Kako je MORH prevario branitelja koji je bio prvi na listi za dodjelu stana. Trebalo mu je 20 godina da to dokaže

Prvi na listi za dodjelu stana u Puli

S druge strane, gospodin Slavko dragovoljno je otišao braniti Hrvatsku. Kao i mnogi poput njega nekoliko godina nakon oslobođenja dobio je pravo na stambeno zbrinjavanje. Iz Ministarstva obrane su mu u rujnu 1999. javili da je doista i dobio stan. Bio je prvi na listi onih koji su ostvarili pravo da se skrase u novoj zgradi u Valturskoj ulici 78 u Puli. To je ona famozna roza zgrada oko koje će nekoliko godina kasnije izbiti ogroman skandal jer se zbog dugova izvođača našla pod ovrhom.

No, te 1999. Slavko je bio uvjeren da će s obitelji moći useliti. Još je samo čekao da mu u vojarnu Peneda, gdje je tada boravio, dostave originalno rješenje. Ono mu, međutim, nikada nije stiglo.

Gdje je zapela službena dokumentacija?

“Rješenjem mi je Ministarstvo obrane dodijelilo trosobni stan u Valturskoj ulici 78. Kopiju rješenja dobio sam putem faksa. Rekli su mi da ću original dobiti kod dodjele ključeva. Useljenje je trebalo biti negdje oko Uskrsa 2000. godine.

Kada se to nije dogodilo zvao sam nekoliko puta u MORH da vidim što se događa. Svaki put su mi odgovorili da je useljenje prolongirano. Prvo je trebalo biti do Dana državnosti 2000., pa nakon Nove godine 2001., pa sve tako do 2004. godine. Uporno su mi obećavali da će sve biti riješeno. Jednom su mi čak rekli da je Stambena komisija donijela odluku o podjeli ključeva, no ni tada ih nisam dobio.

Stan je cijelo vrijeme bio prazan i otključan

“U studenom 2004., nekoliko ulaza dalje od onog u kojem sam ja trebao dobiti stan, počelo je useljavanje stradalnika Domovinskog rata i branitelja. Sreo sam tada jednog suborca koji je dobio stan na istom kućnom broju, pa me pustio u zgradu. Pogledao sam stan koji je trebao postati moj. Vrata uopće nisu bila zaključana”, prisjetio se gospodina Slavko.

I tijekom 2005. u nekoliko navrata išao je u MORH, te u Ministarstvo branitelja inzistirajući da mu daju originalno rješenje i ključeve od stana.

“U Ministarstvu branitelja su mi govorili da mi ne mogu pomoći jer nisam bio ni branitelj ni stradalnik, već dragovoljac Domovinskog rata. Kada bih otišao u MORH samo su se čudili i tvrdili da im nije jasno kako već nisam dobio izvornik rješenja i ključeve.

U svim ministarstvima su se ograđivali

Osim toga, ja sam prema rješenju imao pravo i na otkup stana, te sam i s time već trebao krenuti do te 2005. godine. Neki su mi dali do znanja da i na osnovu kopije rješenja mogu ući u stan, ali su se ipak na neki način svi ograđivali. Bila je to godina u kojoj je moje dijete već kretalo u školu, a još uvijek smo živjeli u nužnom smještaju u Pineti. Formalno sam prebivalište imao u Lepoglavi i morao sam nekako doći do stana kako bih mogao upisati dijete u školu”.

Sada već prilično očajan gospodin Slavko ponovno odlazi do zgrade u Valturskoj ulici 78. Obilazio ju je i razgledavao, a kada je sreo onog istog suborca molio ga je da ga još jednom pusti da uđe do stana. Ulazna vrata stana još su uvijek bila otključana, te je odlučio jednostavno promijeniti bravu i useliti.

Od ilegalnog useljenja do odluke o deložaciji

“Živjeli smo tamo sve do 2013. godine. Nikada nam nitko nije radio probleme. Još 2006. ili 2007. shvatio sam da mi stan neće biti predan u posjed, no cijelo vrijeme sam bio uvjeren da će institucije odraditi svoj posao. Iako sam bio svjestan da mi neće dati original rješenja znao sam da mi je stan službeno dodijeljen. To je jednom moralo biti ispoštivano. U međuvremenu sam od Stambene komisije tražio da mi daju zamjenski stan. Međutim, kako sam od 2003. bio u mirovini odgovarali su da sada više nisam u sustavu i da nemam pravo na zamjenski stan”, kaže.

“Na kraju je zbog dugova izvođača došlo do ovrhe. Ona je i provedena, ali sam u srpnju 2014. ja taj stan uspio kupiti na dražbi. Ne mogu vam opisati neizvjesnost zbog te ovrhe. Svaki put kada sam izlazio i zaključavao stan pitao sam se hoću li se u njega moći vratiti. Jednom mi je ključ zaštekao, pa sam se pobojao da je netko promijenio bravu. Stan je 2013. na dražbi najprije prodan nekom drugom, ali ta osoba nije uspjela platiti kupovninu, te sam ga na kraju ipak kupio ja. Za to sam morao podići kredit i platiti cijenu koja je bila puno nepovoljnija od one na koju sam imao pravo kod otkupa preko MORH-a”, objašnjava.

Tužba izigranog dragovoljca protiv države

Da bih uopće dobio kredit morao gospodin Slavko je morao sklopiti i policu životnog osiguranja, a to je bilo iznimno komplicirano jer je imao dijagnosticiran PTSP. “Zato su me smatrali rizičnom osobom, no na kraju su mi policu osiguranja ipak napravili. Ona je zbog moje dijagnoze bila puno skuplja”, opisao je gospodin Slavko na sudu nakon što je na kraju zbog svog tog maltretiranja 2014. podnio tužbu protiv države. U međuvremenu mu se psihičko stanje i dodatno pogoršalo.

Predstavnici Republike Hrvatske na sudu su objašnjavali kako je cijeli niz okolnosti doveo do toga da stan u zgradi u Valturskoj ulici 78 nije dodijeljen gospodinu Slavku. Pravdali su se problemima što su ih imali s izvođačem zgrade zbog čega MORH nikada nije preuzeo stanove koji su dodijeljeni dragovoljcima i stradalnicima. Zbog toga se i država s tvrtkom AK Inženjering još uvijek nateže na sudu. Dio stanara iz sporne zgrade bio je i izbačen nakon što je zgradu otkupio kontroverzni istarski poduzetnik Albert Faggian. Preko svoje tvrtke Andre dalje ih je prodao Puljanci koja je također bila u njegovom većinskom vlasništvu.

Općinski sud kaže da je MORH ipak pogriješio

Sud te izgovore predstavnika države na kraju nije prihvatio. Umjesto toga zaključio je kako je MORH doista napravio propust jer gospodina Slavka nije stambeno zbrinuo kao što je to bilo određeno rješenjem iz 1999. godine. Ako su se već pojavili problemi sa stanovima u Valturskoj ulici 78, MORH je, stoji u nepravomoćnoj presudi, morao naći neki drugi stan i ovog dragovoljca Domovinskog rata zbrinuti. Čovjek je bio prvi na listi za dodjelu stanova i jednostavno ga je trebao dobiti.