Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je Dejan Kovač ime Ante pretvorio u omiljeno ime Pavelićevih pristalica

Kovačevo istraživanje nadmašuje i one najbesmislenije

Kovač i partner naumili su, dakle, dokazati tezu da je biranje imena za djecu tijesno povezano s političkom orijentacijom roditelja pa je dokaze na kraju i skrpio. U to ime pregledao je imena ''pola milijuna'' hrvatskih vojnika koji su se borili u Drugom svjetskom ratu, a onda i imena hrvatskih branitelja iz devedesetih iz čega je izveo zaključak da je ime Ante puno češće nego neka druga.

Moj pokojni stric zvao se Ante. Ime mu je dao moj djed Jakov, njegov otac, pristaša predratne Hrvatske seljačke stranke i uvjereni anti-nacionalist. Imam nekoliko prijatelja kojima su roditelji nadjenuli ime Ante. Ni u jednoj od tih časnih familija nema nacionalista, a pogotovo ustašofila.

U redu, uzorak je tanak, ali malo je to ipak čudno. Jer je HSLS-ov predsjednički kandidat i doktor znanosti Dejan Kovač u svom znanstvenom radu utvrdio da je Ante nacionalističko ime broj jedan i da su ga djeci u velikom broju davali obožavatelji poglavnika Ante Pavelića.

Još sumnjivih imena

Osim Ante, Kovaču su maksimalno sumnjivi, ovim redom, roditelji Hrvata koji se zovu: Ivan, Josip, Jure, Franjo, Ladislav, Milan, Adolf, Artur i Slavko.

Čitala sam svojedobno jedan tekst u tjedniku Time koji je predstavio deset primjera besmislenih radova koji se računaju kao znanstveni i tiskani su u znanstvenim časopisima. Potražila sam ga i našla. Prava je šteta što autor nije znao za našeg Dejana Kovača i njegovo ”otkriće” jer bi ga sigurno uvrstio u svoj pregled kvazinaučnih radova.

Ipak, rečeno ”empirijsko istraživanje” Dejana Kovača i češkog kolege sada je objavljeno u znanstvenoj platformi Journala of Population Economics pod naslovom ”Names and Behavior in a War” (Imena i ponašanje u ratu). To je s velikim ponosom objavio Dejan Kovač na svojoj Facebook stranici.

Ime Ante izričito povezano s Pavelićem

Kovač i partner naumili su, dakle, dokazati tezu da je biranje imena za djecu tijesno povezano s političkom orijentacijom roditelja pa je dokaze na kraju i skrpio. U to ime pregledao je imena ”pola milijuna” hrvatskih vojnika koji su se borili u Drugom svjetskom ratu, a onda i imena hrvatskih branitelja iz devedesetih iz čega je izveo zaključak da je ime Ante puno češće nego neka druga.

Dapače, u svom izvornom radu, koji je za spomenuto izdanje malo prekrojio, izričito povezuje skupinu ”Ante” s Antom Pavelićem, te utvrđuje da ime Ante u Hrvatskoj značenjski odjekuje kao ime Adolf u Njemačkoj. Tako, bilježe Kovač i partner, broj boraca s imenom Ante u Domovinskom ratu iznosi 8001, što je oko dva posto hrvatskih veterana.

Čovjek se ne može načuditi tako izvanrednom zapažanju budući da će staro hrvatsko ime Ante naprosto u svakoj skupini brojkom sigurno nadići imena kao što su, na primjer, Vjenceslav, Denis ili Milivoj. A nacionalista – kao i smeđokosih, ljevaka, dobrih matematičara ili homoseksualaca – bit će također u svakoj skupini imena proporcionalno njihovom udjelu.

Premašuje ostale besmislene radove

Zato se zgodno vratiti paralelama iz Timeovog članka. U jednoj ”znanstvenoj” studiji koja je objavljena u Journalu of the American Medical Association, a netko ju je prethodno financirao i propisno revidirao, dokazuje se, recimo, blagotvoran učinak električnih ventilatora na osobe koje su izložene njihovom djelovanju. Oni osjećaju da im je hladnije nego ako ventilatore ugase. Drug rad iz istog časopisa dokazuje da kolonoskopi visoke tehnologije daju puno točniji nalaz nego oni zastarjeli.

Istraživanje koje je publiciralo udruženje psiholoških znanosti, Association for Psychological Science, otkriva da se kod oboljelih od depresije nekad ne može eliminirati ”osjećaj tuge” dok se u radu tiskanom u američkom Journalu of Health Psychology nalazi da su uvjeti života u beskućništvu jako loši za zdravlje.

Studija doktora Kovača može se ravnopravno mjeriti s ovako prijelomnim radovima, možda ih čak i nadmašuje. Zato s punim pravom i može biti ponosan na svoje djelo.