Ako ga je iskustvo nečemu moglo poučiti, onda je to sljedeće: uvijek će se u EU naći netko tko neće biti voljan ići predaleko ili prečvrsto protiv službene Moskve. Netko tko ima opipljive trgovinske interese. Netko tko strahuje od zatvaranja plinovoda. Netko tko je, u najmanju ruku, sklon ruskom predsjedniku.
Uostalom, ako nas je iskustvo nečemu moglo poučiti, onda je to sljedeće: Europska unija je troma i birokratizirana organizacija. Organizacija koja gubi fokus u beskrajnim raspravama na svim razinama svoje izuzetno komplicirane strukture. Odluke se donose sporo ili nikako. Jedinstvo je tek imenica iz ugovora o osnivanju; u praksi teško dosežno.
A onda su ruske trupe umarširale u Ukrajinu.
Maksimalistički zahtjevi Moskve
I prije ruske invazije, bilo je evidentno da Putinovi vojno-politički potezi ne izazivaju učinke kakve bi u Moskvi mogli priželjkivati. Još u prosincu Rusija je postavila Zapadu maksimalističke zahtjeve za koje su smatrali da trebaju biti jamac ruske sigurnosti i temelj nove sigurnosne strukture u Europi.
Među ostalim, garanciju da se NATO neće širiti dalje na istok, da Ukrajina nikad neće postati članica Saveza te da NATO zaustavi svoje vojne aktivnosti u istočnoj Europi i povuče svoje vojne strukture iz zemalja koje su pristupile Savezu nakon 1997., dakle iz svih nekadašnjih država istočnog bloka. NATO, očekivano, nije pristao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Putinovi zahjevi i eskalacija situacije u Ukrajini – prije napada prošlog četvrtka – izazvali su upravo suprotan efekt: zapadni vojni savez, koji je svojevremeno proglašavan mrtvim, ponovno je dobio svrhu, dapače, čak i dodatnu privlačnost, pa se i u zemljama poput Finske i Švedske aktualizirala rasprava o pristupanju NATO-u. Snage NATO-a ne da se nisu povukle iz istočne Europe, nego su ozbiljno ojačane.
Zaokret u odnosu prema Putinu
Kao i u slučaju NATO-a, napad ruske vojske na Ukrajinu koji je naredio Putin izazvao je dosad neviđenu reakciju Europske unije. Troma, birokratizirana organizacija odustala je od beskrajnih rasprava na svim razinama svoje izuzetno komplicirane strukture. Odluke su se počele donositi brzo. Najneočekivanije od svega: jedinstvo EU-a prestalo je biti tek misaona imenica.
Mađarski premijer Viktor Orban, koji je godinama gradio prisne odnose s Moskvom, podržao je sve sankcije protiv Rusije i njezinog vodstva, osudivši ruski napad na Ukrajinu. Češki predsjednik Miloš Zeman bio je još oštriji. Zaokret u odnosu prema Putinu bio je jedina opcija, nakon što su ruski tenkovi prešli granicu: taj prizor među njihovim sunarodnjacima zasigurno evocira teške povijesne slike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dramatične odluke bez presedana
Putinov napad na Ukrajinu izazvao je u EU niz odluka koje su još prije nekoliko tjedana izgledale nemogućima. Njemačka je napravila dramatičan zaokret u svojoj vanjskoj politici. EU će prvi puta financirati nabavu i slanje oružja u zemlju koja je pod napadom. Prvi puta bit će aktiviran mehanizam koji omogućava organiziran prihvat izbjeglica iz Ukrajine na duže vrijeme.
Napadom na Ukrajinu i ugrožavanjem sigurnosne strukture Europe, ruski predsjednik izazvao je reakciju za koju možemo samo pretpostaviti da je suprotna svemu što je planirao. Povratak SAD-a u Europu. Oživljavanje uloge i svrhe NATO, vojnog saveza čiji je utjecaj na europskom kontinentu htio ograničiti. Brz, konkretan i jedinstven odgovor Europske unije, odgovor bez presedana u novijoj povijesti organizacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je napadom na Ukrajinu Putin izazvao baš ono protiv čega se godinama bori: oživio je NATO i ujedinio EU
Agresija na Ukrajinu izazvala je reakciju NATO-a i EU bez presedana u novijoj povijesti
Možemo pretpostaviti da je razvoj događaja suprotan svemu što je Putin planirao. Povratak SAD-a u Europu. Oživljavanje svrhe vojnog saveza čiju je moć htio ograničiti. Jedinstvo EU-a oko odgovora na rusku invaziju
Vladimir Putin je možda igrao na iskustvo. Kad je u pitanju Rusija, Europska unija je – Putina je to moralo naučiti bogato političko i diplomatsko iskustvo – uvijek oprezno taktizirala, svjesna dubokih unutarnjih podjela u odnosu prema ruskom vladaru, podjela izazvanih kombinacijom ideoloških razloga i ekonomskih interesa.
Ako ga je iskustvo nečemu moglo poučiti, onda je to sljedeće: uvijek će se u EU naći netko tko neće biti voljan ići predaleko ili prečvrsto protiv službene Moskve. Netko tko ima opipljive trgovinske interese. Netko tko strahuje od zatvaranja plinovoda. Netko tko je, u najmanju ruku, sklon ruskom predsjedniku.
Uostalom, ako nas je iskustvo nečemu moglo poučiti, onda je to sljedeće: Europska unija je troma i birokratizirana organizacija. Organizacija koja gubi fokus u beskrajnim raspravama na svim razinama svoje izuzetno komplicirane strukture. Odluke se donose sporo ili nikako. Jedinstvo je tek imenica iz ugovora o osnivanju; u praksi teško dosežno.
A onda su ruske trupe umarširale u Ukrajinu.
Maksimalistički zahtjevi Moskve
I prije ruske invazije, bilo je evidentno da Putinovi vojno-politički potezi ne izazivaju učinke kakve bi u Moskvi mogli priželjkivati. Još u prosincu Rusija je postavila Zapadu maksimalističke zahtjeve za koje su smatrali da trebaju biti jamac ruske sigurnosti i temelj nove sigurnosne strukture u Europi.
Među ostalim, garanciju da se NATO neće širiti dalje na istok, da Ukrajina nikad neće postati članica Saveza te da NATO zaustavi svoje vojne aktivnosti u istočnoj Europi i povuče svoje vojne strukture iz zemalja koje su pristupile Savezu nakon 1997., dakle iz svih nekadašnjih država istočnog bloka. NATO, očekivano, nije pristao.
Putinovi zahjevi i eskalacija situacije u Ukrajini – prije napada prošlog četvrtka – izazvali su upravo suprotan efekt: zapadni vojni savez, koji je svojevremeno proglašavan mrtvim, ponovno je dobio svrhu, dapače, čak i dodatnu privlačnost, pa se i u zemljama poput Finske i Švedske aktualizirala rasprava o pristupanju NATO-u. Snage NATO-a ne da se nisu povukle iz istočne Europe, nego su ozbiljno ojačane.
Zaokret u odnosu prema Putinu
Kao i u slučaju NATO-a, napad ruske vojske na Ukrajinu koji je naredio Putin izazvao je dosad neviđenu reakciju Europske unije. Troma, birokratizirana organizacija odustala je od beskrajnih rasprava na svim razinama svoje izuzetno komplicirane strukture. Odluke su se počele donositi brzo. Najneočekivanije od svega: jedinstvo EU-a prestalo je biti tek misaona imenica.
Mađarski premijer Viktor Orban, koji je godinama gradio prisne odnose s Moskvom, podržao je sve sankcije protiv Rusije i njezinog vodstva, osudivši ruski napad na Ukrajinu. Češki predsjednik Miloš Zeman bio je još oštriji. Zaokret u odnosu prema Putinu bio je jedina opcija, nakon što su ruski tenkovi prešli granicu: taj prizor među njihovim sunarodnjacima zasigurno evocira teške povijesne slike.
Dramatične odluke bez presedana
Putinov napad na Ukrajinu izazvao je u EU niz odluka koje su još prije nekoliko tjedana izgledale nemogućima. Njemačka je napravila dramatičan zaokret u svojoj vanjskoj politici. EU će prvi puta financirati nabavu i slanje oružja u zemlju koja je pod napadom. Prvi puta bit će aktiviran mehanizam koji omogućava organiziran prihvat izbjeglica iz Ukrajine na duže vrijeme.
Napadom na Ukrajinu i ugrožavanjem sigurnosne strukture Europe, ruski predsjednik izazvao je reakciju za koju možemo samo pretpostaviti da je suprotna svemu što je planirao. Povratak SAD-a u Europu. Oživljavanje uloge i svrhe NATO, vojnog saveza čiji je utjecaj na europskom kontinentu htio ograničiti. Brz, konkretan i jedinstven odgovor Europske unije, odgovor bez presedana u novijoj povijesti organizacije.