Ovo se mora urgentno dojaviti Eurostatu, statističkom direktoratu Europske unije jer je sociološki i kontinentalno tako prokleto intrigantno i unikatno. U glavnom gradu Hrvatske živi, dakle, najmanje 45 posto što lezbijki i njima pridruženih teoretičara lezbijskog sindikalizma, što titoista.
A u hrpi te bratije i sestrije, koja se podmuklo ukotvila u Zagrebu, treba još poimenično obilježiti i Uršu Raukar, glumicu koju smo gledali kao baku u predstavi ”Črna mati zemla”, kao šnajdericu u ”Dnevniku Dane Budisavljević” i drugim kazališnim i filmskim ulogama koje je – pa naravski – dobila od istih takvih podrivača svega domoljubnoga i domovinskoga kao što je i ona sama.
Eto, sad se zna kako je Tomislav Tomašević instantno inkasirao čak 45 posto glasova.
Hasanbegović nam je razokrio Tomaševićevu urotu
Tu je urotu razotkrio nama, gradu i svijetu Zlatko Hasanbegović zvani Hozentreger, inače doktor znanosti i Karamarkov ministar kulture koga se Plenković odmah otarasio patološki ljubomoran na njegov britki um. Pa je Hojzi nakon toga osnovao već dvije stranke za tri groša i sada agitira za Miroslava Škoru.
Žao mi je da prije ovih izbora za Zagreb nisam znala kako uistinu stoje stvari pa sam neoprezno hitnula glas za Tomaševića. Iako nisam ni lezbijka, ni titoistica, a čini mi se ni Urša Raukar. Eto kako su me smotali. Čak mi se tog kobnog jutra, nakon kratkog espressa, činilo da bih radije glasala za sve druge koji su se kandidirali i za bilo koga samo ne za ekipu Škoro & Hasanbegović. Čak i za onog Davora Filipovića koga je HDZ izvukao ispod ponjave. Kad ono, vidiš. Tek sam sada mućnula glavom. Ali imam drugi krug pa mogu bar nešto popraviti.
Jer sada mi je tek puklo pred očima kako je Miroslav zapravo velik, a dali su mu samo 12 posto u ovom glupom gradu iako je tako sposoban da je, recimo, znao herojski izboriti debelu otpremninu od 350.000 kuna od državne tvrtke Orfej nakon što im je sam dao otkaz. Ajde ti, brajkoviću, postigni takav uspjeh, da te vidimo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako se Škoro žrtvovao za hrvatsko malo poduzetništvo
A to je za Škoru bila prava sitnica. Pa on je znao izvući od omraženog Bandića 130 milijuna kuna za neki pitajboga softver. Bio se spreman toliko žrtvovati za hrvatsko malo poduzetništvo da smjesta zatraži najam adventske kućice. Pritrčao je u pomoć i ljudima koji idu u bolnicu, a nemaju gdje ostaviti auto pa im je omogućio parkiralište. No dobro, morali su platiti, pa on je ipak doktor ekonomije, ali zato su dobili što im treba. A po Amerikama je na gažama početkom devedesetih tako umilno pjevao o Hrvatskoj kako bi otvoreno ukazao na to da se ovdje ljudi bore, idu u zbjegove i ginu za slobodu.
Ali trebalo je o svemu tome misliti prije nego što su ove lezbe, maršalovi sljedbenici i Urša Raukar zauzeli pozicije. Znam. Ma koliko ih se samo nakotilo. A što će tek biti sljedeće nedjelje, kad pomole glave i oni njihovi koji su se u prvom krugu pritajili, o tome me strah i misliti. Možda je bolje da se s Eurostatom pričeka jer tko zna koja će se prava brojka devijantnih pokazati kad izbori budu gotovi.
Tomaševićeve slatkorječive podvale
Utoliko odmah kažem, poučena vlastitom kratkovidnom i neoprostivom greškom, da se građani trebaju dobro osvijestiti barem u finalu. Da u metropoli ne nastupi smak svijeta. Jer pusti ti te priče o komunalnim pitanjima, kvaliteti usluga, nekoruptivnom i transparentnom upravljanju Zagrebom. Ostavi se ti tih slatkorječivih podvala kojima Tomašević i Možemo žele začarati ove preostale birače koji nisu lezbijke i pederi i kojima se fućka za Tita. To je gusta magla. Gdje mi je samo bila pamet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer samo nas Škoro i Hasanbegović mogu spasiti od ovih ultraljevičara, od ovog Baader Meinhofa koji pod krevetom drži ručne bombe, a izdaje se za moderan zeleni pokret koji Zagreb želi pretvoriti od Bandićeve kasabe u lijep i funkcionalan europski grad. Ma laže, stoka. Podvaljuju muda pod bubrege. Foliraju. A pali su na plodno tlo jer smo se upravo, crno na bijelo, osvjedočili koliko je ovdje bolesnika koji ih podupiru zato da sutra na Trgu bana Jelačića mogu pjevati partizanske pjesme i vitlati svojim zastavama u duginim bojama.
Nije bitno zna li Škoro ima li ili nema Zagreb spalionicu smeća
Zato je Škorina bitka supstancijalna stvar, a nije površno brojenje gradskih ureda i plaća od 18 tisuća kuna ni za što. Nije bit u tome da Škoro mora znati ima li ili nema spalionice smeća u Zagrebu. Nego u tome da on kuži kako će Zagreb i Hrvatska propasti ako se ovo društvo ne zaštiti od loših Hrvata, od glazbe koju Škoro ne razumije, od nedovoljno pobožnih, od ateista koji ne šalju djecu na vjeronauk, od Srba koji stalno nešto traže i od te generalno nakaradne i antihrvatske ideje da svatko u svom gradu smije živjeti kako ga je volja i biti što hoće dok pošteno radi i plaća svoje račune.
Prema tome, moramo se svi boriti za očuvanje Škorinog načina života jer je on, logično, najbolji za sve nas. Tko to ne shvaća, nije zaslužio da živi u Zagrebu, neka slobodno ide u Irsku. Eno nisu Škoru shvaćali ni kad se kandidirao u svom Osijeku pa evo kako im je. Ni od komaraca se nisu kadri obraniti, a kamoli će od najezde lezbi i titoista koja se širi iz Zagreba. O Urši Raukar da se i ne govori.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Hasanbegović razotkrio veliku urotu zbog koje je Tomašević inkasirao 45 posto glasova na izborima
Sada mi je tek puklo pred očima kako je Miroslav zapravo velik, a dali su mu samo 12 posto u ovom glupom gradu
Tog kobnog jutra, nakon kratkog espressa, činilo mi se da bih radije glasala za sve druge koji su se kandidirali i za bilo koga samo ne za ekipu Škoro & Hasanbegović. Čak i za onog Davora Filipovića koga je HDZ izvukao ispod ponjave. Kad ono, vidiš. Tek sam sada mućnula glavom. Ali imam drugi krug pa mogu bar nešto popraviti.
Ovo se mora urgentno dojaviti Eurostatu, statističkom direktoratu Europske unije jer je sociološki i kontinentalno tako prokleto intrigantno i unikatno. U glavnom gradu Hrvatske živi, dakle, najmanje 45 posto što lezbijki i njima pridruženih teoretičara lezbijskog sindikalizma, što titoista.
A u hrpi te bratije i sestrije, koja se podmuklo ukotvila u Zagrebu, treba još poimenično obilježiti i Uršu Raukar, glumicu koju smo gledali kao baku u predstavi ”Črna mati zemla”, kao šnajdericu u ”Dnevniku Dane Budisavljević” i drugim kazališnim i filmskim ulogama koje je – pa naravski – dobila od istih takvih podrivača svega domoljubnoga i domovinskoga kao što je i ona sama.
Eto, sad se zna kako je Tomislav Tomašević instantno inkasirao čak 45 posto glasova.
Hasanbegović nam je razokrio Tomaševićevu urotu
Tu je urotu razotkrio nama, gradu i svijetu Zlatko Hasanbegović zvani Hozentreger, inače doktor znanosti i Karamarkov ministar kulture koga se Plenković odmah otarasio patološki ljubomoran na njegov britki um. Pa je Hojzi nakon toga osnovao već dvije stranke za tri groša i sada agitira za Miroslava Škoru.
Žao mi je da prije ovih izbora za Zagreb nisam znala kako uistinu stoje stvari pa sam neoprezno hitnula glas za Tomaševića. Iako nisam ni lezbijka, ni titoistica, a čini mi se ni Urša Raukar. Eto kako su me smotali. Čak mi se tog kobnog jutra, nakon kratkog espressa, činilo da bih radije glasala za sve druge koji su se kandidirali i za bilo koga samo ne za ekipu Škoro & Hasanbegović. Čak i za onog Davora Filipovića koga je HDZ izvukao ispod ponjave. Kad ono, vidiš. Tek sam sada mućnula glavom. Ali imam drugi krug pa mogu bar nešto popraviti.
Jer sada mi je tek puklo pred očima kako je Miroslav zapravo velik, a dali su mu samo 12 posto u ovom glupom gradu iako je tako sposoban da je, recimo, znao herojski izboriti debelu otpremninu od 350.000 kuna od državne tvrtke Orfej nakon što im je sam dao otkaz. Ajde ti, brajkoviću, postigni takav uspjeh, da te vidimo.
Kako se Škoro žrtvovao za hrvatsko malo poduzetništvo
A to je za Škoru bila prava sitnica. Pa on je znao izvući od omraženog Bandića 130 milijuna kuna za neki pitajboga softver. Bio se spreman toliko žrtvovati za hrvatsko malo poduzetništvo da smjesta zatraži najam adventske kućice. Pritrčao je u pomoć i ljudima koji idu u bolnicu, a nemaju gdje ostaviti auto pa im je omogućio parkiralište. No dobro, morali su platiti, pa on je ipak doktor ekonomije, ali zato su dobili što im treba. A po Amerikama je na gažama početkom devedesetih tako umilno pjevao o Hrvatskoj kako bi otvoreno ukazao na to da se ovdje ljudi bore, idu u zbjegove i ginu za slobodu.
Ali trebalo je o svemu tome misliti prije nego što su ove lezbe, maršalovi sljedbenici i Urša Raukar zauzeli pozicije. Znam. Ma koliko ih se samo nakotilo. A što će tek biti sljedeće nedjelje, kad pomole glave i oni njihovi koji su se u prvom krugu pritajili, o tome me strah i misliti. Možda je bolje da se s Eurostatom pričeka jer tko zna koja će se prava brojka devijantnih pokazati kad izbori budu gotovi.
Tomaševićeve slatkorječive podvale
Utoliko odmah kažem, poučena vlastitom kratkovidnom i neoprostivom greškom, da se građani trebaju dobro osvijestiti barem u finalu. Da u metropoli ne nastupi smak svijeta. Jer pusti ti te priče o komunalnim pitanjima, kvaliteti usluga, nekoruptivnom i transparentnom upravljanju Zagrebom. Ostavi se ti tih slatkorječivih podvala kojima Tomašević i Možemo žele začarati ove preostale birače koji nisu lezbijke i pederi i kojima se fućka za Tita. To je gusta magla. Gdje mi je samo bila pamet.
Jer samo nas Škoro i Hasanbegović mogu spasiti od ovih ultraljevičara, od ovog Baader Meinhofa koji pod krevetom drži ručne bombe, a izdaje se za moderan zeleni pokret koji Zagreb želi pretvoriti od Bandićeve kasabe u lijep i funkcionalan europski grad. Ma laže, stoka. Podvaljuju muda pod bubrege. Foliraju. A pali su na plodno tlo jer smo se upravo, crno na bijelo, osvjedočili koliko je ovdje bolesnika koji ih podupiru zato da sutra na Trgu bana Jelačića mogu pjevati partizanske pjesme i vitlati svojim zastavama u duginim bojama.
Nije bitno zna li Škoro ima li ili nema Zagreb spalionicu smeća
Zato je Škorina bitka supstancijalna stvar, a nije površno brojenje gradskih ureda i plaća od 18 tisuća kuna ni za što. Nije bit u tome da Škoro mora znati ima li ili nema spalionice smeća u Zagrebu. Nego u tome da on kuži kako će Zagreb i Hrvatska propasti ako se ovo društvo ne zaštiti od loših Hrvata, od glazbe koju Škoro ne razumije, od nedovoljno pobožnih, od ateista koji ne šalju djecu na vjeronauk, od Srba koji stalno nešto traže i od te generalno nakaradne i antihrvatske ideje da svatko u svom gradu smije živjeti kako ga je volja i biti što hoće dok pošteno radi i plaća svoje račune.
Prema tome, moramo se svi boriti za očuvanje Škorinog načina života jer je on, logično, najbolji za sve nas. Tko to ne shvaća, nije zaslužio da živi u Zagrebu, neka slobodno ide u Irsku. Eno nisu Škoru shvaćali ni kad se kandidirao u svom Osijeku pa evo kako im je. Ni od komaraca se nisu kadri obraniti, a kamoli će od najezde lezbi i titoista koja se širi iz Zagreba. O Urši Raukar da se i ne govori.