Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je mesni biznis obitelji Pivac kroz generacije izrastao u mega tvrtku koja kupuje tvornice i hotele

Istražili smo povijest Mesne indrustrije Pivac, tvrtke povezane s uvozom mesa i jaja zaraženih salmonelom oko kojih je danas izbila afera

Piletinu zaraženu salmonelom, oko koje je danas izbila afera, na hrvatsko tržište stavila je Mesna industrija Pivac. Ista tvrtka koja je uvezla i jaja iz Poljske od kojih je prije mjesec dana zaražena peteročlana obitelj Vidović iz Bregane, a 5-godišnji Mirko je preminuo.

Mesna industrija Pivac drugi je najveći uvoznik hrane u Hrvatskoj. Na prvom mjestu je Todorićev Konzum, a na trećem Lidl. Obiteljska firma iz Vrgorca postoji 64 godine, a poslovni procvat dogodio se u posljednjih 15 godina. MID Pivac najprije je postao vlasnik kliškog Dalmessa i Karlovačke mesne industrije. Prije godinu dana za 20 milijuna kuna kupili su Mesnu indrustriju Vajda iz Čakovca.

Afera Meso iz 2010. godine

Pivac je 2015. godine, prema pisanju Slobodne Dalmacije, stekao više od 33 tisuće dionica i postao većinski vlasnik s 51,12 posto udjela. Godine 2014. dobit tvrtke Braća Pivac, kako navodi Poslovni dnevnik, iznosila je 77 milijuna kuna, a imali su 650 zaposlenih. Osim toga, PPK Karlovac 2014. godine imao je profit 16 milijuna kuna. Mesna industrija Pivac danas ima 200 mesnica po cijeloj Hrvatskoj.

Prije šest godina protiv vlasnika tvrtke u tzv. Aferi meso podnesena je anonimna predstavka u kojoj se tvrdilo da u Pločama skladište brazilsko meso u nezadovoljavajućim uvjetima. U njoj je pisalo kako je skladište mesa udaljeno 50-ak metara od deponija aluminijske rude i ne ispunjava minimum tehničkih uvjeta.

“Očito je da se u ovom slučaju pogoduje braći Pivac zbog povezanosti Mladena Barišića, ravnatelja Carinske uprave, s Lukom Bebićem, torbarima iz HDZ-a koji Pivce štite od inspekcija”, pisalo je u prijavi. No nikakvi dokazi nisu pronađeni. Pivci su iz afere izašli čisti, a kasnije su javno poručili kako im netko namješta.

Požar u vrgoračkom pogonu

Godine 2012. u požaru im je izgorio dio proizvodnih pogona u Vrgorcu. Točnije, izgorio je dio novog pogona u kojem se nalazila najmodernija oprema. “Ovaj događaj zasigurno će ostaviti traga na našem poslovanju, no važno je da nema ljudskih žrtava, niti izgubljenih radnih mjesta u vremenima ove ekonomske krize “, komentirali su iz Uprave dan nakon požara.

Prije šest godina Nova TV objavila je vijest kako tvrtka Pivac gradu Vrgorcu duguje 15 milijuna kuna komunalnih doprinosa i da je grad Vrgorac godinama tolerirao bespravno izgrađen pogon. “To je apsolutna laž. Godinama radimo, a oni sada traže dozvole”, rekao je tada Miljenko Pivac.

Sve je počelo preprodajom krava

Novinare je uvjeravao kako godinama nisu legalizirali objekt i plaćali doprinose jer zona nije bila u urbanističkom planu. Tom je prilikom izjavio da industrija Pivac na ime doprinosa puni oko 40 posto proračuna grada Vrgorca i zapošljava oko 200 lokalnih stanovnika.

Prvu, malu mesnicu obitelj Pivac otvorila je 1952. godine u gradiću Vrgorcu u Dalmatinskoj zagori. Otvorio ju je Miljenko Pivac koji s obitelji inače potječe iz malog mjesta Zavojana, od Vrgorca udaljenog desetak kilometara. No, originalni pokretač obiteljskog biznisa zapravo je bio njegov otac Ante Pivac koji je poslije Drugog svjetskog rata preprodavao krave iz Imotskog.

Prva mesnica u Vrgorcu

Gospodin Ante bi, kako je obitelj znala prepričavati, kupio kravu, dovezao je do Vrgorca, isjekao u komade i prodao susjedima. “Trebao je biti vrlo brz i efikasan jer u ono vrijeme u vrgoračkom kraju nitko nije imao frižider, zbog čega se meso brzo moglo pokvariti”, ispričali su Antini unuci svojedobno za Slobodnu Dalmaciju.

Antin biznis nastavio je njegov sin Miljenko, koji je sa svojom ženom Milom dobio tri sina: Tončija, Ivicu i Nevena. Njih trojica kasnije su postali poznati kao braća Pivac. Gospođa Mila ih je redovito vodila u obilazak stočnih sajmova u Bosni te ih je na taj način još kao klince predodredila da se nastave baviti obiteljskim biznisom. Dečki su se školovali i istovremeno radili u očevoj mesnici. Kasnije su u obiteljski biznis uključili i svoje žene.

Sedamdesetih godina počeli su otvarati mesnice u Makarskoj, Pločama, Metkoviću i Ljubuškom. U Jugoslaviji su postali bogati privatnici. Tvrtku su registrirali 1990. godine, a u novoj državi biznis im je procvjetao. Počeli su otvarati sušare, nove mesnice i klaonice, obrađivali su suhomesnate proizvode…

Kriza tijekom devedesetih

Tijekom devedesetih njihov poslovni uspjeh nekoliko je godina stagnirao. Naime, u to vrijeme granica sa susjednom BiH bila je prilično meka, pa su Dalmatinci u nabavku znatno jeftinijeg mesa odlazili u susjednu Hercegovinu. Kada je 2000. godine na vlast došla Račanova Vlada, postrožene su carinske kontrole mesa iz Hercegovine. Obitelji Pivac opet je krenulo.

U sljedećih sedam godina narasli su deset puta. Kupili su Dalmesso iz Klisa i Karlovačku mesnu industriju. Godine 2011. postali su vlasnici pet posto dionica Kraša i tako postali drugi na listi od deset najvećih dioničara Kraša. Prema posljednjoj vijesti, Pivac drži 19,56 posto dionica najvećeg hrvatskog konditora. Danas velikom mesnom industrijom upravljaju trojica braće i pritom svaki drži trećinu suvlasništva.

Braća, kako kažu, ravnopravno odlučuju o razvoju kompanije i poslovnim ulaganjima. Najstariji brat Tonči ima troje djece. Njegov sin Miljenko je direktor uvoza i izvoza, a 2009. godine bio je nezavisni kandidat za gradonačelnika Vrgorca. Njegove kćeri Milena i Ivana upravljaju poslovanjem u Splitu, Karlovcu i Zagrebu. Srednji brat Neven ima dvije blizanke Nenu i Ružu. Najmlađi brat Ivica je predsjednik Uprave tvrtke. On ima kći Nevenu koja od 2003. godine radi u PPK Karlovac.

Hoteli u Dubrovniku i Makarskoj

Osim primarnih poslova s hranom, tijekom godina obitelj je svoj biznis proširila i na turizam, za koji su počeli pokazivati interes tijekom devedesetih. Prvo su 1997. godine kupili hotel Miramare u Makarskoj koji je tijekom osamdesetih bio zatvoren. Na njegovom mjestu izgradili su novi hotel. Pet godina poslije preuzeli su i makarski hotel Biokovo, a hotel Makarska kupili su nakon što su godinama čekali da država pokrene privatizaciju.

Navodno je za Hotel Makarska bio zainteresiran i Jako Andabak, ali je od kupnje odustao, jer mu je ponestalo strpljenja. Njihova posljednja investicija u turizam bila je prošle godine kada je tvrtka Pivac od povratničke obitelji Soldo za 18,2 milijuna kuna kupili dubrovački hotel Petka, koji se nalazi pokraj luke u Gružu, i pretvorili ga u luksuzan hostel.

Javno istupaju samo kad moraju

U neposrednoj blizini, na predjelu tzv. Solske baze, već su prije kupili zgradu koju su, kako donosi Dubrovački list, pretvorili u hostel Sol. Oba turistička kompleksa nalaze se u vrlo prometnom dijelu grada, u neposrednoj blizini putničke luke Gruž. O privatnom životu braća Pivac nema mnogo informacija. Izbjegavaju medije, a u javnosti istupaju jedino kada moraju.

Na web stranici tvrtke Pivac danas je objavljeno priopćenje u kojem stoji kako su prilikom uvoza zaraženog mesa ispoštovali sve nužne procedure i provjere koje su propisane te poduzeli sve dodatne radnje vezane na vlastite sustave samokontrole proizvoda. Istaknuli su da je meso uvezeno u skladu sa svim hrvatskim i europskom propisima o zdravstvenoj ispravnosti. I to je sve što su kazali o aferi.