Dalo se to naslutiti i nakon prvog kruga izbora, ali nakon sinoćnjeg glasanja i uvjerljive pobjede Ivice Puljka, sasvim je jasno da je HDZ doživio krah u Splitu i da je jedna, preduga era te stranke i Željka Keruma konačno došla kraju.
Kad se tome pridoda poraz HDZ-a u Šibensko-kninskoj županiji ili u Blatu, nakon čega više nemaju vlast niti u jednoj od pet korčulanskih općina, ali i teška pobjeda u Zadru, jasno je da se Dalmacija konačno uspjela othrvati neupitnoj dominaciji te stranke.
Ono što se na ovim izborima, kako u većini velikih gradova u zemlji, tako i u Dalmaciji pokazalo, jest to da se ne može svim ljudima čitavo vrijeme prodavati ista stvar. U slučaju HDZ-a, to su sirovi nacionalizam, svima vidljiva korupcija i skoro nikakvi rezultati. Građani jednostavno žele nova lica, ali prije svega nove politike ispunjene konkretnim sadržajem.
Početak nepovratnog procesa
Nije, da se vratimo konkretno Splitu, ništa pretjerano novo, ni iznenađujuće što je HDZ izgubio vlast u tom gradu, jer je ionako u posljednjih trideset godina nije pretjerano često imao, ali način na koji se to dogodilo, odnosno ukupne okolnosti svjedoče o tome da smo na početku jednog, zapravo nepovratnog procesa koji ne može nikako završiti dobro po vladajuću stranku.
Realno govoreći, a to sam u više javnih istupa i tekstova posljednjih dana ponovio, jedino je Andro Krstulović Opara imao šansu donijeti pobjedu HDZ-u, svakako puno veću šansu no što je Vice Mihanović mogao i sanjati, ali ga se ta stranka zapravo odlučila odreći.
Istina, Oparina bolest može poslužiti kao dobar izgovor za tu odluku, ali ona ne otkriva prave razloge. Vjerojatno je da ih nikad nećemo saznati, jednako kao što je očito da je riječ o velikom Plenkovićevom porazu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je sve pokušao, nije išlo
A HDZ je sve pokušao. Od objave snimke Ivice Puljka koji prije 25 godina pjeva ustaške pjesme, preko toga da su izmislili navodno omalovažavanje Svetog Duje s nagradom Dnevne doze splitskog nereda koju je pokrenuo kandidat za njegovog zamjenika, Bojan Ivošević, do objave vrlo problematične Ivoševićeve Facebook prepiske iz 2017., ali jednostavno ništa nije išlo.
Niti je realno moglo ići. Štoviše, svaki od ovih poteza se na koncu ispostavio kao kontraproduktivan, jer niti je mobilizirao vlastito biračko tijelo, niti je lijevo-liberalne birače odvratio od podrške Puljku.
Dva su razloga za to. Prvi je što bi mnogo ljudi glasalo protiv HDZ-ovog kandidata u bilo kojem slučaju, a drugi, čak bitniji, što su i Puljak i Ivošević dugo na sceni, ljudi ih poznaju, skupa s njihovim konkretnim politikama i aktivizmom te su više vjerovali tom radu, nego što su im zamjerili izjave ili pjesme iz prošlosti. To je na kraju krajeva i ohrabrujuće, jer pokazuje da su građani birali racionalno, a ne u afektu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mihanovićeva očajna kampanja
S druge pak strane, Mihanovićeva kampanja je bila očajna, s čitavim nizom promašaja, ali sve i da je bila puno kvalitetnija, jednostavno nije mogla prema pobjedi pogurati kandidata koji nikome izvan hadezeovskog interesnog kruga i nekima s desnice, nije izgledao kao čovjek koji zaslužuje voditi Split.
Istina je i to da je tragikomičan sadržaj njegovog doktorata, Mihanovićeva tvrdoglava obrana neobranjivog i činjenica da je postao objekt ismijavanja u gradu, značajno pridonijela porazu, ali siguran sam da bi hadezeov kandidat izgubio sve i da nije bilo tako.
Pristojno lice građanskog Splita
S manjom razlikom, ali bi ipak izgubio. Ljudima je jednostavno dosta i HDZ-a i uhodane dogovorne politike protiv interesa građana, ali i činjenice da ne mogu na ništa realno utjecati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I premoćno su izabrali Ivicu Puljka koji je, po svemu kapacitiraniji kandidat od Mihanovića, koji se povezao s građanskim aktivistima, koji nije stranački uvezan i koji naprosto predstavlja pristojno lice građanskog Splita.
Ovaj krah HDZ-a, ali i Željka Keruma zajedno s njima, ukazuje na to da se priča naprosto istrošila, i to ‘skroz na skroz’, kao što je pjevao Štulić i da stranka lagano ide svome kraju. Što je jedna od boljih vijesti ovih izbora koji bi mogli ispasti prijelomni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je HDZ uopće mogao pomisliti da je Vice Mihanović dobra ideja za Split?
Ljudima je jednostavno dosta i HDZ-a i uhodane dogovorne politike protiv interesa građana
Ono što se na ovim izborima, kako u najvećem dijelu zemlje, tako i u Dalmaciji pokazalo, jest to da se ne može svim ljudima čitavo vrijeme prodavati ista stvar. U slučaju HDZ-a, to su sirovi nacionalizam, svima vidljiva korupcija i skoro nikakvi rezultati. Građani jednostavno žele nova lica, ali prije svega nove politike ispunjene konkretnim sadržajem.
Dalo se to naslutiti i nakon prvog kruga izbora, ali nakon sinoćnjeg glasanja i uvjerljive pobjede Ivice Puljka, sasvim je jasno da je HDZ doživio krah u Splitu i da je jedna, preduga era te stranke i Željka Keruma konačno došla kraju.
Kad se tome pridoda poraz HDZ-a u Šibensko-kninskoj županiji ili u Blatu, nakon čega više nemaju vlast niti u jednoj od pet korčulanskih općina, ali i teška pobjeda u Zadru, jasno je da se Dalmacija konačno uspjela othrvati neupitnoj dominaciji te stranke.
Ono što se na ovim izborima, kako u većini velikih gradova u zemlji, tako i u Dalmaciji pokazalo, jest to da se ne može svim ljudima čitavo vrijeme prodavati ista stvar. U slučaju HDZ-a, to su sirovi nacionalizam, svima vidljiva korupcija i skoro nikakvi rezultati. Građani jednostavno žele nova lica, ali prije svega nove politike ispunjene konkretnim sadržajem.
Početak nepovratnog procesa
Nije, da se vratimo konkretno Splitu, ništa pretjerano novo, ni iznenađujuće što je HDZ izgubio vlast u tom gradu, jer je ionako u posljednjih trideset godina nije pretjerano često imao, ali način na koji se to dogodilo, odnosno ukupne okolnosti svjedoče o tome da smo na početku jednog, zapravo nepovratnog procesa koji ne može nikako završiti dobro po vladajuću stranku.
Realno govoreći, a to sam u više javnih istupa i tekstova posljednjih dana ponovio, jedino je Andro Krstulović Opara imao šansu donijeti pobjedu HDZ-u, svakako puno veću šansu no što je Vice Mihanović mogao i sanjati, ali ga se ta stranka zapravo odlučila odreći.
Istina, Oparina bolest može poslužiti kao dobar izgovor za tu odluku, ali ona ne otkriva prave razloge. Vjerojatno je da ih nikad nećemo saznati, jednako kao što je očito da je riječ o velikom Plenkovićevom porazu.
HDZ je sve pokušao, nije išlo
A HDZ je sve pokušao. Od objave snimke Ivice Puljka koji prije 25 godina pjeva ustaške pjesme, preko toga da su izmislili navodno omalovažavanje Svetog Duje s nagradom Dnevne doze splitskog nereda koju je pokrenuo kandidat za njegovog zamjenika, Bojan Ivošević, do objave vrlo problematične Ivoševićeve Facebook prepiske iz 2017., ali jednostavno ništa nije išlo.
Niti je realno moglo ići. Štoviše, svaki od ovih poteza se na koncu ispostavio kao kontraproduktivan, jer niti je mobilizirao vlastito biračko tijelo, niti je lijevo-liberalne birače odvratio od podrške Puljku.
Dva su razloga za to. Prvi je što bi mnogo ljudi glasalo protiv HDZ-ovog kandidata u bilo kojem slučaju, a drugi, čak bitniji, što su i Puljak i Ivošević dugo na sceni, ljudi ih poznaju, skupa s njihovim konkretnim politikama i aktivizmom te su više vjerovali tom radu, nego što su im zamjerili izjave ili pjesme iz prošlosti. To je na kraju krajeva i ohrabrujuće, jer pokazuje da su građani birali racionalno, a ne u afektu.
Mihanovićeva očajna kampanja
S druge pak strane, Mihanovićeva kampanja je bila očajna, s čitavim nizom promašaja, ali sve i da je bila puno kvalitetnija, jednostavno nije mogla prema pobjedi pogurati kandidata koji nikome izvan hadezeovskog interesnog kruga i nekima s desnice, nije izgledao kao čovjek koji zaslužuje voditi Split.
Istina je i to da je tragikomičan sadržaj njegovog doktorata, Mihanovićeva tvrdoglava obrana neobranjivog i činjenica da je postao objekt ismijavanja u gradu, značajno pridonijela porazu, ali siguran sam da bi hadezeov kandidat izgubio sve i da nije bilo tako.
Pristojno lice građanskog Splita
S manjom razlikom, ali bi ipak izgubio. Ljudima je jednostavno dosta i HDZ-a i uhodane dogovorne politike protiv interesa građana, ali i činjenice da ne mogu na ništa realno utjecati.
I premoćno su izabrali Ivicu Puljka koji je, po svemu kapacitiraniji kandidat od Mihanovića, koji se povezao s građanskim aktivistima, koji nije stranački uvezan i koji naprosto predstavlja pristojno lice građanskog Splita.
Ovaj krah HDZ-a, ali i Željka Keruma zajedno s njima, ukazuje na to da se priča naprosto istrošila, i to ‘skroz na skroz’, kao što je pjevao Štulić i da stranka lagano ide svome kraju. Što je jedna od boljih vijesti ovih izbora koji bi mogli ispasti prijelomni.