Željela je, kaže, svoj doktorat primijeniti na stvarne zgrade ovdje. “Moja tema bila je razvoj naprednog upravljanja zgrada. Dakle, korištenje naprednog upravljanja i umjetne inteligencije za bolje vođenje procesa. I otpočetka mi je cilj bio primijeniti sve ono što sam razvijala za vrijeme doktorata na zgradama u Hrvatskoj”, govori Tea.

‘Jesi li sigurna da ćeš uspjeti to što planiraš u Hrvatskoj?’

Kad je odlazila iz Amerike, jedan od profesora s MIT-a bio je totalno šokiran što joj neće pisati preporuku za Princeton ili neko drugo vrhunsko sveučilište. “Sjećam se da me tada upitao ‘Tea, jesi li sigurna da to što želiš možeš napraviti u Hrvatskoj? Jesi li sigurna da će ti to dozvoliti? Ja sam odgovorila da ne znam i da moram otići i pokušati. Uzvratio mi je da ne isprobavam predugo jer će to biti ogroman gubitak talenta i potencijala”, kroz smijeh će Tea.

Iako joj je znalo biti teško nakon povratka, niti u jednom trenutku, priznaje, nije osjetila povratak kao gubitak. Da je bilo tako već bi, naglašava, odavno spakirala kofere i otišla.

“Ništa me ne drži u Hrvatskoj osim obitelji, ali i to je rješivo jer danas uz letove i tehnologiju nije problem živjeti na drugom kontinentu. Tako da se nikada ovdje nisam osjećala zatočenom ili nesretnom. I mogu doslovno već sutra reći da odlazim. Imam putovnicu, imam sve svoje reference i mogu otići raditi bilo gdje u svijetu”, govori Tea i objašnjava da i dalje puno surađuje s kolegama i institucijama diljem svijeta, iako je stacionirana ovdje.

‘Idite i hakirajte svijet’

Uvijek je, kaže, imala potrebu napraviti korak više u poslu s kojim se bavi, pa i danas ne odustaje od toga. “Imam potrebu analizirati sustav i testirati granice nekog sustava. Neke granice su tu jer imaju smisla, ali neke su tu zato što ih je netko postavio prije sto godina i nikad ih više nitko nije propitkivao. Tek kad sam došla na MIT, osjetila sam da se nalazim u okolini gdje gotovo svi imaju tu istu potrebu”, opisuje Tea i dodaje kako je na tamo po prvi put u životu osjetila pripadnost.

“I ta je pripadnost bila u kontekstu prepoznavanja i učenja s ljudima koji žele promijeniti svijet. I možda to zvuči kao floskula, ali svatko od tih ljudi u nekom svojem, manjem ili većem obimu to pokušava”, opisuje Tea i prisjeća se svojeg zadnjeg dana na MIT-u, kada im je predsjednik te institucije održao oproštajni govor uz poruku koju će zauvijek pamtiti. Čuva tu poruku, kaže, i danas zakačenu na Facebooku i pročita je svaki put kad joj je teško.

“Ukratko, ta nas poruka potiče da pokušamo hakirati svijet, bez obzira gdje se nalazili. I ja sam duboko osjećala tu potrebu i znala sam da to želim pokušati napraviti u Hrvatskoj. Iako nisam znala hoću li ovdje biti zadovoljna ili ću se za dvije, tri ili pet godina vratiti u Ameriku, znala sam da mi je užasno važno da to pokušam ovdje”, prepričava Tea i dodaje kako je sa svojim timom konačno, nakon sedam godina, uspjela realizirati neke svoje planove i ozbiljne projekte koji je čine ispunjenom.

Uvodi nove predmete na FSB-u koji trenutno kreću i na svjetskim fakultetima

Jedan od tih projekata tiče se nastave na FSB-u gdje je Tea zaposlena i kao razvojni docent s ciljem uvođenja novih predmeta i tema istraživanja. Njezin je zadatak bio unaprijediti jedno područje energetike koje na FSB-u nije bilo razvijeno. I uspjela je. Od idućeg semestra pokreće predmet koji se zove Niskougljične i pametne zgrade.

“Dakle, to je predmet koji je potpuno u skladu s najaktualnijim temama u svijetu. I nije da kaskamo za svijetom, mi kao FSB smo sada na prvoj liniji jer se i drugdje u svijetu tek sada uvode slični predmeti. To su sve nove tehnologije za koje još ne postoje razvijeni udžbenici. Nema osmišljenog kurikuluma već diskutiram s kolegama u svijetu koji se bave tom tematikom i jedni drugima dajemo savjete”, objašnjava Tea.

Sreća je, nastavlja, što ima tako bogatu mrežu kontakata po cijelome svijetu. “Lijepo je imati mnoštvo prijatelja u svijetu zaposlenih u sličnim institucijama i sa sličnim problemima, pa konstantno imamo neki brainstorming. U tom kontekstu, ja živim u Hrvatskoj, ali sam mentalno u međunarodnom, globalnom društvu”, govori Tea i dodaje kako je također uvela dva predmeta na doktorskom studiju i dva na diplomskom studiju, od kojih je jedan od njih netehnički predmet Poslovne kompetencije.

“Često se susrećem s komentarima iz industrije da su naši studenti jako kvalitetni, ali da im nedostaje “soft skills”. Zato sam odlučila uvesti ovaj predmet u sklopu kojeg će i ljudi iz prakse, dakle, top manageri i poduzetnici studentima držati predavanja”, govori Tea. Ona je i nositeljica tog kolegija jer je na MIT-u, uz energetiku kao glavno područje, završila i biznis kao sekundarno područje specijalizacije, a te je predmete polagala na MIT Sloan School of Management, jednoj od najboljih biznis škola na svijetu.

Grade zgradu koja će im poslužiti kao živi laboratorij

Drugi projekt na kojem Tea trenutno radi sa svojim timom okrenut je istraživačkom dijelu. “I tu se vraćam se na ono kada dolazim u Hrvatsku puna ambicije da ću to što sam radila na doktoratu kroz neke računalne simulacije primijeniti na stvarnim zgradama. Dakle, kako to napredno upravljanje i korištenje umjetne inteligencije zaista ugraditi u zgrade”, govori Tea i dodaje kako su za taj dio istraživanja napravili odličnu kolaboraciju s tehničkom školom Ruđer Bošković.

Prije dvije godine ta je škola postala centar kompetencija za elektrotehniku te su uspjeli dobiti značajna sredstva iz europskih fondova za razvoj centra. U sklopu projekta su, između ostalog, započeli i suradnju s Laboratorijem za energetsku učinkovitost na FSB-u kojeg vodi Tea. Nedavno su krenuli u projektiranje i izgradnju zgrade od 1800 kvadratnih metara koja će biti dio škole, ali će se koristiti i kao živi laboratorij za pametne zgrade i obnovljive izvor energije.

“Škola nam je dala slobodu da osmislimo koncept svih tehnologija koje bi trebale biti na jednoj takvoj zgradi, a ono što će biti najnaprednije su sustavi grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije te upravljanja i automatizacije zgrade. Zgrada će se koristiti za istraživanje i za nastavu, jer planiramo razviti jedan potpuno novi smjer, recimo, za ljude koji se žele osposobiti za upravljanje pametnih zgrada, kojih će u budućnosti biti sve više.

Zanimljivo je i da će dio algoritama za upravljanje zgradom razvijati u suradnji s kolegama iz američkog nacionalnog laboratorija Lawrence Berkeley National Laboratory te će algoritmi biti “open source”, dakle, otvoreni za cijeli svijet. ”Mi se bavimo znanstvenim radom i razvojem, pa je ideja da svaki proizvođač koji želi nadograditi svoju opremu to može iskoristiti, a također i svaki vlasnik zgrade može doći, uzeti algoritam i pokušati ga primijeniti na svojoj zgradi jer je u konačnici sustav koji razvijamo namijenjen širokoj publici”, govori Tea.

Suradnja s MIT-om

Taj im je projekt donio i suradnju s MIT-om. Na zgradi škole Ruđer Bošković istraživat će i kako različiti tipovi ventilacije u prostoru utječu na strujanje aerosola, u ovom slučaju povezano sa širenjem virusa COVID 19. “Danas se nažalost u našem području jako malo zna o takvim temama jer nam do sada te informacije nisu bile toliko potrebne. Trenutna situacija je jako dobar test jer se virus jako brzo širi, no srećom nije jako smrtonosan. U slučaju sličnih situacija u budućnosti želimo biti puno bolje pripremljeni”, otkriva Tea.

Sada, kaže, imaju priliku za istraživanje jer je zgrada još u fazi projektiranja, pa planiraju jednu sobu opremiti sustavom s tri različite vrste ventilacije koje se najčešće koriste u svijetu i analizirati kako se aerosol širi u prostoru i po zgradi ovisno o tipu ventilacije.

“Dugo sam pričala s profesorom emeritusom s MIT-a, Leonom Glicksmanom o cijelom projektu. On je inače legenda. Bio je između ostalog i konzultant za NASA-u, aa kad je shuttle Columbia doživio nesreću, bio je i dio tima koji je istraživao zašto se to dogodilo, dakle legenda. Iako već ima počasnu titulu emeritusa i dalje s tolikim žarom radi. Jako je uzbuđen oko cijelog projekta i jednom smo pričali o ovoj našoj zgradi i pasivnom hlađenju te nam je nekako u priči, zbog cijele ove situacije s COVID-om, sinula ideja da proširimo temu na ventilaciju i aerosole. Tako da ćemo to raditi u suradnji s njim i njegovim studentima”, uzbuđeno će Tea.

Bez ljudi iz Ruđera, cijelog projekta ne bi ni bilo

U svijetu postoji nekoliko sličnih laboratorija, ali za ovakav projekt sa stvarnom zgradom i stvarnim korisnicima koji se i školuju za jednu još uvijek nepostojeću profesiju, Tea kaže, nije čula. “Ne znam ima li još negdje ovako nešto, ali mi je nevjerojatno da se to događa ovdje”. S tim su se projektom, nastavlja Tea, našli u vrhu svjetskog istraživanja.

“I profesor Glicksman mi je rekao ‘Tea, jesi li ti svjesna da s tom zgradom možete podići naše područje na jednu potpuno drugu razinu?’. I u pravu je jer ćemo imati priliku toliko toga pokazati u stvarnom svijetu. Kad si znanstvenik u mojem području uglavnom se baviš nekim simulacijama, stalno nešto simuliraš na računalu i koliko god pokušavaš približiti svoj model stvarnom svijetu on ne može nikad biti isti”, objašnjava Tea i naglašava da ovo što sada imaju priliku raditi može zahvaliti zaposlenicima iz tehničke škole Ruđer Bošković, prvenstveno profesorima Goranu Nuskernu i Ervinu Palanoviću te ravnateljici Đurđici Fuštar, bez čijeg velikog angažmana i vizije cijele ove priče ne bi bilo.

Dolaskom u Hrvatsku izgubila sam zaleđe

U sedam godina koliko je Tea u Hrvatskoj, ipak je, kaže, uspjela u svojim planovima, no ponekad joj se činilo da možda to nije uspijevala brzinom kojom je planirala. “Sve je išlo puno sporije i sitnijim koracima, ali mislim da je svugdje u svijetu slično. Imam prijateljicu koja se nakon doktorata na MIT-u zaposlila u jednoj velikoj europskoj korporaciji i ima slična iskustva. Na početku dolaziš s puno ideja i svi gledaju u tebe pogledom ‘jesi li ti normalan?’ i počne te hvatati užasna frustracija jer znaš da je moguće to što govoriš, znaš kako bi se moglo ići naprijed, a stvari stoje”, prepričava Tea.

No, ipak se stvari, kaže, mijenjaju što je na kraju svega najbitnije. “No, ako dugo vremena ne uspiješ realizirati projekte ti kaskaš. Kad sam izašla iz MIT-a bila sam u svjetskom vrhu toga čime se bavim, ali tada sam bila u instituciji koja je bila top i koja je brand sama po sebi, pa sam na neki način odlaskom u Hrvatsku izgubila to sigurno zaleđe. Postala sam Tea Žakula sa Zagrebačkog sveučilišta za kojeg puno ljudi nije čulo, te sam isključivo velikim radom i zalaganjem mogla ostati prepoznata u svijetu”, kaže Žakula koja je svojim projektima ipak ostala aktualna, u žiži zbivanja.

Ova godina mi je jako uspješna. Zadovoljna sam

Pa tako, na primjer, radi kao vanjska stručnjakinja Europske Komisije za evaluaciju i praćenje Horizon 2020 projekata a prošle godine je kao gostujuća znanstvenica radila u nacionalnom laboratoriju Lawrence Berkeley National Laboratory koji provodi istraživanja za US Department of Energy.

“Ova 2020. ljudima nije bila najsretnija godina, ali meni je bila jako uspješna. Okupila sam u svoj tim grupu mladih ljudi koji su top, jednako kvalitetni istraživački kao i oni s kojima bih radila da sam ostala u SAD-u. Radim na nečemu što je trenutno u vrhu svjetskog istraživanja u suradnji s kolegama iz cijelog svijeta, radim na izazovnim projektima s industrijom, uvodim nove predmete i konačno mogu reći da sam tamo gdje sam htjela biti. Zadovoljna sam”.