Na prosvjedu nitko nije artikulirao da se Crkva izravno miješa u škole; a to je, budimo realni, suština problema

Znak upozorenja da s politikom nešto ne štima

Isto tako nisu smatrali potrebnim ukazati na činjenicu da su podršku njihovom skupu došli dati brojni članovi rukovodstva SDP-a i predsjednik HSS- a, a iz HDZ-a nije bilo nikog od viđenijih članova. Sasvim je razumljivo da nikoga iz HDZ-a nije bilo ondje jer je hadezeovcima jasno da je to bio skup protiv njih, njihove politike i njihove vlade. Ali organizatorima skupa, čini se, to nije bilo jasno.

Umjesto da otvoreno kažu protiv čega su i tko radi ono protiv čega prosvjeduju, govornici su ponavljali, eksplicitno ili implicitno, da su svi političari isti i da odgoj i obrazovanje treba prepustiti struci. Političari samo trebaju odobriti proračunska sredstva za ono što odredi struka. Moglo bi se reći da je takvo neraspoloženje prema svim političarima – kako prema onima koji ih simpatiziraju, tako i prema onima koji ih ignoriraju – ozbiljan znak upozorenja da s politikom u Hrvatskoj nešto ne štima.

Ako struka postavlja strategiju; što da radi politika?

Zaposlenici jedne od vrsta institucija koje u modernoj državi – uz vojarne, zatvore i bolnice – trebaju osigurati disciplinu stanovništva potrebnu za obnavljanje poretka bune se protiv onih koji su izabrani da tim poretkom upravljaju i da određuju strateške ciljeve. Učitelji i profesori kao da poručuju da bi se trebao promijeniti način selekcije za rukovodeća mjesta u sustavu vlasti ili da bi političari trebali odustati od obavljanja posla za koji su izabrani.

Ako misle da bi osim demokratskih izbora trebao postojati još neki dodatni selekcijski mehanizam za političare, trebali bi objasniti kakav bi to mehanizam bio. Ako misle da se političari ne trebaju baviti strategijom znanosti i obrazovanja, vjerojatno bi to značilo da oni ne bi trebali donositi ni druge strateške dokumente poput strategije nacionalne sigurnosti, strategije ekonomskog razvitka, energetsku strategiju i strategiju populacijskog razvitka. Ako bi svaka struka donosila strategiju za svoje područje, postavlja se pitanje čime bi se političari bavili.

Jedan, ozbiljan, propust organizatora

Atmosfera na skupu, koji je uspio unatoč kiši koja je počela padati pred sam njegov početak i koju je određivala činjenica da su ondje bili pripadnici svih naraštaja, bila je dobra. Djeca su se, ponesena općenito pozitivnim emocijama, veselo igrala na vlažnoj livadi između Umjetničkog paviljona i Tomislavova spomenika. Kako sunce nije uspjelo probiti oblake, svojevrsnu zamjenu za odsutnu dugu predstavljala je usamljena zastava LGBT zajednice.

No, nijedan od govornika nije pozdravio na takav način izraženu podršku i nije se odredio prema službenim stajalištima Katoličke crkve, koja se u školama iskazuju na satovima vjeronauka, a koja pripadnicima te zajednice odriče pravo na sklapanje braka i općenito njihove odnose i seksualne preferencije smatra neprirodnim i neprihvatljivim. Mislim da je jedan od uočljivijih propusta organizatora, odnosno govornika na skupu, izbjegavanje da se jasno odrede u pogledu toga što oni smatraju prihvatljivim i neprihvatljivim.

Profesori se ne usude javno reći da je crkva prepreka

Ako smatraju da bi oni, učitelji i profesori, trebali djecu podučavati građanskom, zdravstvenom i seksualnom odgoju, ne bi li isto tako jasno trebali reći tko ih u tome onemogućava. Osim onim jednim jedinim transparentom koji je upozorio da kurikulum nije klerikulum ključni problem zbog kojega je Jokićevom timu uskraćena mogućnost da završi započeti posao na cijelom prosvjednom skupu u četvrtak nije bio spomenut.

A to je izravno miješanje Katoličke crkve u ono za što učitelji i profesori tvrde da bi trebalo biti područje njihovog autonomnog odlučivanja. Oni se usuđuju navodno svim političarima odreći pravo da se petljaju u odgoj u obrazovanje, ali se ne usude reći koji su to političari upravo imperativno nametnuli da se Katolička crkva instalira kao arbitar koji određuje što se i kako može i mora poučavati u školama. Učitelji i profesori ne usude se javno reći da je Katolička crkva glavna prepreka svakom pokušaju osuvremenjivanja hrvatskoga školstva.

Prikazuju Hrvatsku kao sovjetsku koloniju

To je institucija u čijim redovima ima mnogo onih koji se teško mire s ishodom Drugog svjetskog rata pa im je stalo da se ne kaže jasno i glasno tko se borio na kojoj strani i koja od globalno sukobljenih strana je u tom ratu pobijedila. Cijela Europa obilježava Dan pobjede nad fašizmom, ali hrvatska politička elita skrušeno pognuta pred prijekornim pogledima hrvatskih biskupa i kardinala ne usudi se ni službeno obilježiti taj dan jer Crkva je na strani onih koji su na taj dan 1945. godine bili poraženi.

U redovima Katoličke crkve u Hrvatskoj sve se jače osjeća utjecaj onih koji nisu zadovoljni ni Drugim vatikanskim koncilom jer je jedna od posljedica provedbe njegovih odluka bila normalizacija odnosa između tadašnje jugoslavenske vlasti i Vatikana. A sadašnja vladajuća politička elita puno je bliža tim antikoncilskim snagama negoli koncilskim. I ti političari i njihovi crkveni mentori žele recentniju hrvatsku povijest, onu od početka šezdesetih godina 20. stoljeća, prikazati tako kao da je Hrvatska bila sovjetska kolonija u kojoj se nije smjelo slaviti Božić, u kojoj je bio zabranjen vjerski tisak kao i sloboda putovanja u inozemstvo.

Sustav u Jugoslaviji nije baš bio sovjetski

U potrazi za legitimacijom koja bi ih što je moguće jasnije odijelila od staljinizma, hrvatski i jugoslavenski komunistički rukovodioci dopustili su kulturnu razmjenu sa svijetom, prodor popularne kulture sa Zapada, ali i neviđeni razmah svih vrsta domaćeg stvaralaštva, ne samo onog u području popularne kulture. U nekim područjima Hrvatska je bila vodeća u svijetu, primjerice Zagrebački bijenale s doista avangardnim glazbenim programima i Nove tendencije s istraživanjima u kompjutorskoj umjetnosti koja su okrunjena prvim u svijetu časopisom za kompjutorsku umjetnost pokrenutim u Zagrebu šezdesetih godina.

Usporedno s tim društveno poduzeće GZH i crkvena nakladna kuća Kršćanska sadašnjost objavili su prvi cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik. Daleko od prave demokracije, sustav u Jugoslaviji i u Hrvatskoj ipak se znatno razlikovao od sovjetskog sustava. Potrošačke aspiracije ali i realne potrošačke mogućnosti hrvatskog srednjeg sloja bile su usporedive s mogućnostima srednjeg sloja na Zapadu. Osim u politici, u mnogim se sferama javnog života osjećalo slobodoumlje, otvorenost, neka vrsta politički neosviještenog i ekonomski nedopuštenog liberalizma. Crkva i država koegzistirale su ne miješajući se jedna drugoj u posao.

Svi političari nisu isti, bar u pogledu na sekularizam

Javno se obračunavajući s komunizmom današnji predstavnici Katoličke crkve i njihovi poslušnici u redovima hrvatske vlasti zapravo se obračunavaju s onim što se šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina razvilo u hrvatskoj kulturi, a što nije bilo svedivo na komunizam. Crkva se, zapravo, pod izlikom da se obračunava s bezbožnim sovjetskim komunizmom koji u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća više nije bio dominantno određenje vlasti, danas pokušava obračunati s onim što je u to vrijeme bilo liberalno. Sekularizam je glavni problem Katoličke crkve s kojim se ona ne miri još od vremena Francuske revolucije.

Kako HDZ panično želi prikriti činjenicu da su njegovi osnivači listom bili partizani i komunisti, Crkva u aktualnoj vrhuški te stranke nalazi ljude spremne da lažno prikazuju čak i recentnu povijest koje se još mnogi sjećaju. HDZ u likovima aktualne predsjednice Republike i aktualnog premijera, ali i sadašnjeg ministra znanosti i obrazovanja kao i njegovog kreacionističkog prethodnika, nalazi oslonac za ostvarivanje svojih trajnih antimodernističkih namjera i interesa.

I upravo iz toga proistječu svi problemi s pokušajima osuvremenjivanja hrvatskoga školstva. A upravo o tom glavnom problemu u vezi s kurikularnom reformom nitko od govornika na prosvjednom skupu nije rekao ni riječ. A da su upozorili na taj problem, morali bi reći da – barem u pogledu na sekularizam, na odvojenost Crkve od države – nisu svi političari isti.