Kako EU članice hine da zbog Orbana ne mogu prestati kupovati ruski plin i naftu

‘Najskuplja greška ikad’

Otkako je Vladimir Putin krajem veljače pokrenuo invaziju na Ukrajinu, Europska unija pokazala je nesvakidašnje jedinstven stav u pokušaju da zaustavi njegov ratni pohod. Zemlje članice uvele su sankcije za gotovo svaki segment ruske ekonomije. Ali, političkom odlukom europskih vlada, ruski energenti ostali su i dalje izvan dosega tih mjera.

Pritisak je, međutim, sve snažniji. Užasavajući prizori iz Buče, grada nedaleko Kijeva, prošlog su vikenda zgrozili zapadnu javnost i pojačali pozive europskim državama da uvedu sankcije koje će zaustaviti Putinovu ratnu mašinu. Invaziju „moramo pretvoriti u najskuplju grešku koju je Kremlj ikada učinio“, poručila je predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola. Institucija kojoj je na čelu malteška političarka ovotjednom je rezolucijom taj pritisak dodatno pojačala.

Zabrana uvoza ugljena

No, malo je vjerojatno da će EU doista uskoro uvesti potpuni embargo na uvoz svih ruskih energenata, o kojima ovise europska industrija i kućanstva. Nagli prekid opskrbe iz Rusije sasvim bi sigurno dodatno podigao cijene energije koje su europskim vladama bile izvor velikih političkih briga i prije ruske invazije na Ukrajinu. Dogovor oko sankcija koje bi ciljale ruski energetski sektor komplicira i činjenica da nisu sve zemlje članice u jednakoj poziciji kad je u pitanju opskrba iz Rusije.

Europska komisija je ovoga tjedna povukla prvi potez i predložila da se u novi paket sankcija uključi ugljen. Ugljen čini tek mali dio energenata koje EU članice uvoze iz Rusije – godišnje ga uvezu u vrijednosti od oko četiri milijarde eura – ali čak je i ta mjera imala polarizirajući učinak. Njemačka je navodno tražila dužu odgodu za početak njezine primjene, pa je dogovoreno da će stupiti na snagu početkom kolovoza – za provedbu embarga na uvoz ugljena države članice imaju 120 dana.

Orbanova ‘crvena linija’

Njemačka je jedna od članica koje su bitno ovisne o ruskim energentima. Iako je vlada u Berlinu odlučna da se okrene alternativnim dobavljačima, smatraju da će im za potpunu neovisnost trebati vremena – kad je u pitanju ruski plin, primjerice, do tri godine. Njemački kancelar Olaf Scholz kaže da bi trenutačni prekid isporuke plina, ugljena i nafte iz Rusije gurnuo Njemačku i Europu u recesiju. To je rizik na koji u Berlinu zasad nisu spremni.

I mađarski premijer Viktor Orban, koji je prošle nedjelje uvjerljivo osvojio novi mandat, ostaje na poznatim pozicijama: proširivanje sankcija na naftu i plin za mađarsku vladu je ‘crvena linija’. Orban je spreman plaćati ruski plin u rubljima, ako Moskva tako bude htjela. Iz Kremlja su najavili takav zahtjev europskim državama, ali zasad ništa takvoga nije provedeno, niti je ijedna europska država – osim Mađarske – dosad dala do znanja da bi na to pristala.

Litva prva prekinula uvoz

Odluke o sankcijama u Europskoj uniji donose se jednoglasno, pa je sasvim jasno da, dok god postoje ovakva različita stajališta, EU neće moći provesti ono što Europski parlament svojom rezolucijom traži – „hitno uvođenje potpunog embarga“. Jer o tome ne odlučuju eurozastupnici, nego čelnici država članica. No, to ne znači da se taj de facto veto ne može zaobići. Pitanje je samo postoji li za tako nešto politička volja.

Prošlog vikenda Litva je prestala uvoziti prirodni plin iz Rusije. Nije to bila odluka Europske unije, čija je članica ta baltička država, nego nacionalna odluka tamošnjih vlasti. Resorno ministarstvo objavilo je da plinska mreža Litve od početka mjeseca radi bez uvoza ruskog plina. Još prije sedam godina ta je država gotovo sav plin za svoje potrebe kupovala iz Rusije. Sada su postali prva EU članica koja se, zbog rata u Ukrajini, u potpunosti odrekla ruskog plina.

‘Ako možemo mi, može i EU’

„Od ovog mjeseca – nema više ruskog plina u Litvi“, objavio je na Twitteru predsjednik Gitanas Nauseda, pohvalivši odluke koje je država donijela prije više godina, a koje su joj sada omogućile da ne ovisi o opskrbi energentima iz Rusije. Radi se, prije svega, o izgradnji LNG terminala. „Ako možemo mi, može i ostatak Europe“, apelirao je litavski predsjednik na ostale članice Europske unije.

Njihovim putem krenule su i druge dvije baltičke države, ne čekajući europski konsenzus, koji, očito, zasad nije izvjestan. Operater latvijskog skladišta prirodnog plina potvrdio je da baltičke države više ne uvoze ruski plin i da se trenutno oslanjanju na postojeće rezerve. Iz Estonije, pak, stižu vijesti o suradnji s Finskom i planovima da zajednički zakupe plutajući LNG terminal kako bi se mogle prestati oslanjati na uvoz iz Rusije. Poljska planira postati neovisna o opskrbi s istoka do kraja godine.

Odluka na državama

Energetska situacija od zemlje do zemlje se, kako smo spomenuli, razlikuje i to dodatno komplicira zajednički, europski pristup. Baltičke zemlje godinama smanjuju ovisnost o Rusiji, a pritom im je za opskrbu potrebna daleko manja količina plina i drugih energenata nego, primjerice, Njemačkoj, Italiji ili Francuskoj. Ukratko, takvu odluku im je lakše donijeti.

Konsenzus oko energetskog embarga bi, svakako, gospodarski i politički bio bolja opcija: sve europske ekonomije bile bi u istoj poziciji, što je posebno bitno za one koji se više oslanjaju na ruske energente, a Europska unija bi i dalje bila jedinstvena, što u ovakvim krizama nije za potcijeniti.

Ali jednoglasnost je samo jedan način odlučivanja, i to unutar zajedničkih europskih tijela – svaka članica, međutim, može samostalno odlučiti kako će se dalje postaviti prema uvozu ruskih energenata, što primjeri s Baltika jasno ilustriraju. Pitanje je samo postoji li za tako nešto politička volja.