Kako bi ratom oko Tajvana, najvećeg proizvođača čipova, SAD i Kina mogli uništiti svoju tehnološku industriju
Tajvan je u ekonomskom smislu postao nevjerojatno bitan za SAD i Kinu
Četiri kineska bombardera H-6K, koji nose nuklearne bojeve glave, 10 lovaca J-16 i šest drugih vojnih zrakoplova povrijedilo je istodobno prošli tjedan zračni prostor Tajvana, pa je to, po tajvanskom ministarstvu obrane, najveće ugrožavanje sigurnosti te otočne države posljednjih godina.
U priopćenju se kaže kako su kineski zrakoplovi simulirali napade na američke ratne brodove koji plove Tajvanskim tjesnacem zbog čega je tajvanski raketni sustav protuzračne obrane odmah stavljen u stanje pune pripravnosti. Kinezi su međutim odgovorili da su samo demonstrirali sposobnost obrane svojeg teritorija budući je Tajvan kroz povijest uvijek bio dio Kine, osim u razdoblju japanske okupacije Kine.
Dogovor oko Tajvana nije moguć
Tek nakon 1949. kad je tamo izbjegao diktator Čang Kaj-šek sa svojom svitom nakon što je u građanskom ratu poražen od komunističke vojske Mao Ce-tunga te je Tajvan proglasio svojom državom. Kinesko zrakoplovstvo proteklih mjeseci svakodnevno izvodi vojne vježba između Tajvana i tajvanskih otoka Pratas u Južnokineskom moru koje se u Tajpehu i Washingtonu doživljavaju kao najopasnije provokacije.
I dok bi se oko većine spornih pitanja između Kine i SAD-a možda mogli pronaći kompromisi, oko Tajvana nikakav dogovor nije moguć. Po procjeni Victora Gaoa, bivšeg kineskog diplomata, Kina nikad neće pristati na nikakav kompromis oko Tajvana jer je to za nju “pitanja života ili smrti.” Peking također neprestano ponavlja da je Tajvan povijesno uvijek bio integralni dio teritorija Kine te da je to pravo spreman braniti na život i smrt.
Otok Tajvan udaljen je od Kine oko 180 kilometara, dugačak je 394 kilometra te širok 144 kilometra. Kao suvereni entitet Tajvan priznaje 20 država članica UN-a, a 57 drugih država održava s Tajpehom neslužbene diplomatske odnose. Tajvan je bez sumnje najopasnija točka u odnosima Kine i SAD-a pa ne bi bilo čudo da se zbog njega dvije zemlje čak i zarate. Iako je relativno mala zemlja, na 35.980 četvornih kilometara živi oko 23 milijuna ljudi, Tajvan je postao, u ekonomskom smislu, nevjerojatno bitan za obje države.
Ima iznimno strateško značenju
Osim što Peking drži Tajvan dijelom svojeg teritorija taj otok posljednjih godina ima izniman strateški značaj jer je postao najveći proizvođač i izvoznik poluvodiča, odnosno čipova, na svijetu. Samo u 2020., kad je cijeli svijet bio zatvoren zbog pandemije, tajvanski proizvođači poluvodiča uprihodili su čak 85,13 milijardi dolara. Bez čipova nema ni gospodarskog rasta, ni sigurnosti ni tehnoloških inovacija.
Čipovi su manji od poštanske marke, tanji od ljudske kose, ali bez njih nema pametnih telefona, računala, interneta, zrakoplova, hipersoničnog naoružanja, digitalizacije roba i usluga. Bez njih nema razvoja novih tehnologija, umjetne inteligencija, kvantnog računanja, 5G mreže. Tajvanski izvoz elektroničkih komponenata, uključujući i čipove, u posljednjih nekoliko mjeseci narastao je na 10 milijardi dolara mjesečno.
Zbog toga bi, primjerice, pomorska blokada malog Tajvana ili čak oružani sukob, dramatično ugrozio tehnološke industrije najvećih svjetskih velesila Kine i SAD-a. Što bi bila katastrofa za obje države pa Tajvan igra upravo na tu kartu: čipovi ju štite od izolacije pa i ratne opasnosti. Koliko je Tajvan važan pokazuje i to što su nedavno SAD, Japan i Europska unija zatražili od tajvanskih proizvođača poluvodiča da povećaju proizvodnju čipova kako bi pomogli njihovim automobilskim industrijama.
Zbog manjka čipovi prijeti im zastoj u proizvodnji
Prijeti im, naime, zbog manjka čipova, zastoj u proizvodnji. Nedostatak čipova i komponenata mogao bi također ugroziti i rast proizvodnje u cijeloj računalnoj industriji. Koliko je tajvanska tehnološka industrija postala bitna za svijet, pokazuje samo nekoliko primjera i podataka. Mjesečna prodaja Innoluxa, tajvanskog proizvođača televizijskih i računalnih zaslona sa specijalnim tekućim kristalima, koji, među ostalim, opskrbljuje Teslu, Samsung i Apple, porasla je u prva tri mjeseca ove godine za 79 posto u odnosu na 2020.
Innolux je vodeći svjetski proizvođač TFT-LCD zaslona, a opskrbljuje svojim proizvodima najveće svjetske proizvođače informacijske i potrošačke elektronike. U dvije tvornice u Tajvanu i četiri u Kini zaposleno je čak 58.000 ljudi. ASE Group (Advanced Semiconductor Engineering Inc.) sa 66.000 zaposlenih, vodeći je pružatelj usluga proizvodnje, montaže i ispitivanja poluvodiča u svijetu, a 2020. ostvario je profit od milijardu dolara.
Najveći proizvođač čipova u Tajvanu i svijetu je kompanija Taiwan Semiconductor Manufacturing Co., koja isporučuje na kinesko tržište oko trećine kineskih poluvodiča i čipova. Tvrtka ima 52.000 zaposlenika, a godišnje u prosjeku ostvaruje prihod od oko 39 milijardi dolara. Izvozno orijentirani otok doživio je pravi procvat potkraj prošle godine jer mu izvoz počeo rasti po stopi većoj od 10 posto. Za to je najzaslužnija industrija poluvodiča posebno onih koji se koriste u pametnim telefonima, osobnim računalima, poslužiteljima, 5G mrežama i automobilima.
Kina želi potaknuti razvoj svoje industrije poluvodiča
Tajvanski je izvoz u veljači porastao za 9,7 posto, na 27,79 milijardi dolara. Industrija poluvodiča, stup tajvanskog gospodarstva, u ukupnom izvozu sudjeluje s 30 posto. Kina je najveći svjetski uvoznik poluvodiča, a u najvećoj mjeri oslanja se na proizvođače iz SAD-a i Tajvana. Zbog toga Kina ulaže golema financijska sredstva kako bi potaknula razvoj svoje industrije poluvodiča te prestala biti ovisna o Tajvanu i SAD. Peking posebno zabrinjava što su SAD pooštrile kontrolu izvoza poluvodiča u Kinu, posebno onih koji bi se mogli koristiti u vojne svrhe.
S obzirom na pretjeranu ovisnost o stranoj tehnologiji, kineska vlada očajnički želi ubrzati razvoj domaće industrije poluvodiča kako bi umanjila zavisnost od uvoza. Glavni problem Pekinga su vrhunski čipovi u čemu zaostaje za svijetom. Prema Udruženju poluvodičkih industrija, kineski proizvođači čipova primili su u posljednjih 20 godina državnih subvencija u iznosu od 50 milijardi američkih dolara, 100 puta više od iznosa koji su primile tvrtke s Tajvana.
Kineske tvrtke također imaju brojne porezne olakšice, dobivaju na besplatno korištenje zemljišta, mogu dobiti povlaštene zajmove i poticaje za nabavu. Kineski izvoz poluvodiča dosegao je 101 milijardu dolara u 2019., što je 20 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Ali to su uglavnom čipovi niskog ili srednjeg dometa. Unatoč velikim ulaganjima, malo je vjerojatno da će se Kina u sljedećih 5 do 10 godina osloboditi zavisnosti od uvoza čipova.
Slično razmišlja i američki predsjednik Joe Biden
Na sličan način i administracija američkog predsjednika Joe Bidena namjerava pomoći industrijama koje svojim proizvodima trebaju zamijeniti robu iz izvoza, ponajprije iz Kine, Tajvana te ostalih država. Premda to baš nije u skladu s načelima slobodne kapitalističke tržišne utakmice, Biden najavljuje da će njegova administracija uložiti milijarde dolara za stimuliranje proizvodnje deficitarnih roba, a među njima čipovi su na vrhu liste prioriteta.
Tako su se Kina i SAD našle u situaciji da međusobno ovise o proizvodnji čipova, a da su zajedno zavisni od tajvanskih proizvođača čipova. Tajvan je već odavno, zajedno s Južnom Korejom, Singapurom i Hong Kongom, proglašen azijskim tigrom zbog nevjerojatnog gospodarskog razvoja tih zemalja. Kad se zna da će se tim tigrovima uskoro pridružiti Vijetnam koji bilježi enorman rast te kad im se pribroje Kina, Japan pa i Indija, onda je jasno da se težište razvoja svjetskog gospodarstva sve više preusmjerava prema Aziji.
Ne treba, dakako, zaboraviti ni specifični slučaj Sjeverne Koreje. Ta je zemlja po broju stanovnika slična Tajvanu, pa premda se ubraja među najsiromašnije zemlje svijeta, uspjela je razviti takvu vojnu silu da je postala strah i trepet u Aziji, a više joj ne može stati na kraj niti SAD. Dok sigurnost Tajvana jamči njegova ekonomska snaga, dotle Sjevernu Koreju štiti njen zastrašujući nuklearni arsenal.
Čang Kaj-šek je 1949. pobjegao na Tajvan
Tajvan se odvojio od Kine nakon što je Narodno oslobodilačka armija Kine koju je predvodio Mao Ce-tung, porazila soldatesku generalisumusa Čang Kaj-šeka. Tada je vlada Kuomintanga 1949., zajedno s milijun i po ljudi pobjegla na otok Tajvan. Premda su predstavljali tek 14 posto stanovništva, odmah su preuzeli vlast te uveli diktaturu. Nakon smrti Čang Kaj-šeka 1975., naslijedio ga je njegov sin, koji nije mogao spriječiti demokratizaciju otoka pa su 2000. održani prvi izbori.
Kina je ponudila Tajvanu tijekom osamdesetih godina formulu suživota poznatu kao “jedna zemlja, dva sustava,” ali Tajpeh nije prihvatio tu ponudu. Ipak odnosi su se počeli postupno normalizirati, pa je Tajvan 1991. proglasio kraj rata s NR Kinom. Peking nije priznao Tajvan kao državu, a 2005. donio je zakon protiv secesije, koji je kineskoj vladi dao pravo upotrebe vojne sile ako se Tajvan pokuša odcijepiti od Kine. SAD je pak od 1949. zdušno podupirao diktaturu Čang Kaj-šeka, a sve do danas politički, vojno, ekonomski čvrsto stoji iza Tajvana čemu se Kina žestoko protivi.