Ništa tu, zapravo, nije bilo neočekivano i cijela priča oko predstavljanja programa Vlade u Saboru pratila je uvriježeni, močvarni scenarij. “Hrvatska je pred prijelomnim trenucima, koji zahtijevaju najvišu odgovornost i spremnost na odvažne odluke. Potrebno je nacionalno jedinstvo kao nikada u proteklih dvadeset godina, uz uvažavanje svih političkih razlika. Uvjeren sam da u tome možemo uspjeti zajedno”, govorio je Andrej Plenković saborskim zastupnicima.
Istim onima koji su 47 stranica programa rada Vlade dobili otprilike četrdesetak minuta prije početka sjednice na kojoj su o njemu trebali raspravljati.
Potpredsjednik HDZ-a Branko Bačić bio je istinski iznenađen što su se neki oporbeni zastupnici pobunili zbog neprimjerno kratkog roka za proučavanje temeljnog dokumenta tijela o kojem su danas trebali glasati i koje će voditi državu naredne četiri godine. Jer je to, eto, tek malo nadopunjeni izborni program HDZ-a. “Taj smo program komunicirali dnevno u kampanji, zato me još više čudi da se zastupnici tek sada iščuđavaju programu koji je pobijedio, bilo je itekako dovoljno vremena da se upoznaju s programom, ovo doživljavam kao performans”, govorio je Bačić.
Devetnaest sekundi po stranici programa
Oporbeni klubovi su zatim zatražili sat vremena pauze, da barem stignu pošteno pročitati dokument i napraviti najosnovniju pripremu za svoja izlaganja. Predsjednik Sabora im je odobrio 15 minuta, odnosno, dodatnih 19 sekundi po stranici programa Vlade koja, kako je rekao Plenković, preuzima “Hrvatsku pred prijelomnim trenucima” i kad je potrebno, kako ono… “nacionalno jedinstvo” i “uvažavanje političkih razlika”.
Ništa, dakle, novo. Prazna priča o zajedništvu koju je posebno brendirala Kolinda Grabar-Kitarović i ignorancija naspram parlamenta jedno je od obilježja vladavine ove inkarnacije HDZ. Kad je birana treća verzija prve Plenkovićeve Vlade, prošlog srpnja, sličan nadmeni i ignorantski odnos prema Saboru vidio se kod saslušavanja ministarskih kandidata po saborskim odborima, koja su nagurana u toliko kratkom vremenu da su bila potpuno besmislena, osim kao puko ispunjavanje naporne parlamentarne forme.
Gnjavatori sleđeni od užasa
Isto je i s programom Vlade. Kao i obično, lista obećanja bez preciznih mjera, rokova provedbe, procjene financijskih učinaka, nije mogla biti dostavljena niti na vrijeme saborskim zastupnicima kako bi se ljudi pripremili za sjednicu. Kao što se često događalo u Plenkovićevim Vladama, onoj 1.0 (s Mostom), 1.1. (s HNS-om) i 1.2 (nakon plimom afera isforsirane velike rekonstrukcije), i ova inačica 2.0 očito će Sabor i zastupnike tretirati kao nužno zlo, gnjavatore kojima, kao i javnosti, dokumente, prijedloge i dnevne redove treba dostavljati što kasnije kako se po njima ne bi stiglo previše čačkati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otužno predvidiva bila je i reakcija kompletne oporbe koja se, nakon svih ovih godina, zadovoljila verbalnom osudom ovakve prakse, umjesto da su, nakon ciničnih 15 minuta odobrene pauze, odlučili napustiti cijelu farsu i preskočiti današnju sjednicu. Time bi poslali snažnu poruku Vladi, ali i javnosti, da bi ovaj put, doista, moglo biti drugačije.
No, stara je to priča o oporbi koja se pred pozivanjem na zajedništvo i zastavu sledi od užasa zbog mogućih kritika o nekonstruktivnosti i zanemarivanju nacionalnih interesa. Pa uz manje ili više buntovne rečenice odluči ostati u ulozi demokratskog uresa na licu samodopadne političke bezobraštine. Koja će vrlo teško, sama od sebe, tek tako prestati bujati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako će izgledati ovaj mandat Vlade?
Da je oporba nakon svega odlučila napustiti sjednicu, poslali bi poruku javnosti da će ovaj put, možda, ipak biti drukčije
Kao što se često događalo u Plenkovićevim Vladama, onoj 1.0 (s Mostom), 1.1. (s HNS-om) i 1.2 (nakon plimom afera isforsirane velike rekonstrukcije), i ova inačica 2.0 očito će Sabor i zastupnike tretirati kao nužno zlo, gnjavatore kojima, kao i javnosti, dokumente, prijedloge i dnevne redove treba dostavljati što kasnije kako se po njima ne bi stiglo previše čačkati.
Ništa tu, zapravo, nije bilo neočekivano i cijela priča oko predstavljanja programa Vlade u Saboru pratila je uvriježeni, močvarni scenarij. “Hrvatska je pred prijelomnim trenucima, koji zahtijevaju najvišu odgovornost i spremnost na odvažne odluke. Potrebno je nacionalno jedinstvo kao nikada u proteklih dvadeset godina, uz uvažavanje svih političkih razlika. Uvjeren sam da u tome možemo uspjeti zajedno”, govorio je Andrej Plenković saborskim zastupnicima.
Istim onima koji su 47 stranica programa rada Vlade dobili otprilike četrdesetak minuta prije početka sjednice na kojoj su o njemu trebali raspravljati.
Potpredsjednik HDZ-a Branko Bačić bio je istinski iznenađen što su se neki oporbeni zastupnici pobunili zbog neprimjerno kratkog roka za proučavanje temeljnog dokumenta tijela o kojem su danas trebali glasati i koje će voditi državu naredne četiri godine. Jer je to, eto, tek malo nadopunjeni izborni program HDZ-a. “Taj smo program komunicirali dnevno u kampanji, zato me još više čudi da se zastupnici tek sada iščuđavaju programu koji je pobijedio, bilo je itekako dovoljno vremena da se upoznaju s programom, ovo doživljavam kao performans”, govorio je Bačić.
Devetnaest sekundi po stranici programa
Oporbeni klubovi su zatim zatražili sat vremena pauze, da barem stignu pošteno pročitati dokument i napraviti najosnovniju pripremu za svoja izlaganja. Predsjednik Sabora im je odobrio 15 minuta, odnosno, dodatnih 19 sekundi po stranici programa Vlade koja, kako je rekao Plenković, preuzima “Hrvatsku pred prijelomnim trenucima” i kad je potrebno, kako ono… “nacionalno jedinstvo” i “uvažavanje političkih razlika”.
Ništa, dakle, novo. Prazna priča o zajedništvu koju je posebno brendirala Kolinda Grabar-Kitarović i ignorancija naspram parlamenta jedno je od obilježja vladavine ove inkarnacije HDZ. Kad je birana treća verzija prve Plenkovićeve Vlade, prošlog srpnja, sličan nadmeni i ignorantski odnos prema Saboru vidio se kod saslušavanja ministarskih kandidata po saborskim odborima, koja su nagurana u toliko kratkom vremenu da su bila potpuno besmislena, osim kao puko ispunjavanje naporne parlamentarne forme.
Gnjavatori sleđeni od užasa
Isto je i s programom Vlade. Kao i obično, lista obećanja bez preciznih mjera, rokova provedbe, procjene financijskih učinaka, nije mogla biti dostavljena niti na vrijeme saborskim zastupnicima kako bi se ljudi pripremili za sjednicu. Kao što se često događalo u Plenkovićevim Vladama, onoj 1.0 (s Mostom), 1.1. (s HNS-om) i 1.2 (nakon plimom afera isforsirane velike rekonstrukcije), i ova inačica 2.0 očito će Sabor i zastupnike tretirati kao nužno zlo, gnjavatore kojima, kao i javnosti, dokumente, prijedloge i dnevne redove treba dostavljati što kasnije kako se po njima ne bi stiglo previše čačkati.
Otužno predvidiva bila je i reakcija kompletne oporbe koja se, nakon svih ovih godina, zadovoljila verbalnom osudom ovakve prakse, umjesto da su, nakon ciničnih 15 minuta odobrene pauze, odlučili napustiti cijelu farsu i preskočiti današnju sjednicu. Time bi poslali snažnu poruku Vladi, ali i javnosti, da bi ovaj put, doista, moglo biti drugačije.
No, stara je to priča o oporbi koja se pred pozivanjem na zajedništvo i zastavu sledi od užasa zbog mogućih kritika o nekonstruktivnosti i zanemarivanju nacionalnih interesa. Pa uz manje ili više buntovne rečenice odluči ostati u ulozi demokratskog uresa na licu samodopadne političke bezobraštine. Koja će vrlo teško, sama od sebe, tek tako prestati bujati.