“Moramo prestati naricati nad nekim pokazateljima koji se s vremenom na vrijeme inauguriraju u hrvatskoj javnosti. Hrvatska sigurno ne živi najlošije u EU, odmah iza Bugarske. Ukoliko pogledate prosječnu neto plaću u Hrvatskoj, ona je daleko iznad te pozicije o kojoj govorimo”, rekao je ministar Ćorić, gostujući u emisiji Hrvatskog radija.
Ćorić bi bio najsretniji da se o lošoj poziciji RH ni ne priča
Ćorić sasvim sigurno zna da pozicija na ljestvici globalne konkurentnosti nije nevažan podatak kojem se pridaje prevelika važnost: taj se pokazatelj nalazi i u Vladinoj Strategiji razvoja do 2030. godine, u kojoj je ,kao jedan od ciljeva, upravo povećanje konkurentnosti. I rast na ljestvici konkurentnosti za 15 mjesta.
Također, Ćorić sasvim sigurno zna i da je stvarna individualna potrošnja, prema kojoj je od Hrvatske siromašnija jedino Bugarska, relevantan pokazatelj, jer je osim iznosa prosječne plaće bitno što se i s tom plaćom može kupiti. No, s obzirom na to da im ti podaci ne idu u prilog, jer pokazuju da zemlja koju vode zaostaje za svima, Ćorić i ekipa bili bi najsretniji da na njih nitko ne obraća pažnju.
Za poziciju Hrvatske Ćorić je – kao što to HDZ-ovi političari uvijek čine – okrivio rat. “Trećina naše zemlje bila je porobljena, odnosno okupirana. Mirnu reintegraciju smo doživjeli tek u drugoj polovici 90-ih godina. To se propušta istaknuti”.
Je li za lošu administraciju i pravosuđe kriv rat?
No, od rata i potpune integracije teritorija prošlo je već gotovo četvrt stoljeća, a i većina naših problema koji nas drže na dnu, zapravo imaju malo veze s ratom. A i ako su imali, svakako su se u 25 godina mogli riješiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je posljednja dva desetljeća vodila promašene politike te se, nažalost, nikada nije u potpunosti transformirala u pravu tržišnu ekonomiju te iskoristila njen potencijal.
Zbog promašenih poreznih politika, kompliciranog regulatornog okvira, slabo funkcionirajuće javne uprave i neučinkovitog pravosudnog sustava u kojem su procesi trajali desetljećima, s vrlo neizvjesnim ishodom, došli smo do toga da su nas prestigle gotovo sve bivše komunističke zemlje koje su sada članice EU.
Zbog svega nas strani investitori zaobilaze
Za sve nabrojane probleme, nakon četvrt stoljeća, zaista je promašeno kriviti rat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve to, naravno, poznato je domaćim i stranim investitorima, zbog čega nas oni uglavnom zaobilaze. Zbog toga imamo i vrlo slab ekonomski rast, u usporedbi s drugim, nekad sličnim zemljama.
Pitanje je Hoće li Hrvatska ikada dobiti priliku ispraviti te greške iz prošlosti, s obzirom na to da imamo prilično neambicioznu Vladu, i ministra gospodarstva koji se i dan danas spreman izvlačiti na rat koji je završio prije četvrt stoljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je genijalni Ćorić išao demantirati službene brojke i hiniti da Hrvatska uopće nije siromašna
Ćorić bi bio najsretniji da se o lošoj poziciji Hrvatske uopće ne priča
Hrvatska je posljednja dva desetljeća vodila promašene politike te se, nažalost, nikada nije u potpunosti transformirala u pravu tržišnu ekonomiju te iskoristila njen potencijal. Za sve nabrojane probleme, nakon četvrt stoljeća, zaista je promašeno kriviti rat
Ministar gospodarstva Tomislav Ćorić poziciju Hrvatske na globalnoj ljestvici konkurentnosti, ili podatak o stvarnoj individualnoj potrošnji koji pokazuje da je od nas siromašnija jedino Bugarska, smatra nevažnim pokazateljima kojima se u hrvatskoj javnosti daje prevelika važnost.
“Moramo prestati naricati nad nekim pokazateljima koji se s vremenom na vrijeme inauguriraju u hrvatskoj javnosti. Hrvatska sigurno ne živi najlošije u EU, odmah iza Bugarske. Ukoliko pogledate prosječnu neto plaću u Hrvatskoj, ona je daleko iznad te pozicije o kojoj govorimo”, rekao je ministar Ćorić, gostujući u emisiji Hrvatskog radija.
Ćorić bi bio najsretniji da se o lošoj poziciji RH ni ne priča
Ćorić sasvim sigurno zna da pozicija na ljestvici globalne konkurentnosti nije nevažan podatak kojem se pridaje prevelika važnost: taj se pokazatelj nalazi i u Vladinoj Strategiji razvoja do 2030. godine, u kojoj je ,kao jedan od ciljeva, upravo povećanje konkurentnosti. I rast na ljestvici konkurentnosti za 15 mjesta.
Također, Ćorić sasvim sigurno zna i da je stvarna individualna potrošnja, prema kojoj je od Hrvatske siromašnija jedino Bugarska, relevantan pokazatelj, jer je osim iznosa prosječne plaće bitno što se i s tom plaćom može kupiti. No, s obzirom na to da im ti podaci ne idu u prilog, jer pokazuju da zemlja koju vode zaostaje za svima, Ćorić i ekipa bili bi najsretniji da na njih nitko ne obraća pažnju.
Za poziciju Hrvatske Ćorić je – kao što to HDZ-ovi političari uvijek čine – okrivio rat. “Trećina naše zemlje bila je porobljena, odnosno okupirana. Mirnu reintegraciju smo doživjeli tek u drugoj polovici 90-ih godina. To se propušta istaknuti”.
Je li za lošu administraciju i pravosuđe kriv rat?
No, od rata i potpune integracije teritorija prošlo je već gotovo četvrt stoljeća, a i većina naših problema koji nas drže na dnu, zapravo imaju malo veze s ratom. A i ako su imali, svakako su se u 25 godina mogli riješiti.
Hrvatska je posljednja dva desetljeća vodila promašene politike te se, nažalost, nikada nije u potpunosti transformirala u pravu tržišnu ekonomiju te iskoristila njen potencijal.
Zbog promašenih poreznih politika, kompliciranog regulatornog okvira, slabo funkcionirajuće javne uprave i neučinkovitog pravosudnog sustava u kojem su procesi trajali desetljećima, s vrlo neizvjesnim ishodom, došli smo do toga da su nas prestigle gotovo sve bivše komunističke zemlje koje su sada članice EU.
Zbog svega nas strani investitori zaobilaze
Za sve nabrojane probleme, nakon četvrt stoljeća, zaista je promašeno kriviti rat.
Sve to, naravno, poznato je domaćim i stranim investitorima, zbog čega nas oni uglavnom zaobilaze. Zbog toga imamo i vrlo slab ekonomski rast, u usporedbi s drugim, nekad sličnim zemljama.
Pitanje je Hoće li Hrvatska ikada dobiti priliku ispraviti te greške iz prošlosti, s obzirom na to da imamo prilično neambicioznu Vladu, i ministra gospodarstva koji se i dan danas spreman izvlačiti na rat koji je završio prije četvrt stoljeća.