U Irskoj je pobačaj ilegalan, te se može kazniti zatvorom do 14 godina. Irska Vlada, kojom predsjeda Leo Varadkar, otvoreni gay, i šef demokršćansko-liberalne stranke Fine Gael, ovih je dana objavila kako će se krajem svibnja održati referendum o ukidanju osmog amandmana na irski Ustav, kojim se zabranjuje pobačaj. Leo Varadkar, irski Indijac rođen u Dublinu, u samo je tri rečenice objasnio zašto će se njegova, demokršćanska Vlada založiti da se ukine zabrana pobačaja: “Svake godine tisuće i tisuće Irkinja odlazi u druge zemlje, kako bi pobacile. Ili izvode pobačaje u ilegalnim i opasnim uvjetima. Mi moramo prestati izvoziti probleme i uvoziti rješenja”.
Ova argumentacija premijera katoličke Irske, k tomu premijera koji dolazi iz demokršćanske, umjereno desne stranke, najjasnije, i to na globalnoj razini, govori o čemu se zapravo radi, kad se raspravlja o pobačaju. Radi se o priznavanju i olakšavanju neizbježnog. Nitko ne misli da je pobačaj nešto dobro. Nadalje, pobačaj danas više nije samo ideološko pitanje, kao što je to bio prije četrdesetak godina, kad se kroz zakonsko priznavanje prava na izbor, zapravo vodila bitka za koliko toliko ravnopravan položaj žene u društvu. Pravo na pobačaj danas je, prije svega, pravo na zdravstveno sigurno rješavanje problema, s kojim se čovječanstvo susreće otkako postoji.
Odgovorne Vlade moraju civilizirano regulirati pravo na pobačaj
Koja god zemlja ograničava pravo na pobačaj, ona ne suzbija pobačaj, nego samo, u ime vjere i ideologije, pobačaj čini još težim, jer ugrožava zdravlje i pravni status žene, te stimulira ginekološku crnu burzu. Žene će abortirati, iz raznih razloga, bez obzira na zakonske propise, i bez obzira na stavove političkih i crkvenih vlasti o pobačaju. To je, naprosto, činjenica. E sada, jedino čime se državne vlasti mogu baviti, kad je riječ o abortusu, odnosi se na uvjete u kojima se pobačaji odvijaju. Zelotske i nehumane Vlade mogu optirati za zabranu pobačaja, čime neće smanjiti broj pobačaja, nego će, ponovimo, ugroziti zdravlje žena koje su odlučile abortirati.
Odgovorne Vlade, poput sadašnje Irske, moraju civilizirano regulirati pravo na pobačaj, umjesto da tjeraju svoje građanke u inozemstvo, ili u ilegalne ordinacije. Trećeg puta nema. Utoliko je famozni pro-life pokret, koji je uslijed konzervativne revolucije kontaminirao Hrvatsku, dubinski ciničan i apsolutno nemoralan. Pro-life pokret zalaže se, ustvari, da žene, u ime navodne zaštite života, riskiraju svoju zdravstvenu sigurnost, i da budu prepuštene ilegalnom medicinskom tržištu.
Ideolozi pro lifea žele ideologiju Crkve nametnuti kao državni zakon
Pro-life pokret, koji se navodno zalaže za život, zapravo izravno ugrožava živote i fizičku sigurnost žena, a pritom ne spašava živote nerođene djece. Jer, ponovimo, pobačaji su se dešavali, i pobačaji će se dešavati, i nikakve zabrane s tim nemaju mnogo veze. Glavni ideolozi pro-lifea, uključujući i one hrvatske, u Crkvi i izvan nje, savršeno dobro znaju da je tako.
No, njima stvarno stanje stvari ionako nije bitno. Njima je jedino važno da Crkva svoju ideologiju nametne kao državni zakon, po kojem građani pojedine zemlje moraju živjeti, kako bi se vidjelo da je riječ o crkvenoj državi, odnosno, o državi koja se pridržava crkvenih pravila i vrijednosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li ova Vlada popustiti pod pritiskom Crkve i radikalne desnice?
Utoliko je pro-life pokret jedna od najružnijih i najdubljih vrijednosnih manipulacija na svijetu (i u Hrvatskoj). Kako, zaista, drukčije okvalificirati pokret koji ne može – jer je to faktički nemoguće – zaštititi nerođenu djecu, ali sasvim sigurno može ugroziti zdravlje i pravni status tisuća žena koje se već tisućama godina iz različitih razloga odlučuju pobaciti?
Predsjednik Vlade katoličke Irske ovih je dana, dakle, u nekoliko rečenica pokazao zašto je pro-life besmislen. Nadamo se da hrvatska vladajuća koalicija, kakva god inače bila, neće popustiti pod pritiskom Katoličke Crkve (koja prije osamnaest godina, u vrijeme dolaska Ivice Račana na vlast, nije zahtijevala zabranu pobačaja), i radikalne desnice, te da neće dopustiti pretvaranje zahtjeva za zabranu pobačaja u institucionaliziranu političku agendu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je irska Vlada prijedlogom o ukidanju zabrane pobačaja izbila teze svih pro-life kampanja na svijetu
Irski premijer u tri je rečenice razoružao sve moguće zagovornike zabrane pobačaja
Irski premijer u samo je tri rečenice objasnio zašto će se njegova, demokršćanska Vlada založiti da se ukine zabrana pobačaja: 'Svake godine tisuće i tisuće Irkinja odlazi u druge zemlje, kako bi pobacile. Ili izvode pobačaje u ilegalnim i opasnim uvjetima. Mi moramo prestati izvoziti probleme i uvoziti rješenja'. Ova argumentacija premijera katoličke Irske, k tomu premijera koji dolazi iz demokršćanske, umjereno desne stranke, najjasnije, i to na globalnoj razini, govori o čemu se zapravo radi, kad se raspravlja o pobačaju. Radi se o priznavanju i olakšavanju neizbježnog. Odgovorne Vlade, poput sadašnje Irske, moraju civilizirano regulirati pravo na pobačaj, umjesto da tjeraju svoje građanke u inozemstvo, ili u ilegalne ordinacije. Trećeg puta nema. Utoliko je famozni pro-life pokret, koji je uslijed konzervativne revolucije kontaminirao Hrvatsku, dubinski ciničan i apsolutno nemoralan
U Irskoj je pobačaj ilegalan, te se može kazniti zatvorom do 14 godina. Irska Vlada, kojom predsjeda Leo Varadkar, otvoreni gay, i šef demokršćansko-liberalne stranke Fine Gael, ovih je dana objavila kako će se krajem svibnja održati referendum o ukidanju osmog amandmana na irski Ustav, kojim se zabranjuje pobačaj. Leo Varadkar, irski Indijac rođen u Dublinu, u samo je tri rečenice objasnio zašto će se njegova, demokršćanska Vlada založiti da se ukine zabrana pobačaja: “Svake godine tisuće i tisuće Irkinja odlazi u druge zemlje, kako bi pobacile. Ili izvode pobačaje u ilegalnim i opasnim uvjetima. Mi moramo prestati izvoziti probleme i uvoziti rješenja”.
Ova argumentacija premijera katoličke Irske, k tomu premijera koji dolazi iz demokršćanske, umjereno desne stranke, najjasnije, i to na globalnoj razini, govori o čemu se zapravo radi, kad se raspravlja o pobačaju. Radi se o priznavanju i olakšavanju neizbježnog. Nitko ne misli da je pobačaj nešto dobro. Nadalje, pobačaj danas više nije samo ideološko pitanje, kao što je to bio prije četrdesetak godina, kad se kroz zakonsko priznavanje prava na izbor, zapravo vodila bitka za koliko toliko ravnopravan položaj žene u društvu. Pravo na pobačaj danas je, prije svega, pravo na zdravstveno sigurno rješavanje problema, s kojim se čovječanstvo susreće otkako postoji.
Odgovorne Vlade moraju civilizirano regulirati pravo na pobačaj
Koja god zemlja ograničava pravo na pobačaj, ona ne suzbija pobačaj, nego samo, u ime vjere i ideologije, pobačaj čini još težim, jer ugrožava zdravlje i pravni status žene, te stimulira ginekološku crnu burzu. Žene će abortirati, iz raznih razloga, bez obzira na zakonske propise, i bez obzira na stavove političkih i crkvenih vlasti o pobačaju. To je, naprosto, činjenica. E sada, jedino čime se državne vlasti mogu baviti, kad je riječ o abortusu, odnosi se na uvjete u kojima se pobačaji odvijaju. Zelotske i nehumane Vlade mogu optirati za zabranu pobačaja, čime neće smanjiti broj pobačaja, nego će, ponovimo, ugroziti zdravlje žena koje su odlučile abortirati.
Odgovorne Vlade, poput sadašnje Irske, moraju civilizirano regulirati pravo na pobačaj, umjesto da tjeraju svoje građanke u inozemstvo, ili u ilegalne ordinacije. Trećeg puta nema. Utoliko je famozni pro-life pokret, koji je uslijed konzervativne revolucije kontaminirao Hrvatsku, dubinski ciničan i apsolutno nemoralan. Pro-life pokret zalaže se, ustvari, da žene, u ime navodne zaštite života, riskiraju svoju zdravstvenu sigurnost, i da budu prepuštene ilegalnom medicinskom tržištu.
Ideolozi pro lifea žele ideologiju Crkve nametnuti kao državni zakon
Pro-life pokret, koji se navodno zalaže za život, zapravo izravno ugrožava živote i fizičku sigurnost žena, a pritom ne spašava živote nerođene djece. Jer, ponovimo, pobačaji su se dešavali, i pobačaji će se dešavati, i nikakve zabrane s tim nemaju mnogo veze. Glavni ideolozi pro-lifea, uključujući i one hrvatske, u Crkvi i izvan nje, savršeno dobro znaju da je tako.
No, njima stvarno stanje stvari ionako nije bitno. Njima je jedino važno da Crkva svoju ideologiju nametne kao državni zakon, po kojem građani pojedine zemlje moraju živjeti, kako bi se vidjelo da je riječ o crkvenoj državi, odnosno, o državi koja se pridržava crkvenih pravila i vrijednosti.
Hoće li ova Vlada popustiti pod pritiskom Crkve i radikalne desnice?
Utoliko je pro-life pokret jedna od najružnijih i najdubljih vrijednosnih manipulacija na svijetu (i u Hrvatskoj). Kako, zaista, drukčije okvalificirati pokret koji ne može – jer je to faktički nemoguće – zaštititi nerođenu djecu, ali sasvim sigurno može ugroziti zdravlje i pravni status tisuća žena koje se već tisućama godina iz različitih razloga odlučuju pobaciti?
Predsjednik Vlade katoličke Irske ovih je dana, dakle, u nekoliko rečenica pokazao zašto je pro-life besmislen. Nadamo se da hrvatska vladajuća koalicija, kakva god inače bila, neće popustiti pod pritiskom Katoličke Crkve (koja prije osamnaest godina, u vrijeme dolaska Ivice Račana na vlast, nije zahtijevala zabranu pobačaja), i radikalne desnice, te da neće dopustiti pretvaranje zahtjeva za zabranu pobačaja u institucionaliziranu političku agendu.