Reutersova analiza: Kako bi izgledala ruska pobjeda u Siriji?

#INFOGRAPHIC @AFP Russian airstrikes in Syria October 27 and 28, based on data from @TheStudyofWar pic.twitter.com/Ij4jDzxyFQ

— AFP news agency (@AFP) October 29, 2015

Ruska strategija – jednostavnost

Za početak, ključna snaga ruske strategije u Siriji je jednostavnost. Danas, ruska kampanja bombardiranja želi samo stabilizirati linije sirijskog režima oko ključnih koridora sjeverno od Damaska prema Homsu i Hami. To bi Asadu osiguralo prostor za disanje, a omogućilo bi režimu da krene u implementaciju dugo razmatranog plana B – konsolidaciju krnje države usmjerene na alvite u unutrašnjojsti i uz obale Sredozemlja.

Iako još je nejasno može li Asad još uvijek osvojiti velike dijelove Sirije, pobunjenici su sada u defanzivi, a režim je prestao gubiti ključne teritorije.

Strategija Sjedinjenih Država, s druge strane, mnogo je kompliciranija. Predsjednik Barack Obama istovremeno zahtjeva da “Asad mora otići”, te da će “degradirati i uništiti” tzv. Islamsku državu. Do danas, međutim, SAD nije htio napraviti potrebne vojne napore kako bi postigao te ciljeve. Ne iznenađuje što Asad i dalje drži vlast, dok ISIS kontrolira velike dijelove Sirije i Iraka.

Geopolitika Bliskog istoka

Čini se kako Putinova želja da ponovno uspostavi ruski utjecaj na Bliskom istoku već daje rezultata. Izvještaji koji kažu da je Asad na susret s Putinom došao ruskim vojnim avionom, pokazuju njegovu ovisnost o Rusiji i to ne samo vojno, nego i u smislu osobne sigurnosti, piše Reuters. Svi izvještaji pokazuju kako je Asad svjestan ove dinamike. A svjestan je sigurno i Putin.

Početkom 19. stoljeća vojni teoretičar Carl von Clausewitz rekao je svoju slavnu rečenicu kako je “rat nastavak politike drugim sredstvima”. Putin očito ruski pohod želi pretvoriti u politički uspjeh. Prema priopćenju ruskog predsjednika objavljenog na stranicama Kremlja, “pozitivni rezultati vojnih operacija položit će temelj za razradu dugoročnog rješenja temeljenog na političkom procesu koji uključuje sve političke snage, etničke i vjerske skupine… Mi bi to učinili, naravno, u bliskom kontaktu s drugim svjetskim silama i sa zemljama u regiji koje žele vidjeti mirno rješenje ovog sukoba”.

Putin ovime poručuje kako je rješenje sirijske krize nemoguće bez njega, smatra Reuters.

Što ako se dogodi ovaj scenarij?

Razmislite o sljedećem scenariju. Nakon još jednog ili dva mjeseca ruskog bombardiranja, Asadova vlast na preostalom teritoriju čini se sigurnom. Putin bi tada mogao predložiti politički kompromis između Asada i njegovih neprijatelja, što bi moglo dovesti do sporazuma između Asada i mnogih pobunjenika, koji bi onda napadali tzv. Islamku državu.

Zapad bi takav ishod također mogao gledati kao prihvatljiv. Europa je sigurno zabrinuta kako zaustaviti izbjegličku krizu u Europi, te će sigurno podržati opciju koja bi mogla ublažiti tu krizu. Iako si ni Europa ni SAD nemgou priuštiti i to reći, barem ne eksplicitno, još je uvijek moguće da bi Zapad prihvatio dogovor koji ostavlja Asada na vlasti, bilo u ceremonijalnoj ulozi ili kao dio dugoročne tranzicije.

Cijena za suradnju

Naravno, Putin bi od Zapada zahtijevao da plati cijenu za suradnju. Prije svega zahtijevao bi da dogovor uključuje i širu geopolitičku i sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka. Čak i bez zapadne podrške, Rusija je napravila korak prema povećanju utjecaja na Bliskom istoku. Putin je razgovarao s važnim sunitskim vođama zemalja Perzijskog zaljeva i Jordana i izvjestio ih o njegovim razgovorima s Asadom.

Ono što je još važnije od povećanja ruskog utjecaja na Bliskom istoku, Putin bi mogao iskoristiti intervenciju u Siriji kako bi ukinuo zapadne sankcije Rusiji zbog Ukrajine. Iako bi SAD nevoljko prihvatio takvu nagodbu, Europljani bi mogli. Mnoge europske zemlje i firme već su dosta izgubili zbog ovih sankcija.

Ovo sve predstavlja hipotetičku situaciju, te bi puno toga za Rusiju moglo poći krivo, no ako događaji budu išli na ruku Putina, on bi i dalje mogao nizati geopolitičke pobjede.