Juričan opet ima Facebook hit. Ljubavno pismo Ivani Brkljačić, direktorici Hanžeka i vlasnici kućice na Adventu

„Uz njegovu malu pomoć, ti Ivana što god da dotakneš pretvaraš u zlato! Pomogao ti je Rezač da lijepo zaokružiš svoju karijeru od nekadašnje vrhunske bacačice kladiva, sa sponzorskom majicom CIOS-a, naravno, do direktorice međunarodnog sportskog mitinga Hanžekovićev memorijal“.

Koordinatorica BM365

Do tog je položaja Brkljačić stigla zahvaljujući članstvu u stranci zagrebačkog gradonačelnika, smatra Juričan, koji piše da je bivša sportašica na korištenje dobila gradski stan zahvaljujući tome što je bila koordinatorica za osnivanje stranačkih organizacija BM365 na Trnju. „Imam dobru vijest za tebe, Ivana: kada preuzmem Grad ja ću ti produžiti taj ugovor u beskonačnost i za to mi nećeš morati viriti iz guzice kao što viriš Rezaču, jer cijenim što si bila vrhunska sportašica i što vodiš sportske manifestacije. Nećeš mi morati ni tako redovito pohoditi rođendane, kao što si hodočastila Rezaču“, obećava Juričan.

Brkljačić više nije u Glavnom odboru stranke BM365, tvrdi redatelj u nastavku objave, ali tamo ju je zamijenila njezina majka, inače voditeljica gradske tržnice Jarun. Juričan se potom vraća na pitanje adventske kućice, koju povezuje s osnivanjem podružnice BM365 u kojem je navodno sudjelovala Brkljačić 2015. godine.

„Upravo si te godine dobila kućicu na Adventu (Ličku kuću) koja svake godine ima vrhunski položaj – drugo mjesto, tik do Trga. Srebrna medalja. Prvo je mjesto ipak rezervirano za kralja Adventa samog – Denisa Mohenskog. Taj ti, možda će te zanimati, sada hodočasti po Uskoku i objašnjava kako mu je sam Bog dao da vodi Advent i tolike kućice na Trgu“, piše Juričan.

Junaci imovinskog pokreta

Redatelj citira autobiografsku crticu Ivane Brkljačić, koja piše kako se kao desetogodišnja djevojčica doseljena iz Gospića kroz sport borila za status u metropoli. „Davno je to bilo, moja Ivana. Prerasla si ti sport, shvatila si da se status danas izbori s adventskom kućicom. Eto shvatio je to i onaj majstor iz imovinskog pokreta – Škoro, još jedan od vas zaslužnika nagrađenih adventskom kućicom. Ta adventska kućica ti dođe nešto kao spomenica vas junaka imovinskog pokreta“, komentira Juričan, pa nabraja još neke funkcije koje je Brkljačić obnašala.

„Drago mi je što si upravo ti od 2015.- 2020. bila u Upravnom vijeću Javne ustanove ‘Maksimir’ za upravljanje zaštićenim područjima Grada Zagreba. Djeluješ mi izuzetno kvalificirano i sposobno za to – ipak si ti pet godina na Trgu upravljala zaštićenim adventskim područjem Lička kuća!“, piše Juričan.

Kako je uništen ZŠS

Brkljačić je sudjelovala i u likvidaciji Zagrebačkog sportskog saveza, tvrdi redatelj, koji smatra da je iza uništavanja te organizacije stajao Milan Bandić. „Da te podsjetim – ekipa u Zagrebačkom športskom savezu (ZŠS) je 2013. na čelu s novoizabranim predsjednikom Branimirom Bašićem, koji dolazi iz malog sporta, veslanja, izradila pravednije kriterije za raspodjelu oko 140 milijuna kuna proračunskoga novca, da bi na to Rezač, kršeći Zakon o izvršenju proračuna, obustavio uplatu proračunskoga novca na račun Zagrebačkog športskog saveza, čiji su djelatnici zbog toga tri mjeseca ostali bez plaće.

Na udaru se time našao i kompletan sport u gradu, 72 sportska saveza, 800 klubova i oko 30.000 sportaša, ali koga briga, jer Rezačeva volja se mora provoditi. Branimir Bašić je, stjeran u kut, dao ostavku, a ZŠS je lijepo otišao u likvidaciju. Rezačevi puleni na čelu sa starom Uskokovom mušterijom, Zdenom Antunovićem, začas su stvorili novi savez – Sportski savez grada Zagreba (SSGZ). Rezač je taj novi savez, rađen po njegovom guštu, preplavio novcem i organizirao njegovu selidbu u Savsku – u skuplje prostore, naravno, što podržavam.

A što si na to sve ti imala reći, dobra moja Ivana? Odmah si završila u Upravnom odboru tog novoformiranog SSGZ-a. Znaš ti dobro u koje se zaštićeno područje treba ubaciti. I sad smo tu di jesmo moja Ivana – sposobni ljudi kao što ste ti i Zdena Antunović vode gradski sport, a Cibona, Medveščak i Dinamov stadion vaš su ponos i dika”, zaključuje Juričan u javnom pismu Ivani Brkljačić.