Kako izgleda Trumpova noćna mora? Pa, kao ovaj summit gdje se mora suočiti sa šest ljutitih šefova država G7

Trump od lanjskog susreta sustavno prkosi najbližim saveznicima

Napetost se gradila mjesecima, a nedavna Trumpova odluka da uvede carine na uvoz čelika i aluminija iz Kanade i Europske unije, s obrazloženjem da to radi kako bi zaštitio američku nacionalnu sigurnost, pretvorila je tinjajuće nezadovoljstvo u otvoreni verbalni rat. Saveznike iz G7 Trump je ranije ozlojedio odlukom da istupi iz dogovorenog Transpacifičkog partnerstva (TPP), čime je praktički razbio bilo kakvu zajedničku frontu prema sve moćnijoj Kini, a potom i istupanjem iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Amerika je danas jedina zemlja na svijetu koja nije potpisnica tog sporazuma. Od lanjskog susreta G7 na Siciliji Trump je prkosio najbližim saveznicima u još dva poteza – unatoč njihovu preklinjanju, razvrgnuo je iranski nuklearni sporazum – bez plana B – te im je na kraju uveo carine na čelik i aluminij.

Iako je u privatnom životu bio poduzetnik, Trump malo zna o ekonomiji i uporno primjenjuje mikroekonomsku logiku na makroekonomiju. Jedno od njegovih najčvršćih uvjerenja je da je deficit u trgovinskoj razmjeni između dviju država jednak gubitku u poslovanju tvrtke, što je potpuno netočno. Općenito, Trump na globalnu ekonomiju gleda kao na zero-sum igru, dakle uvjeren je da nema obostrano korisnog odnosa, nego nečiji ekonomski uspjeh sam po sebi znači da je netko drugi na gubitku. U području još većih zabluda i iluzija, Trump je uvjeren i da je “u trgovinskim ratovima lako pobijediti”, iako za to nema niti jednog dokaza – u trgovinskim ratovima nitko nikad ne pobjeđuje, nego uvijek svi gube.

Ne baš prijateljski razgovor s kanadskim premijerom

Summit u Quebecu, inače 44. takvo okupljanje sedam ekonomski najmoćnijih država svijeta, pretvorio se u prvi summit G6+1 i prije nego što je počeo. U nezapamćenoj kritici šefa neke članice, ministri financija šest država osudili su Trumpov pristup međunarodnoj ekonomiji, posebno uvođenje carina. Trump je doveo Ameriku u svađu sa svim najbližim saveznicima.

Uvođenje carina pod izlikom nacionalne sigurnosti ne samo da je potpuno neprihvatljivo, nego je i uvredljivo, poručio je Trumpu kanadski premijer Justin Trudeau. Njegova zemlja, podsjetio je u danima pred summit, dok se obilježavala 74. godišnjica Dana D, ne samo da je slala vojnike da s Amerikancima ginu na plažama Normandije – a prije toga u rovovima Prvog svjetskog rata – nego i danas ima vojnike u američkom ratu u Afganistanu. Kako možete Kanadu, najbližu saveznicu, proglasiti ugrozom američkoj nacionalnoj sigurnosti, javno je pitao Trudeau.

U telefonskom razgovoru s Trumpom navodno je bio još direktniji, pa je Trump potpuno izgubio živce. “Vi ste spalili Bijelu kuću!”, optužio je američki predsjednik Kanadu. Povijesni detalj kakav ne biste očekivali od Trumpa vjerojatno mu je šapnuo neki savjetnik (nije teško pretpostaviti da je to bio najradikalniji među njima, Stephen Miller). Trump se referirao na Rat iz 1812. godine u kojemu je doista do temelja spaljen novoizgrađeni Washington, uključujući Bijelu kuću i zgradu američkog Kongresa. No, iako je ekspedicija krenula s kanadskog teritorija, nije Kanada spalila Bijelu kuću, nego je to napravila vojska Britanske kraljevine, koja je tada vladala Kanadom. Ali – stanimo na trenutak – kakav je to argument i kakvog smisla ima danas prizivati Rat iz 1812. godine?

Odnos SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva dugo nije bio ovako loš

Trump nije prozvao britansku premijerku Theresu May zbog toga što je George Washington morao voditi revolucionarni rat protiv britanske krune, vjerojatno samo zato što se s njom već duže nije čuo telefonom. Nasamo neće razgovarati ni u Quebecu, gdje je predviđeno da Trump održi bilateralne susrete samo s Trudeauom i Macronom (ako ih u međuvremenu ne otkaže). Britanija nije došla na red jer su odnosi Trumpa i May već duže zategnuti. Američkom predsjedniku ide na živce to što mu se britanska premijerka – kako je objasnio dužnosnik Bijele kuće – “obraća tonom školske ravnateljice”. Trump je u više navrata neutemeljeno i svisoka govorio o sigurnosnoj situaciji u Britaniji, iskoristivši terorističke napade da bi širio teze o “dijelovima Londona u koji policija ne smije ući”, na što je May morala javno reagirati. Odnosi SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva nisu bili na nižim granama još od Sueske krize 1956. godine.

Trump ne podnosi moćne žene, a najmoćnija – Angela Merkel – u ovom se sukobu drži tiho. Carine koje je Trump uveo Europskoj uniji nazvala je protuzakonitima, ali nije išla dalje od toga, iako bi od svih u G7 imala najviše razloga. Bijela kuća pustila je u medije informaciju da Trump namjerava “potpuno zabraniti” njemačke luksuzne automobile. “Neću odustati sve dok s njujorške Pete avenije ne nestane i zadnji BMW ili Mercedes”, navodno je Trump rekao suradnicima.

Osim što je neprijateljska, ta je ideja i suluda. Amerikanci obožavaju njemačke aute. Čak 2.000 vozila za američko tržište siđe s BMW-ove proizvodne trake u Spartanburgu – svakog dana! Problem je u tome što Spartanburg – iako zvuči tako njemački – nije u Njemačkoj, nego u Južnoj Karolini. Ti su auti američki proizvod, proizvode ih američki radnici, od kojih je većina (to je Južna Karolina!) vjerojatno glasala za Trumpa. Dapače, dio tih auta se izvozi u druge dijelove Sjeverne i Južne Amerike, što pomaže smanjenju američkog trgovinskog deficita koji Trumpa toliko glođe. Poput BMW-a, Mercedes proizvodi aute u tvornici u Alabami, a Volkswagen u Tennesseeju. Teško da će njemački auti nestati ispod prozora Trump Towera.

Trumpa je ambasador uvalio u nove probleme s Njemačkom

Merkel ima i dodatni razlog za bijes. U nezapamćenom istupu, koji je prekršio sva pravila diplomatskog protokola, novoimenovani američki ambasador u Berlinu dao je do znanja da ga je administracija tamo poslala kako bi pomogao u rušenju aktualne njemačke vlasti. Richard Grenell marginalna je i mahom omražena pojava u američkim vanjskopolitičkim krugovima. Istaknuo se kao otvoreno gay republikanac – dakle rijetka biljka – a jedino značajno mjesto na kojem je služio bila je američka misija pri UN-u, gdje ga je za glasnogovornika bio doveo John Bolton, arhitekt rata u Iraku i aktualni Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Niti mjesec dana po dolasku u Berlin, Grenell je dao intervju Breitbartu u kojem je najavio da će, kao američki ambasador, pružati podršku strankama ekstremne desnice u Njemačkoj i u Europi. Bio je pun lijepih riječi za novu vladu pučana i radikalnih desničara u Austriji, a kritizirao je vladu Angele Merkel. Njemačka politička javnost snažno se podigla protiv Grenella – još nije isključeno da Berlin zatraži njegov opoziv. Zamislite što bi se dogodilo da je njemački ambasador došao u Washington i rekao kako stigao da pomogne demokratima svrgnuti Trumpa – administracija bi opravdano tražila njegov opoziv. To nije ono čime se bave ambasadori.

Američki predsjednik više nije dobar ni s Macronom

Ni ostale članice G7 nisu sretne onime što Trump radi. Japan je zabrinut još od američkog istupanja iz TPP-a, a premijer Shizo Abe ne zna što može očekivati od Trumpova susreta s Kim Jong-unom u Singapuru u utorak. Summit sedam najmoćnijih u Quebecu bit će premijera novog talijanskog premijera Giuseppea Contea – iako dolazi iz koalicije ideološki bliske Trumpu, zasad se drži tiho i pristaje uz većinu u G7, koju formuliraju ostale članice Europske unije. Tu je najglasniji Macron, kojega je prije jedva mjesec dana Trump u Bijeloj kući grlio, ljubio, držao za ruke, čistio mu prhut s ramena i nazivao ga “savršenim”. Francuski predsjednik sad je u otvorenom ratu protiv Trumpa, zajedno s kanadskim premijerom Trudeauom.

Frankofona alijansa krenula je u prvi red napada ne samo zato što i Macron i Trudeau imaju ambiciju biti globalni lideri liberalne ideje, nego i zato što je Merkel ostala na rezervnoj poziciji, znajući da Trump ne podnosi kritiku kad ona dolazi od moćne žene. No, ni dvojica alfa muškaraca nisu bila uspješna u pokušaju da urazume Trumpa. Nakon susreta s Trudeauom uoči summita, Macron je za komunikaciju odabrao jezik i medij koji Trump najbolje poznaje – Twitter. “Možda američkom predsjedniku nije teško biti izoliran, ali ni nama neće biti teško potpisati dogovor naših šest država ako bude potrebno. Ovih šest država dijeli zajedničke vrijednosti. Zato su te države ne samo ekonomska sila s povijesnom težinom, nego i istinska međunarodna sila današnjice”, tvitao je Macron.

Par sati kasnije, Trump je odgovorio u tipičnom napadačkom stilu, dokazujući da ga nije briga za to što misle najbliži saveznici. “Molim vas, recite premijeru Trudeauu i predsjedniku Macronu da oni Americi naplaćuju masivne carine i nemonetarne barijere. Baš se veselim da ću ih vidjeti sutra.” Trumpovi prsti nisu mogli mirovati, pa je u još dva tvita dodao da “očajni Trudeau” uništava američku poljoprivredu i da su EU i Kanada “totalno nepošteni prema našim farmerima, radnicima i kompanijama”.

Zašto je Trump odlučio ranije pobjeći sa summita

Napetosti unutar grupe G7 bilo je i prije, ali ovakvo što nikad se nije dogodilo. Lideri Francuske, Njemačke, Italije i EU (čiji šefovi također, kao neubrojeni osmi, imaju mjesto u G7) imali su vrlo hladan odnos s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom u vrijeme rata u Iraku. Još ranije, u 1980-ima, europski lideri kritizirali su odluku predsjednika Ronalda Reagana o postavljanju raketa u Europi, koju su vidjeli kao izazivanje trećeg svjetskog rata. Bili su to hladni, ali normalni susreti. Nikad se nije dogodio otvoreni rat prije summita G7.

Trump je izoliran, a oni koji su ga izolirali su najbliži saveznici. Kad se ispostavilo da druga strana neće popustiti, Bijela kuća je objavila da će predsjednik skratiti boravak u Quebecu i preskočiti dobar dio drugog dana summita. Otići će prije nego što na dnevni red dođu točke o klimatskim promjenama, čistoj energiji i zaštiti mora. Drugim riječima, ispunit će se ono čime je Macron prijetio u tvitu – šest lidera će izdati zajedničko priopćenje u kojem Amerika neće sudjelovati. G7 doslovno će se pretvoriti u G6+1.

Slično je 2014. godine napravio Trumpov politički saveznik Vladimir Putin (čija je zemlja te godine izbačena iz ove grupe, koja se tad zvala G8). Putin je sudjelovao na summitu grupe G20, ali je otišao prije kraja da izbjegne završni dokument koji je osudio okupaciju i aneksiju Krima i invaziju Ukrajine. No, G20 je – za razliku od G7 – grupa država koje su velike ekonomije, ali nisu međusobno posebno povezane. Trump će otići sa summita američkih najbližih saveznica.

Rat protiv Kine kratko je trajao, ali onaj protiv EU i Kanade ostaje

Ova priča još je bizarnija kad se zna koji je bio izvorni plan summita G7 u Quebecu. Lideri su htjeli pronaći način kojim bi Kinu prisilili da izvozom jeftinog čelika i aluminija prestane rušiti cijene i ugrožavati ostale proizvođače. To je točno ono što je kao problem nedavno izvukao Trump. No, njegov rat protiv kineskog jeftinog čelika i aluminija kratko je trajao – čim je kineska vlada odobrila stotine milijuna dolara kredita za privatni Trumpov projekt u Indoneziji, on je odustao od carinskog rata protiv Kine. Ali je rat protiv EU i Kanade ostao na snazi.

Dapače, Trump je odmah počeo ispunjavati želje Pekinga – administraciji je naložio je da hitno nađe rješenje za spor s kineskom tvrtkom za telekomunikacijsku opremu ZTE. Istog dana kad je Trump ušao u Twitter rat s Macronom, Washington je objavio da je postignuta nagodba i da će ZTE biti ponovno pripušten na američko tržište. To se dogodilo unatoč činjenici da je ZTE bio pod sankcijama zbog poslovanja s Iranom i Sjevernom Korejom. Dapače, čak i unatoč tome što su američke obavještajne službe procijenile da mobiteli ZTE-a mogu ugroziti američku nacionalu sigurnost jer ih kineske službe mogu koristiti da špijuniraju američke građane. Kad je Kina Trumpu dala stotine milijuna kredita, njihovi mobiteli odjednom više nisu bili prijetnja nacionalnoj sigurnosti, za razliku od njemačkih auta i kanadskog aluminija.

Trumpovo potkopavanje saveza koji bi trebao parirati Kini nije zanemarivo samo s aspekta američke nacionalne sigurnosti, nego i s aspekta svih koji nisu Kina, uključujući i Hrvatsku. Po nominalnom BDP-u iz 2016. godine, Amerika čini oko 25 posto globalne ekonomije, a Kina oko 15 posto. Ali ako Amerika očuva savezništvo s tradicionalnim partnerima (EU, Kanadom, Australijom, Novim Zelandom, Japanom i Sjevernom Korejom) taj blok čini Kini nedostižnih 59 posto svjetske ekonomije. Najizgledniji put da se taj savez potkopa je ono što radi Trump.

Šest ljutitih šefova G7 na istom mjestu, Trumpova su noćna mora

Summit u Quebecu ima još jedan element, i to je onaj koji Trump najviše mrzi. Iako se proslavio reality showom u kojem je dijelio otkaze, Trump je legendarno nesklon sukobu oči u oči. On je prvi kad nekoga treba napasti na Twitteru, ali ne i kad se treba izravno suočiti s osobom s kojom se ne slaže. Šest ljutitih šefova država G7 zato su njegova noćna mora. S Merkel nikad nije ni kliknuo, kao ni s Theresom May. Ali je njegova nedavna “bromance” s Macronom iznenadila mnoge. No, kad se pogleda kontekst, jasno je da je Trump uživao u društvu francuskog predsjednika dok nije bilo problematične točke oko koje bi se s njim sukobio.

Državna posjeta Macronovih Bijeloj kući bila je iznad svega prilika za puno pompe, sviranje himni i svečana odijela, pozdravne govore i gala večere. Možda je Macron u pozadini gnjavio Trumpa da ne istupi iz iranskog sporazuma, ali to je bilo zagovaranje – što Trumpu laska i čini da se osjeća moćnim – a ne sukob oko već napravljenog. Njihov prethodni susret, parada za Dan pada Bastilje u Parizu, bila je još više po Trumpovu ukusu – bez sukoba, bez sadržaja, samo pompa i protokol. To se neće ponoviti u Quebecu, gdje šest ljutitih državnika od Trumpa traži objašnjenja i promjenu politike. On ne podnosi da mu se govori što treba napraviti.

Možda u Singapuru shvati da je ipak lakše izaći na kraj sa saveznicima

Zato će američki predsjednik pobjeći sa summita ranije nego što je planirano i izravno odletjeti u Singapur, gdje se u utorak nalazi sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-unom. Jednog od najopasnijih američkih neprijatelja Trump je prethodnih tjedana udostojio poštovanja i lijepih riječi. Za razliku od Trudeaua ili Macrona, Kima je nazvao “vrlo časnim čovjekom”. Reality check: to je čovjek koji je dojučer prijetio da će Ameriku napasti nuklearnim oružjem; Trudeau, Macron, Merkel, May, Abe i Conte lideri su najbližih američkih saveznica. Ali to malo znači u očima Donalda Trumpa, koji vidi samo ono što mu je oportuno baš u tom trenutku.

Zato će puno srdačnije odletjeti na susret sa sjevernokorejskim diktatorom, nego na susret sa saveznicima u Quebec. Kad idućeg tjedna razočaran bude letio iz Singapura nazad, možda shvati da je lakše izaći na kraj sa saveznicima, nego s neprijateljima. Dotad će za neke stvari biti kasno. Donald Trump potrudio se zadnjih tjedana – kao nitko dosad – da razvrgne savez najuspješnijih zapadnih liberalno-demokratskih država. Nije uništio ideju, ali je iz kluba – barem na neko vrijeme – isključio Ameriku. Ironija ne može biti veća.