Kako je Borasovo sveučilište odbacilo reformu visokog obrazovanja i pokušava se oteti bilo kakvoj kontroli
Rekonstruiramo tko i kako ovoga puta ruši pokušaj donošenja novog zakona o znanosti
Kako su svi poznavatelji akademskih neprilika očekivali, Sveučilište u Zagrebu jučer je na sjednici svog Senata premoćno i u cijelosti odbacilo prijedlog novog Fuchsovog zakona kojim namjerava (re)definirati sustav visokog obrazovanja i znanosti. Od članova Senata, kojih je inače 70, jučer je njih 10 bilo suzdržano oko ove odluke, a samo je jedan član bio protiv potpunog odbacivanja Fuchsovog zakona. Prema shvaćanju članova Senata, koje predvodi rektor Damir Boras (iz sjene, s njim pod ruku, uvijek i prorektor Ante Čović), Fuchsov prijedlog zakona je isforsiran.
Činjenicu da reformske procese u ovom području od Hrvatske traži Europska komisija i time uvjetuje financijska sredstva, zagrebački senatori karakteriziraju kao “financijsku ucjenu i udar na profesionalno dostojanstvo djelatnika u sustavu te kao poništavanje autonomije”. Poznato je od ranije da se, predvođeni Borasom, protive programskim ugovorima koje najavljuje Ministarstvo, odnosno modelu financiranja prema ugovorenim pa ostvarenim rezultatima. Nisu im mile ni izbrušene odredbe o upravnom nadzoru nad sveučilištem, koje su dosad uspješno izbjegavali.
Protive se i formiranju Sveučilišnog vijeća koje bi, recimo, moglo pokrenuti postupak razrješenja rektora. Za odbacivanje službenog prijedloga zakona još je ranije u ovom miljeu osmišljen luping već viđen kad je novi zakon pokušala donijeti bivša ministrica Blaženka Divjak; alternativni prijedlog zakona koji se predstavlja kao bolje rješenje izrađeno pod okriljem akademske zajednice, a ne u raljama odmetnutog Ministarstva. Međutim, taj je alternativni zakon, o kojem je Telegram pisao još krajem studenog 2021., formalno ničiji. Kako je onda postao argument za odbacivanje zakonske inicijative Radovana Fuchsa?
Kakav je to paralelni zakon?
Operacija odbacivanja Fuchsovog prijedloga zakona krenula je prije nekoliko tjedana. Nakon što je ministar svoj zakon prvo predstavio Rektorskom zboru RH, uputio je sve hrvatske rektore da ga pošalju dekanima svih svojih fakulteta pa da oni povedu fakultetske rasprave o zakonu. Svi su rektori to učinili, a zagrebački Boras s jednim dodatkom. Uz službeni prijedlog Ministarstva, svojim je dekanima poslao i “paralelnu zakonsku inicijativu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj”.
Riječ je o zakonskoj inicijativi koja je zgotovljena krajem prošle godine i koja se, u bitnome, protivi svemu što predlaže resorni ministar, zalažući se pritom za očuvanje statusa quo na hrvatskim sveučilištima. Taj su paralelni tekst pisali iskušani znalci ovakvih pokušaja, oformljeni u specijalno povjerenstvo Nacionalnog vijeća za znanost. Kada su, međutim, završili svoj zakon i poslali ga u listopadu 2021. Nacionalnom vijeću na usvajanje, ono o njemu nije htjelo niti raspravljati niti ga uvrstiti u dnevni red niti prihvatiti kao svoj prijedlog.
Honorari za ničiji zakon
Zato je alternativni prijedlog irelevantan jer ga je, iz ovakve pozicije, pisala tek skupina građana bliskih aktualnim akademskim elitama, bez ikakve poveznice sa službenim predlagateljem zakona. To, međutim, nije spriječilo rektora Borasa da ovaj prijedlog predstavlja kao prijedlog Nacionalnog vijeća. Prema Telegramovim informacijama, pojedini su pisci tog alternativnog prijedloga uprihodili i pristojne honorare za rad na zakonskom prijedlogu kojega ozbiljnim doživljava tek vrhuška Sveučilišta u Zagrebu.
Riječ je o honorarima, tvrde naši izvori, financiranim javnim novcem na teret Nacionalnog vijeća za znanost pa smo predsjednicu tog Vijeća, profesoricu Mirjanu Polić Bobić, tražili da nam dostavi iznose tih honorara. U dva je navrata to odbila. Odbijanac je, osim GDPR-om, obrazložila “očuvanjem poslovnog i osobnog integriteta i dostojanstva članova (…) imenovanih u navedeno Povjerenstvo”. Kako u kontekstu pristupa informacijama o javnom novcu to nisu valjana objašnjenja, posegnuli smo za zakonskim alatima dolaska do traženih podataka.
Iznose honorara objavit ćemo čim do njih, zakonskim putem, uspijemo doći. Paralelan zakonski tekst poslužio je, međutim, kao argument za zagrebačko odbijanje službenog prijedloga zakona iz Ministarstva. Osim nekolicine malobrojnih fakulteta koji su uz brojne primjedbe Fuchsov zakon prihvatili – poznati su nam slučajevi Prirodoslovno-matematičkog (PMF) i Fakulteta političkih znanosti (FPZG) – on je naveliko odbijan na senatskim takozvanim vijećima područja.
Spektakl odbijanaca
Odbijanac mu je napisalo Vijeće biomedicinskog područja, a potpisala predsjednica tog senatskog vijeća Mirjana Kujundžić Tiljak, svojevremeno inače zamjenica HDZ-ovog kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Davora Filipovića pa se tu naziru i određena stranačka previranja. Vijeće tehničkog područja, u koje pripada izabrani rektor Stjepan Lakušić, nije u cijelosti odbacilo zakon, već je na njega dalo niz primjedbi.
Izabrani je rektor, prema neslužbenim informacijama s tog vijeća, bio za odbacivanje zakona, no u javnim istupima na pitanja o zakonu manevrira ne dajući decidirane odgovore. Najinteresantnije područje, društveno-humanističko, spektakularno je u cijelosti odbacilo Fuchsov zakon nakon sjednice na kojoj je, kako smo imali prilike čuti iz razgovora s nekoliko profesora, nastupom briljirao prorektor Čović, inače vrlo aktivan i prije desetak godina u rušenju zakonskih rješenja tadašnjeg i sadašnjeg ministra.
Fuksarije i unutarnji izdajnici
Kako nam je prenijelo nekoliko izvora, Čović je na toj sjednici podsjećao na Fuchsove zakone koje je akademska zajednica prije desetak godina odbacila, a njegovu aktualnu zakonsku inicijativu podveo je pod zajednički nazivnik kreativnog naziva – fuksarije. Nakon što su se izjasnila senatska vijeća područja i usprkos činjenici da neki fakulteti uz određene opaske podržavaju zakon, Senat ga je jučer konačno u potpunosti odbacio.
Kako čujemo, za ljude unutar Sveučilišta u Zagrebu koji o ministrovu zakonu žele raspravljati i ne ga apriori odbaciti, vrhuška sveučilišta u zatvorenim razgovorima koristi izraze poput “unutarnjih izdajnika”. Jasno, iako su imali tu mogućnost, na jučerašnju sjednicu Senata rektor i njegova uprava nisu pozvali ministra i njegove suradnike da zajedno akademski rasprave o zakonu. Tu su mogućnost, prije donošenja finalnog stava o zakonu, iskoristila neka druga javna sveučilišta.
Zagreb na braniku autnomije
Primjerice, javno su dostupni podaci o Fuchsovom odlasku na senate riječkog i splitskog sveučilišta, gdje su se povele konstruktivne rasprave o zakonu, s cijelim nizom primjedbi i prijedloga za poboljšanje zakonskog teksta. Točno onako kako bi to valjalo činiti u akademskoj zajednici, kritički, konstruktivno i argumentirano. Vijeće veleučilišta i visokih škola, koje okuplja predstavnike svih veleučilišta i visokih škola u Hrvatskoj, još je ranije podržalo ovaj zakon.
Nisu nam poznate informacije o javnim institutima koji odbijaju zakonski prijedlog, a čak je i Rektorski zbor podržao donošenje zakona. Pa je izgledno da će Zagreb – sa svim svojim problemima ogledni primjer zašto je novi zakon nužan – ostati usamljen u kontra stavu. Oni to pravdaju pozicijom Sveučilišta u Zagrebu na braniku autonomije sveučilišta. Odnosno pojmom koji je u posljednjih desetak godina postao njihova omiljena floskula u koju se po potrebi može ugurati baš sve. Pa i neodgovornost.