Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je na snazi posljednje četiri godine, stvara prilične probleme poljoprivrednim proizvođačima, zbog čega bi moglo doći do zatvaranja gospodarstava. To se, zapravo, već i događa. Telegram je prije otprilike mjesec dana objavio tekst o jednom od najboljih slavonskih mljekara, koji je odlučio rasprodati krave i zauvijek napustiti taj posao. Razlog je taj što je na općinskom natječaju ostao bez oko 200 hektara zemlje koja mu je bila nužna za nastavak proizvodnje. Smatra da se natječaji provode protuzakonito i da se zemlja dijeli “preko veze”.
Naime, 2018. godine donesen je zakon o poljoprivrednom zemljištu prema kojem je nadležnost za dodjelu zemljišta prešao na jedinice lokalne samouprave – općine i gradove. Do tada je dodjelu zemlje radila Agencija za poljoprivredno zemljište. Zakonom tada nisu bile zadovoljne ni lokalne jedinice, pa je on u nekoliko navrata mijenjan.
Posljednjih godina državnom zemljom raspolažu općine i gradovi
Konzultantska kuća Smarter, koja je specijalizirana za poljoprivredni i prehrambeni sektor, danas je objavila analizu u kojoj se navodi niz problema koji su nastali kao posljedica prelaska dodjele zemlje u ingerenciju lokalnih jedinica. Naime, kako se navodi u analizi, brojne općine i gradovi više godina nisu provodile natječaje za zakup zemlje, pa je poljoprivrednici koriste na temelju kratkoročnih ugovora koji su prestali važiti. Mnogi poljoprivrednici zemlju sada koriste “na crno”, zbog čega dobivaju kazne poljoprivredne inspekcije. Dodatni problem predstavlja to, što će, prema procjeni stručnjaka Smartera, do raspisivanja pojedinih natječaja proći dosta vremena, s obzirom da se radi o kompliciranoj proceduri.
Ovakva situacija, naravno, stvara veliku nesigurnost kod poljoprivrednika. Osim što ne znaju hoće li i u budućnosti moći obrađivati površine koje trenutno imaju na raspolaganju, mnogi su imali i velika ulaganja u zemljišta koja imaju u zakupu, kao i u poljoprivredna gospodarstva, a lako im se može dogoditi da završe kao mljekar s početka teksta – da stave ključ u bravu. S druge strane, kako se ne raspisuju natječaji, mladi poljoprivrednici, oni koji bi tek ušli u taj posao, ne mogu do zemlje.
Ograničenje veličine posjeda na 50 hektara štetno je za poljoprivredu
Još jedan problem koji su identificirali analitičari Smartera jest i veličina posjeda koju je moguće dobiti na natječaju. Naime, propisano je da lokalne jedinice mogu, ali i ne moraju odrediti maksimalnu površinu poljoprivrednog zemljišta koja se može dodijeliti jednom poljoprivrednom gospodarstvu. No, pojedine lokalne jedinice odlučile su se na znatna ograničenja površine zemlje koju može dobiti jedan poljoprivrednik.
U Slavoniji su neke općine išle čak i na manje od 50 hektara, što dovodi u pitanje isplativost proizvodnje. Naime, u analizi se upozorava da su davno prošla vremena kada se smatralo da je za rentabilnu, pa onda i održivu proizvodnju, dovoljno 50 hektara zemlje i stado od 50 krava. Zbog toga bi se moglo dogoditi da kvalitetni proizvođači, s uspješnom proizvodnjom ostanu bez zemlje, a onda im se ruši cijela poslovna konstrukcija jer su na temelju toga dizali kredite, dobivali novac iz EU fondova itd.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treba li država zemlju prodati poljoprivrednicima
Pitanje je zapravo treba li država uopće imati u svom vlasništvu poljoprivredno zemljište ili bi poljoprivrednicima trebalo ponuditi da ga otkupe. Očito je da ovakvo raspolaganje stvara veliku nesigurnost kod proizvođača i onemogućava dugoročno planiranje. Vlasništvo nad zemljom sasvim bi sigurno ojačalo poziciju poljoprivrednika.
Kako genijalna politika dodjele zemljišta efikasno uništava i ono malo uspješnih poljoprivrednika. Ljudi naprosto rasprodaju sve i bježe
Praksa kao da je ciljano usmjerena protiv njih
Pitanje je zapravo treba li država uopće imati u svom vlasništvu poljoprivredno zemljište ili bi poljoprivrednicima trebalo ponuditi da ga otkupe. Očito je da ovakvo raspolaganje stvara veliku nesigurnost kod proizvođača i onemogućava dugoročno planiranje
Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je na snazi posljednje četiri godine, stvara prilične probleme poljoprivrednim proizvođačima, zbog čega bi moglo doći do zatvaranja gospodarstava. To se, zapravo, već i događa. Telegram je prije otprilike mjesec dana objavio tekst o jednom od najboljih slavonskih mljekara, koji je odlučio rasprodati krave i zauvijek napustiti taj posao. Razlog je taj što je na općinskom natječaju ostao bez oko 200 hektara zemlje koja mu je bila nužna za nastavak proizvodnje. Smatra da se natječaji provode protuzakonito i da se zemlja dijeli “preko veze”.
Naime, 2018. godine donesen je zakon o poljoprivrednom zemljištu prema kojem je nadležnost za dodjelu zemljišta prešao na jedinice lokalne samouprave – općine i gradove. Do tada je dodjelu zemlje radila Agencija za poljoprivredno zemljište. Zakonom tada nisu bile zadovoljne ni lokalne jedinice, pa je on u nekoliko navrata mijenjan.
Posljednjih godina državnom zemljom raspolažu općine i gradovi
Konzultantska kuća Smarter, koja je specijalizirana za poljoprivredni i prehrambeni sektor, danas je objavila analizu u kojoj se navodi niz problema koji su nastali kao posljedica prelaska dodjele zemlje u ingerenciju lokalnih jedinica. Naime, kako se navodi u analizi, brojne općine i gradovi više godina nisu provodile natječaje za zakup zemlje, pa je poljoprivrednici koriste na temelju kratkoročnih ugovora koji su prestali važiti. Mnogi poljoprivrednici zemlju sada koriste “na crno”, zbog čega dobivaju kazne poljoprivredne inspekcije. Dodatni problem predstavlja to, što će, prema procjeni stručnjaka Smartera, do raspisivanja pojedinih natječaja proći dosta vremena, s obzirom da se radi o kompliciranoj proceduri.
Ovakva situacija, naravno, stvara veliku nesigurnost kod poljoprivrednika. Osim što ne znaju hoće li i u budućnosti moći obrađivati površine koje trenutno imaju na raspolaganju, mnogi su imali i velika ulaganja u zemljišta koja imaju u zakupu, kao i u poljoprivredna gospodarstva, a lako im se može dogoditi da završe kao mljekar s početka teksta – da stave ključ u bravu. S druge strane, kako se ne raspisuju natječaji, mladi poljoprivrednici, oni koji bi tek ušli u taj posao, ne mogu do zemlje.
Ograničenje veličine posjeda na 50 hektara štetno je za poljoprivredu
Još jedan problem koji su identificirali analitičari Smartera jest i veličina posjeda koju je moguće dobiti na natječaju. Naime, propisano je da lokalne jedinice mogu, ali i ne moraju odrediti maksimalnu površinu poljoprivrednog zemljišta koja se može dodijeliti jednom poljoprivrednom gospodarstvu. No, pojedine lokalne jedinice odlučile su se na znatna ograničenja površine zemlje koju može dobiti jedan poljoprivrednik.
U Slavoniji su neke općine išle čak i na manje od 50 hektara, što dovodi u pitanje isplativost proizvodnje. Naime, u analizi se upozorava da su davno prošla vremena kada se smatralo da je za rentabilnu, pa onda i održivu proizvodnju, dovoljno 50 hektara zemlje i stado od 50 krava. Zbog toga bi se moglo dogoditi da kvalitetni proizvođači, s uspješnom proizvodnjom ostanu bez zemlje, a onda im se ruši cijela poslovna konstrukcija jer su na temelju toga dizali kredite, dobivali novac iz EU fondova itd.
Treba li država zemlju prodati poljoprivrednicima
Pitanje je zapravo treba li država uopće imati u svom vlasništvu poljoprivredno zemljište ili bi poljoprivrednicima trebalo ponuditi da ga otkupe. Očito je da ovakvo raspolaganje stvara veliku nesigurnost kod proizvođača i onemogućava dugoročno planiranje. Vlasništvo nad zemljom sasvim bi sigurno ojačalo poziciju poljoprivrednika.