Kakav tjedan za nama. Počeo je prodajom Leda i završio užasavajućim nasiljem koje je potreslo zemlju

Dragan Markovina analizira događaje u tjednu za nama

Prošli tjedan otvoren je s velikim poslom i prodajom Leda, nastavljen potresom u pravosuđu i činjenicom da predestinirani Ivan Turudić nije izabran za predsjednika Visokog kaznenog suda, zatim povijesnim plasmanom mlade nogometne reprezentacije u četvrtfinale Eura, obilježavanjem tridesete godišnjice početka rata i predstavljanjem Nacionalnog plana za oporavak i otpornost da bi bio zaključen užasavajućim slučajem premlaćivanja djevojčice i drugim Uskrsom kojeg je svijet dočekao u pandemiji.

Početak rasprodaje Todorićevog carstva

Vijest je velika jer je riječ o jednom od najpoznatijih domaćih brendova, uz kojeg su odrastale generacije i stoga što je konačan iznos za kojeg je Ledo prodan Nomad Foodsu od 615 milijuna eura priličan, ali desilo se ono što je bilo neminovno. Dakle rasprodaja nekad moćnog Agrokora da bi njegovi novi vlasnici namirili dugovanja koja je firma imala prema njima.

Kako je u istom paketu prodan i srpski Frikom, mnoge reakcije na društvenim mrežama diljem regije iskazivale su strahove u pogledu buduće proizvodnje i ukusa sladoleda. Iako, naravno, za to nema nikakvih suvislih razloga. Nomad je kupio uspješnu firmu koja posluje na poznatom tržištu i nema razloga da išta bitno mijenja. Ono što je pak također vrlo izvjesno jeste da će prije završiti proces rastakanja Fortenove, nego svi sudski procesi Ivici Todoriću.

Povijesni uspjeh mlade nogometne reprezentacije

Godinama je mlada nogometna reprezentacija imala ogromnu količinu talenta u svojim redovima kojeg nikada nije uspijevala iskazati kao momčad, niti u često neuspješnim kvalifikacijama, ali i na rijetkim velikim turnirima na koje bi se plasirala. Kroz njene redove prošli su praktično svi oni koji su kasnije činili kičmu seniorske reprezentacije, ali niti s aktualnim izbornikom Bišćanom, Stipom Pletikosom, Igorom Tudorom, Ivanom Lekom, Tomom Šokotom i drugima nije uspjela proći skupinu na Euru 2000. godine, kao ni s Nikom Kranjčarem četiri godine kasnije. Sada su uz jednu pobjedu i dva tijesna poraza, zahvaljujući Bradarićevom golu u sudačkoj nadoknadi uspjeli dohvatiti četvrtfinale i moguće počeli stvarati pobjednički karakter ekipe.

Trideseta godišnjica Krvavog Uskrsa

Proteklog tjedna obilježena je i trideseta godišnjica Krvavog Uskrsa, odnosno početka rata u Hrvatskoj. Sve je prošlo uz standardna dnevnopolitička prepucavanja predsjednika i premijera te uobičajeni protokol. No, puno je bitnije i tužnije to što je od početka rata prošlo trideset godina, od njegovog okončanja 25, a mi još uvijek kao društvo funkcioniramo kao da je rat jučer okončan. Zbog čega uostalom i ne uspijevamo krenuti naprijed.

Pretplata na Telegram

A od početka mjeseca, kao što znate, Telegram je uveo pretplatu na portal, što znači da sve ovo skupa što radimo bez čitatelja koji nam zaista vjeruju i zainteresirani su za sadržaj, neće imati previše smisla. Još nitko nije našao čarobnu formulu za spas novinarstva, ali svi zajedno učimo u novim okolnostima.

Tektonski potresi u sudstvu

U pravosuđu pak, koje zahtijeva temeljitu reformu i povratak povjerenja u sustav, bez kojega je nemoguće graditi išta drugo, dogodio se temeljiti potres. Može premijer Plenković to negirati koliko god želi, ali otvoreni rat kojeg je pokrenuo Zoran Milanović na pitanju novog ključnog čovjeka Vrhovnog suda s jedne strane i nakon što je Zdravko Mamić ogolio sustav do kraja s druge, prisilili su ga da reagira.

I za početak Ivan Turudić, čovjek koji se javno družio s Mamićem, nije izabran za predsjednika Visokog kaznenog suda, koji je skoro pa izmišljen zbog njega, a Županijski sud u Zagrebu nije dobio novog čelnog čovjeka. Visoki kazneni sud povjeren je Željku Horvatoviću, čovjeku za kojim se ne vuku nikakvi repovi i koji je osudio Branimira Glavaša. Istina je da se stvari neće tek tako promijeniti, niti će ukopane strukture i vladajuća stranka olako ispustiti sustav iz ruku, ali je očito da je došlo do pomaka kojeg treba pozdraviti.

Predstavljen Nacionalni plan za oporavak i otpornost

Vlada nam je konačno pompozno predstavila Nacionalni plan za oporavak i otpornost, tj. ideju o tome kako će potrošiti planiranih 6,3 milijuna eura koje bi trebala dobiti od Europske unije za oporavak od krize prouzrokovane pandemijom. I kao da je vrijeme stalo. Iako su već odavno sve računice pokazale da gospodarstva bazirana isključivo na građevini i turizmu nemaju perspektivu i jedu vlastitu supstancu, najveći dio ulaganja planiran je upravo u građevini i to u svim sektorima, uključujući zdravstvo i obrazovanje.

Pa još smo za ministra Dragana Primorca imali velike infrastrukturne investicije u izgradnju zgrada i sveučilišnih kampusa, da bi na koncu došlo do moratorija na zapošljavanje mladih znanstvenika, što je potpuno suludo. I sad se opet radi isto. U obrazovanju i znanosti čak 5,1 milijarda kuna namijenjena je za infrastrukturu, a tek 2,4 za podizanje istraživačkih kapaciteta. U zdravstvu pak 2,6 milijarde kuna za modernizaciju sustava, u vrijeme dok iz splitskog KBC-a tvrde da im fali preko 230 medicinskih sestara.

Zastrašujući propust Centra za socijalnu skrb

A ovog tjedna zemlju je potresla vijest o premlaćivanju dvoipolgodišnje djevojčice koja je još uvijek životno ugrožena. To se dogodilo zato što je nakon dužeg boravka kod udomiteljske obitelji, dijete koje se tamo po procjenama dobro razvijalo i uspostavilo prisan odnos s novom obitelji, vraćeno roditeljima, unatoč procjeni da takva odluka nosi izvjestan rizik. Kakav je to rizik, sada smo i vidjeli.

Na koncu je nebitno i što je jedan od tipičnih hadezeovskih aparatčika, Branko Medunić, smijenjen s pozicije ravnatelja Centra za socijalnu skrb u Novoj Gradišci i što će roditelji kazneno odgovarati. Jedino je bitno da djevojčica bez trajnih posljedica preživi i da joj se omogući normalan život. Kojeg je mogla imati da ovdje još uvijek sve skupa ideološki ne diktiraju oni koji slijepo vjeruju u ono što nazivaju tradicionalnim vrijednostima, makar one bile u potpunom sukobu s realnošću.

Drugi Uskrs u pandemiji

A dočekali smo i drugi, nadajmo se posljednji Uskrs u pandemiji. No, dok je prošle godine svijet obišla snimka pape Franje koji na potpuno pustom trgu Svetog Petra šalje poruku ‘Urbi et orbi’, ove godine se ipak sve odvija ispred određenog broja ljudi. Veliki strah je prošao, ali pandemija nije. U središtu smo trećeg vala, ali se barem zahvaljujući cjepivima nazire kraj nenormalnosti. Nadajmo mu se što prije.