu kao i svakodnevne afere.
Zatražio je i smjenu ministra gospodarstva Tomislava Panenića, jer u njega, kako tvrdi, nema povjerenja zbog nezakonitog raspolaganja tuđom imovinom. Apsurdno je da nezakonito raspolaganje imovine bude dostatan razlog za raskid poslovnog odnosa sa zaposlenikom, ali ne i da ta osoba bude smijenjena s mjesta ministra u Vladi, smatra on.
Stiropor, za koji ministar gospodarstva Tomislav Panenić tvrdi da nije bio ukraden nego poklonjen, nije jedini razlog zbog kojeg je nekadašnji pomoćnik voditelja Poslovnog centra Baumaxa u Osijeku morao napustiti tu tvrtku. Iako je svakome jasno osim, čini se, ministru gospodarstva, da se pokloniti može samo svoje, a ne tuđe, Panenić je u prošlotjednoj emisiji Nedjeljom u 2 bio uporan u dokazivanju kako stiropor iz skladišta Baumaxa nije ukrao nego poklonio.
Veliki humanist
Kasnije je Most, da bi dodatno relativizirao priču, pohvalio Panenićevu humanost, ali i dodao kako je stiropor ”poklonio djetetu poginulih hrvatskih branitelja za izgradnju kuće”, a što u televizijskoj emisiji iz ”ljudskih i etičkih razloga nije htio spominjati”.
Tako je Panenić ispao ne samo krajnje humana, nego i iznimno samozatajna osoba koja se svojim dobročinstvom ne želi dičiti, pa ne otkriva kome je stiropor poklonila.
Krivotvorenje papira
Razlog Panenićevog iznuđenog odlaska iz Baumaxa nije bilo samo njegovo nerazumijevanje da se tuđe ne može poklanjati, nego nešto mnogo ozbiljnije, što bi se moglo kvalificirati kao kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja. Prije nego što je ministar Panenić ”poklonio” stiropor koji je pripadao Baumaxovu dobavljaču i koji je trebalo komisijski otpisati, napravljen je zapisnik da je sporni stiropor uništen. Uz Panenića taj su zapisnik potpisali jedan skladištar i zaštitar. Drugi skladištar to je odbio učiniti jer nije želio ovjeriti neistiniti sadržaj, kako se naziva to kazneno djelo, za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ministar Panenić kaže kako je stiropor poklonio, no veliki problem je u tome što je krivotvorio zapisnik u kojem stoji da je sporni stiropor uništen. Taj lažirani dokument odbio je potpisati jedan skladištar, a riječ je o kaznenom djelu ovjeravanja neistinitog sadržaja za koje se predviđa kazna zatvora do pet godina
Dakle, ne samo da stiropor nije ”poklonjen”, kako to tumači Panenić, nego je, da bi sve bilo papirnato pokriveno, napravljen i zapisnik o njegovu uništenju. Stiropor, međutim, nije uništen, nego je ”poklonjen”, što je Panenić uporno tvrdio u emisiji Nedjeljom u 2. No, da bi sve bilo prema propisima, napravljen je zapisnik da je stiropor uništen, iako to nije bilo točno. Ministar Panenić sigurno ”djetetu poginulih hrvatskih branitelja za izgradnju kuće” ne bi poklonio izlomljene, neupotrebljive ploče stiropora.
Tvrtka Baumax, dok je poslovala u Hrvatskoj, povremeno je davala donacije/darove pojedinim ustanovama, no uvijek prema strogo određenoj proceduri. Tako je, primjerice, Dječjem selu u Ladimirevcima svojedobno darovana određene količina boje. Uz svaku donaciju, međutim, išla bi i otpremnica, kako bi se znala točna količina i vrsta poklonjene robe. No, donacije je mogla davati samo tvrtka, nipošto netko od zaposlenika. Dakle, Panenić, kao pomoćnik voditelja poslovnog centra, nije to mogao učiniti na svoju ruku.
Vrhunska plaća?
A učinio je, još se podičivši ekološkom osviještenošću: stiropor se nema gdje reciklirati, a zbog okoliša nije ga razumno ni spaliti. Pa ga je odlučio darovati.
Panenić je u emisiji Nedjeljom u 2, da bi uvjerio gledatelje kako bi bilo smiješno da netko na takvom položaju na kakvom je bio on krade stiropor vrijedan pet stotina kuna, ustvrdio da je u Baumaxu imao vrhunsku plaću. Prema katalogu radnih mjesta Baumaxa, koji je u posjedu Telegrama, koeficijent složenosti posla (temeljem kojeg je određivana plaća zaposlenih) na kojem je on radio označen je s 2. Usporedbe radi, koeficijent složenosti radnog mjesta skladištara bio je 1,3, a prodavača 1,5. U vrijeme kada je Panenić bio pomoćnik voditelja poslovnog centra Baumaxa u Osijeku, skladištar (s koeficijentom 1,3) imao je plaću od 3552,50 kuna, ali u bruto iznosu. Ako je plaća skladištara, s koeficijentom 1,3 bila tolika, nije teško izračunati da plaća s koeficijentom 2 ni na koji način nije mogla biti vrhunska.
Poslovne tajne
Sve do nastupa u emisiji Nedjeljom u 2 Panenić je tvrdio kako ne može govoriti o razlozima zbog kojih je otišao iz Baumaxa. Uporno se pozivao na članak 15. ugovora s Baumaxom, koji mu – kako je objašnjavao – priječi da ”odaje poslovne podatke, dokumentaciju i ostale informacije koje je pribavio tijekom radnog odnosa i nakon isteka radnog odnosa, a koje se tiču poslodavca, te ih mora čuvati kao tajnu i iste ne smije prosljeđivati trećim osobama”.
Iako se tjednima pozivao na famozni članak 15. svog ugovora s tvrtkom Baumax, prava je istina da se taj članak nalazio u ugovorima o radu doslovno svakog zaposlenika Baumaxa. I skladištar i blagajnica, voditelj kadrovske službe, trgovac, knjigovođa, svi su imali članak za koji Panenić kaže da je tajna
Ostavimo sada po strani što je od vremena kada je otišao iz Baumaxa prošlo gotovo 12 godina i što je ta tvrtka prestala poslovati u Hrvatskoj, pa je bilo smiješno spominjati taj razlog. Ostavimo po strani i to kako je voditelju emisije Nedjeljom u 2 ministar Panenić tu tajnu ipak mogao otkriti, a novinarima koji su mu isto pitanje postavljali ranije, nije.
Važnije je nešto drugo: isti taj famozni članak 15. – kojim je poput neprobojnog štita mahao ministar Panenić – nalazio se u ugovorima o radu svakog, doslovno svakog zaposlenika Baumaxa!
Identičan članak
I skladištar i blagajnica, voditelj kadrovske službe i knjigovođa, trgovac i dekorater interijera, stolar i vrtlar u članku 15. ugovora s Baumaxom imali su tu odredbu. Dakle, i Panenić, koji za sebe tvrdi da je bio menadžer, mada mu u opisu radnog mjesta stoji samo pomoćnik voditelja Poslovnog centra, i ostali imali su isti taj članak u ugovoru o radu.
Panenić je to uporno predstavljao kao neku svoju posebnu obvezu, kao da je raspolagao strateški važnim informacijama i kao da bi njegovo objašnjenje razloga zbog kojih je morao otići iz Baumaxa toj tvrtki nanijelo nesagledive posljedice i golemu štetu.
Sve dok se nije potpuno zapleo u kučine, pa napokon priznao da je zbog poklanjanja tuđeg bio prisiljen napustiti Baumax.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 13. veljače 2016.