Joško Klisović u izbornu utrku života ulazi prekasno i nakon drame u stranci. Što može napraviti?
Klisović je odličan kandidat, vrlo sistematičan, ukratko - spreman je, uvjeravaju nas u SDP-u
"Nemam što loše reći o Jošku Klisoviću, ali mislim da tu energije i povezanosti sa Zagrebom - nema”, kažu nam, pak, isto u SDP-u
Beskrajan dan za SDP u Zagrebu, reklo bi se nakon predstavljanja Joška Klisovića kao kandidata za gradonačelnika, ide dalje. Klisovićev program iznesen u društvu s predsjednikom stranke Peđom Grbinom donekle je zasjenjen mega burnom raspravom u javnosti oko Mirele Holy i njenih tvitova o dotepencima koji se u Zagrebu cijepili preko reda. Holy, naime, surađuje s Klisovićem na izradi programa, a do izjave o cijepljenju se u kuloarima čak spekuliralo da bi mogla biti na njegovom listiću kao zamjenica gradonačelnika.
Naravno, priča oko Holy nije glavno obilježje beskrajnog SDP-ovog dana u Zagrebu. To je prije svega Klisović, odnosno, drama koje se oko njegovog kandidiranja odvijala tek nešto više od tri mjeseca pred izbore, koja je kulminirala raspuštanjem gradske organizacije koju je vodio Gordan Maras.
Kad poraz postane prihvatljiv
Četiri godine prije, također je bilo dramatično – SDP je tek dva mjeseca pred izbore odlučio podržati Anku Mrak-Taritaš. Ciklus prije toga, pak, zagrebački SDP je za gradonačelničkog kandidata odabrao mlađahnog Davora Bernardića, no Zoran Milanović ga je uspio nagovoriti da odstupi, kako bi u ring s Milanom Bandićem ušao Rajko Ostojić…
“Staro nenormalno” je, dakle, i dalje uobičajena definicija beskrajnog dana za SDP u Zagrebu, s tim da je ovaj put situacija takva da bi u stranci vjerojatno oduševljeno prihvatili ono što su ostvarili Ostojić i Mrak-Taritaš – solidan rezultat u Gradskoj skupštini i poraz u drugom krugu (doduše, ne od Bandića).
Jedan posto
Joško Klisović se tu obreo u dosta nezgodnoj situaciji. Ovo jest njegova prva osobna visokoprofilna utakmica u kojoj ovaj političar s velikim iskustvom u diplomaciji i vanjskim poslovima može doista pokazati “od čega je napravljen”, ali je i utakmica u kojoj ulazi značajno sputan dosadašnjim zbivanjima unutar stranke i činjenicom da u kampanju zasigurno ne ulazi ni kao prvi, ni kao drugi favorit.
U posljednjoj anketi za koju se zna, koju je naručila zagrebačka oporba početkom prosinca, kandidat SDP-a Gordan Maras je za ulazak u drugi krug trebao skoro udvostručiti svojih 8,5 posto glasova. Sam Klisović je, pak, bio spomenut kao potencijalni kandidat u jednoj od SDP-ovih jesenskih anketa i nije stajao najbolje, dobivao je tek nešto više od jedan posto (a Maras je bio otprilike na ovih 7-8 posto koje je pokazala posljednja anketa).
Brojke će rasti, ali…
No, sad je priča ipak nešto drugačija. Klisović je definitivno taj, iza njega je jednoglasno stalo predsjedništvo stranke i brojke će rasti. Samo, veliko je pitanje koliko i što će, ako već ne bude pobjede (koja u ovom trenutku za Klisovića izgleda prilično daleko) biti prihvatljiv rezultat?
O tome što SDP-ov kandidat može na ovim izborima i što su njegove prednosti i mane u izazovnoj utrci koja je pred njim razgovarali smo s nekoliko istaknutijih i upućenijih članova stranke.
Nikad neće ući u sukob s Tomaševićem
“Spreman je”, kaže nam jedan od sugovornika koji dobro poznaje Klisovića. Tvrdi da se radi o vrlo sistematičnom i odgovornom političaru, čak štreberu u želji da – brzo uči. Svakom zadatku koji je ikad imao, baš svakom, velikom ili malom, pristupao je izuzetno odgovorno i za sve je gotovo dječački zainteresiran, kaže nam ovaj član SDP-a.
On nam naglašava kako Klisović svakako ima potencijala da ostvari dobar izborni rezultat, ali uz dodatak: “Realan sam, ne mislim da će sigurno pobijediti, ali mogao bi ući u drugi krug i dovući listu na dvadesetak posto glasova”.
Kad kampanja krene punom snagom, Klisović i Tomislav Tomašević iz “Možemo!” će ciljati na sličan birački bazen i unatoč zasad pomirljivim izjavama, mnogi očekuju da bi moglo biti sukoba. “Ne. Joško nikad neće ući u sukob s “Možemo!”. Ne postoji razlog za to, oni su nam saveznici, a ne protivnici. Kampanja će se vrtjeti oko toga tko što nudi i nastojanja da se dobije povjerenje birača”, uvjerava nas naš sugovornik.
Iskusan, a nepotrošen
Član užeg vodstva stranke uvjerava nas, pak, da je Joško Klisović “odličan kandidat” i da su reakcije u zagrebačkoj organizaciji na njegovu kandidaturu “iznenađujuće pozitivne”, ali je pitanje hoće li mu okolnosti ići na ruku.
“Najjednostavnija situacija za nas bi bila da imaš HDZ i suprotstavljaš mu svog kandidata”, nastavlja, no to u Zagrebu nije slučaj. Bitan element u izbornoj jednadžbi za SDP je i aktualni gradonačelnik koji je “bio naš član, a naši birači dosta pamte”.
Ipak, Klisovićeva je prednost u tom smislu što se uz njega, objašnjava član stranačkog vodstva, nikada nisu vezivale priče o bliskosti s Bandićem. Naš ga sugovornik uz to smatra iskusnim, ali ne i potrošenim u politici.
‘Street fight’ i nedostatak energije
I treći naš sugovornik Klisovića smatra iskusnim. Ali, ne u onome za što se natječe. “Klisović bi bio puno bolji kandidat za neku nacionalnu funkciju, recimo ministra vanjskih poslova”, kaže nam ovaj SDP-ovac. Problematikom Zagreba se sadašnji kandidati SDP-a za gradonačelnika tog grada – nikad dosad nije bavio. Građani ga pritom ne znaju, kaže nam naš sugovornik, podsjećajući na nedavnu TV emisiju u kojoj je voditelj tvrdio da su razgovarali s deset kumica na placu i da niti jedna nije znala tko je to – Joško Klisović.
Osvrće se i na slučaj s Mirelom Holy. “Vijest o tome da je Klisović predstavio svoj program bila je samo dva sata na naslovnicama portala”, kaže nam, dodajući kako je priča oko Holy i dotepenaca bila “pedeset puta jača”. Naš sugovornik smatra da Klisović u javnosti ima image korektnog čovjeka, ali i da to nije dovoljno. “Izbori su street fight”, kaže nam slikovito, dodajući kako Klisović sad nema snage ni da se riješi Holy kao suradnice. “Ukratko, nemam što loše reći o Jošku Klisoviću, ali mislim da tu energije i povezanosti sa Zagrebom – nema”, kaže naš skeptičniji sugovornik.
Vrijeme koje je prošlo
Da uvjeri birače u glavnom gradu da je ipak on taj, Klisović ima još (samo) nepuna tri mjeseca. Tako su mu se, eto, tipično SDP-ovski u posljednjih desetak godina u Zagrebu, karte poklopile.
Stranka je, podsjetimo, ovaj put prvo igrala na kartu predizborne koalicije lijevog centra koju bi predvodio Tomašević, a nakon što ih je ovaj odbio, trebalo je još mjesec i pol dana da zagrebačku utrku povjere Klisoviću.
Iskusan, nepotrošen, vrlo sistematičan i spreman ili pak nedovoljno borben, energičan i slabo povezan sa zagrebačkom problematikom – pokazat će se narednih tjedana. Ono što Klisoviću može biti olakšavajuća okolnost u kampanji koja je krenula je ta da će, u krajnjoj liniji, u danima koji slijede on konačno biti taj koji će povlačiti poteze.