Kakav bi potez (i koliko opasan) Kina mogla povući nakon teškog udarca na Tajvanu? 'Sljedeće četiri godine bit će sve samo ne stabilne'

Peking Laija smatra nepokolebljivim separatistom

Budućeg čelnika Tajvana, bivšeg liječnika i sadašnjeg potpredsjednika, Peking vidi kao nepokolebljivog separatista. New York Times piše da je izbor Laija “čin samoupravnog prkosa koji je dokazao ono što su mnogi već znali – da pritisci iz Pekinga, bilo ekonomski ili vojni – samo još više osnažuju želju otoka da zaštiti svoju de facto neovisnost i pomakne se van sjene koju baca Kina”.

Laijeva pobjeda sada sili Xija da se suoči s nedostatkom napretka. Dok će se na potpuni odgovor Kine vjerojatno čekati mjesecima ili godinama, guranje do ruba izbijanja aktivnog sukoba ne pokazuje znakove slabljenja i vjerojatno će se intenzivirati.

Kina i SAD učinili su Tajvan testom njihovih različitih ambicija i vizija. Za Peking, Tajvan je otok koji simbolizira ostatak njegova građanskog rata u koji se Sjedinjene Države nemaju što miješati. Washingtonu je to prva linija obrane za globalnu stabilnost, demokraciju od 23 milijuna ljudi i tvornicu mikroprocesora za cijeli svijet.

Svaka Laijeva riječ nosi veliku težinu

Ulozi su ogromni, pa dodaju na težini svakoj riječi ili politici koju Lai i njegova stranka moraju sada donijeti, a posebice nakon inauguracije u svibnju. Teško je za očekivati da će Xi sjediti mirno po strani, prekriženih ruku. Prije izbora, kineski dužnosnici Laija su opisivali kao negativca, nazivajući ga tvrdoglavim “radnikom za neovisnost Tajvana”, “rušiteljem mira u tjesnacu” i “potencijalnim kreatorom opasnog rata”.

Lai, politički veteran, tijekom kampanje rekao je da Tajvanu nije potrebna formalna neovisnost. Na konferenciji za medije nakon pobjede kazao je da će tražiti uravnotežen pristup odnosima između dvije strane tjesnaca, uključujući “suradnju s Kinom”, slijedeći put svoje prethodnice, Tsai Ing-wen.

No, male su šanse da će Kina promijeniti mišljenje. “Lai Ching-te je impulzivan i politički pristran, tako da ne možemo isključiti mogućnost da se tijekom njegovog mandata dogodi nepredvidiv i nepoznat razvoj događaja. Bojim se da je to vrlo opasno”, smatra Zhu Songling, profesor tajvanskih studija na Sveučilištu Beijing Union, dodajući za NYT da su stavovi Xija o Tajvanu jasni. Jedan od njih je da se može upotrijebiti sila – ako to bude potrebno.

Stručnjaci na Zapadu nisu previše optimistični

Ni zapadni stručnjaci koji proučavaju kinesku politiku nisu puno optimističniji. Evan S. Medeiros, profesor azijskih studija na Sveučilištu Georgetown, kaže da će sljedeće četiri godine biti “sve samo ne stabilne u odnosima između SAD-a i Kine te između dviju strana tjesnaca”.

Kao i drugi zapadni analitičari, očekuje poznate taktike pritiska iz Kine. U najmanju ruku, Kinezi će nastaviti pokušavati manipulirati tajvanskom politikom dezinformacijama, prijetnjama i ekonomskim poticajima. Kineski dužnosnici ranije su nagovijestili da bi mogli ciljati na trgovinu, ukidajući sve više carinskih ustupaka.

Veće vojne vježbe su još jedna od mogućnosti. Peking je također pokazao da će nastaviti tjerati Washington da izvrši pritisak na Tajvan i smanji vojnu potporu.

SAD o stabilnosti regije

Uoči izbora u Tajvanu, šef međunarodnog odjela Komunističke partije Kine Liu Jianchao sastao se u Washingtonu s državnim tajnikom Antonyjem J. Blinkenom. SAD je otkrio da je Blinken “ponovio važnost održavanja mira i stabilnosti diljem Tajvanskog tjesnaca”.

Liu je, sudeći po drugim službenim izjavama, najvjerojatnije upozorio SAD da ne intervenira “u regiji Tajvana”. Liu je također najavio da će delegacija bivših dužnosnika krenuti u Taipei nakon izbora, što je jedan od uobičajenih posjeta, koji traju već desetljećima.

Istovremeno, kinesko ministarstvo vanjskih poslova osudilo je “bezobrazno brbljanje američke strane”. U Washingtonu, međutim, ne planiraju šutjeti ili ograničiti suradnju, već sasvim suprotno. Bidenova administracija je prošle godine najavila 345 milijuna dolara vojne pomoći za Tajvan, s oružjem izvučenim iz američkih zaliha. Prijedlozi zakona u Kongresu također bi pooštrili ekonomske veze s Tajvanom, ublažili poreznu politiku i postavili temelje za ekonomske sankcije protiv Kine ako ikada napadne otok.

Suradnja Laija s Amerikancima

Nakon što je s Amerikancima surađivao kao potpredsjednik Tajvana, Lai sada kao predsjednik može lakše otvarati osjetljivija područja, procjenjuju analitičari. SAD bi također mogao produbiti suradnju na području kibernetičke sigurnosti, a mogao bi ojačati i komunikacijske mreže do razine blizu sposobnosti potrebne za razmjenu obavještajnih podataka. SAD bi također mogao tražiti postavljanje vojne logističke opreme na otok, što je strategija koju Pentagon uvodi u cijeloj regiji.

Praktički je javna tajna da su američki vojni savjetnici, uglavnom umirovljeni časnici, sve prisutniji na Tajvanu. Neki tajvanski dužnosnici opisuju ih “učiteljima engleskog”. Pod Laijevim predsjedništvom, na putu bi moglo biti sve više takvih “učitelja engleskog”.

Politolog Wen-ti Sung kaže da se “trebamo nadati da neće svaki dodatni korak biti shvaćen kao otvoreno provokativan te da neće izazvati ili opravdati masovnu kinesku reakciju”.

Rat nije neizbježan

Rat, ističe NYT, nije neizbježan. Sada je možda manje vjerojatan, jer je Kina zauzeta lošim gospodarstvom, a Sjedinjene Države ratovima u Europi i na Bliskom istoku. Neki analitičari se također nadaju da će Xi pronaći način da proglasi pobjedu na izborima i odstupi od antagonizma.

“U kineskom je nacionalnom interesu proširiti put miroljubive integracije kako se ne bi morali boriti. Puno ljudi promatra ovu interakciju i reakciju Pekinga. Svi ulagači također gledaju”, smatra profesorica Susan Shirk, istraživačica s Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu.

Xi može možda malo toga učiniti kako bi popravio ugled Kine u Tajvanu. U nedavnim istraživanjima, manje od 10 posto tajvanskih ispitanika smatra Kinu pouzdanom. “Vidjeli smo previše primjera onoga što je Xi učinio Hong Kongu i kako se odnosio prema svom narodu”, rekao je Cheng Ting-bin,učitelj u Taipeiju koji je glasao za Laija.

Poistovjećivanje s Kinom gotovo izbrisano

Većina Tajvanaca vidi svoju budućnost negdje drugdje. U subotu su mnogi rekli kako se nadaju da će vlada moći iskoristiti moćnu industriju poluvodiča za izgradnju veza s jugoistočnom Azijom i Europom.

Tijekom kampanje činilo se da je izbrisano svako poistovjećivanje i identifikacija s Kinom. Iako je službeni naziv Tajvana Republika Kina, nasljeđe iz vremena kad su tamo pobjegli kineski nacionalisti, reference o Republici Kini bilo je teško pronaći. Na Laijevim skupovima podržavatelji su nosili zelene jakne s engleskim natpisom “Team Taiwan” na leđima.

Čak je i Nacionalistička stranka, poznata po zalaganju za bliže veze s Pekingom, naglašavala odvraćanje, status quo i tajvanski identitet. Njihov kandidat, Hou Yu-ih, govorio je tako jakim tajvanskim naglaskom da su ga govornici mandarinskog jezika, koji nisu upoznati s lokalnim infleksijama, teško razumjeli.

‘Kini se ne može vjerovati’

Na mnogo načina, izbori su u manjoj mjeri bili referendum o kineskoj politici nego inače. Pitanja troškova života postala su dominantnija dijelom zbog toga što su platforme kandidata o vanjskim poslovima bile usklađene s onim što je većina ljudi rekla da žele – jaču vojsku, bliže veze s demokratskim svijetom i predanost statusu quo kojim se izbjegava provociranje Pekinga, ali također pronalazak načina za izlazak iz njegove orbite.

“Ono što želimo jest sačuvati naš način života”, rekao je umirovljenik Alen Hsu, koji je za NYT ispričao da mu je otac došao iz Kine, a sin služi u tajvanskim zračnim snagama. “Kini se”, zaključuje, “jednostavno ne može vjerovati.”