Kako je Njemačka postala troublemaker u EU: panika je zbog inflacije, industrija je ozbiljno ugrožena
Ozbiljni mediji pišu o opasnosti od deindustrijalizacije - a upravo je industrija kičma njemačkog gospodarstva
Njemačka ima oko deset tisuća pekarskih radnji, više od 3200 registriranih vrsta kruha i nacionalni institut za kruh. Svako njemačko kućanstvo tijekom jedne godine pojede oko 56 kilograma kruha i drugih pekarskih proizvoda. Godišnji promet u toj branši doseže 15 milijardi eura. Ali tradicijska djelatnost na koju su Nijemci ponosni, u golemim je problemima.
Računi za struju i plin, energente bez kojih bi se pekarske peći ugasile, sve su veći. Poskupjele su i osnovne sirovine, žitarice, brašno, šećer, mlijeko… Inflacija je na rekordnim razinama, u rujnu je zabilježena najviša stopa u posljednjih 25 godina, otkako postoje usporedivi podaci. Poskupio je i kruh.
Strah za egzistenciju
Ali dokad tako? Obiteljski biznisi ionako su godinama pod pritiskom velikih, jeftinijih lanaca koji im konkuriraju cijenom i preotimaju mušterije. Dokad će moći prebacivati povećane troškove na kupce, a da ih ne otjeraju? Državni bailout tradicionalnih pereca zvuči apsurdno. Ali mnogi su pekari u strahu za opstanak.
Ne samo oni. U rujnu je, primjerice, poznati lanac trgovina cipelama poduzeo drastičan korak: gotovo 150 godina od osnivanja, tvrtka sa sjedištem u Hamburgu i 160 trgovina u Njemačkoj i Austriji, ima problema s likvidnošću i prisiljena je na restrukturiranje nekih svojih podružnica. Poslovanje se nastavlja, ali u sjeni istih problema – visoka inflacija, sve veći troškovi, pad prodaje.
Sve više tvrtki u stečaju
Problemi, međutim, nisu ograničeni na kruh i cipele: prema analizi Instituta za ekonomska istraživanja Halle, u kolovozu ove godine broj insolventnih tvrtki bio je za 26 posto veći nego u istom mjesecu 2021. Autor istraživanja Steffen Müller ističe da je, nakon razdoblja niskih brojki, došlo do „preokreta trenda“, mada ne očekuje da Njemačku zapljusne val insolventnosti.
U nekim drugim slučajevima, međutim, država je već bila primorana intervenirati. Kako bi spriječila kolaps Unipera, savezna vlada morala je uskočiti s osam milijardi eura svježeg kapitala da otkupi dionice i de facto nacionalizira posrnulu tvrtku. Kompanija, koja je bila najveći uvoznik ruskog plina i osiguravala trećinu prirodnog plina za potrebe Njemačke, upala je u gubitke zbog naglog rasta cijena i smanjenja opskrbe iz Rusije.
Kritike njemačkog poteza
U takvim okolnostima vlada Olafa Scholza prošlog je tjedna najavila golemi paket subvencija kojima želi ublažiti udar skupih energenata na potrošače, kućanstva i poduzetnike. Detalji paketa vrijednog 200 milijardi eura, koliko Njemačka planira uložiti u mjere do kraja ove i u sljedeće dvije godine, još nisu do kraja poznati. No, već sama najava izazvala je lavinu nezadovoljstva i kritika u drugim dijelovima Europske unije. Europske vlade strahuju od posljedica njemačkog poteza.
Zahvaljujući „ekonomskom štitu“, njemačke kompanije bit će u prednosti pred konkurencijom iz drugih EU država kojima financijska situacija ne dozvoljava tolike subvencije. Dok će njihove tvrtke plaćati visoke račune ili smanjivati proizvodnju da bi srezale troškove, njemačke firme profitirat će zahvaljujući golemom fiskalnom kapacitetu države. To je, uz percipiranu (ne)solidarnost, u osnovi kritika kontra Njemačke.
(Ne)dosljednost Njemačke
Na udaru zbog posezanja u duboke proračunske džepove (kakve, ponovimo, druge članice EU-a nemaju) Njemačka se našla i zbog drugih razloga: napetosti pojačava činjenica da je upravo Njemačka jedna od ključnih karika europske ovisnosti o ruskom plinu, pisao je nedavno Politico. Nimalo pritom ne pomaže niti činjenica da je u prošloj financijskoj krizi vlada u Berlinu bila najtvrđi zagovornik politike proračunske štednje.
Grčka, Portugal, Španjolska bile su tada prisiljene stezati remen – što je izazivalo goleme društvene tenzije u tim zemljama – kako bi mogle računati na financijsku pomoć u okviru EU-a. Njemačka vlada bila je tada nepopustljiva u inzistiranju na fiskalnoj disciplini. Desetljeće kasnije spremni su u ublažavanje energetske krize upumpati milijarde.
Orbana brine EU jedinstvo?!
Neke kritike, doduše, zvuče začudno. Kada, na primjer, dolaze iz redova Braće Italije, stranke koja je nedavno pobijedila na izborima u Italiji i koja bi trebala biti vodeća politička opcija u sljedećoj talijanskoj vladi, a čija je politika da nacionalni interesi Italije dolaze na prvo mjesto. Ili, kad se, recimo, mađarski premijer Viktor Orban žali da će njemački potez „razbiti europsko jedinstvo“.
Njemačka je, dakle, u nesvakidašnjoj poziciji da se brani od kritika za nesolidarnost, potkopavanje europskog jedinstva i nepromišljeno trošenje javnog novca. Okolnosti su, međutim, takve da je političko vodstvo u Berlinu pod sve većim pritiskom da poduzme mjere koje bi donedavno bile nezamislive.
Tmurna budućnost industrije
Ne radi se samo o trenutnim ekonomskim pokazateljima, mada ni oni za najjače europsko gospodarstvo nisu sjajni. Inflacija je rekordna, a ugledni ekonomski instituti predviđaju da će se visoke stope zadržati i u sljedećoj godini. Njemački BDP trebao bi, procjenjuju, ove godine rasti 1,4 posto, ali u 2023. prognoziraju pad i ponovni oporavak tek godinu iza. Ekonomski output će u ovoj i sljedećoj godini biti za 160 milijardi eura manji nego što se predviđalo proljetos.
Dugoročno, još tmurniju sliku daju predviđanja o budućnosti njemačke industrije na kojoj počiva snaga izvozno orijentirane ekonomije. Jaka industrijska baza, od kemijske do autoindustrije, pod osobitim je pritiskom zbog visokih cijena energenata i straha od njihove nestašice. Pandemija je zatvarala restorane, a energetska kriza mogla bi zatvoriti tvornice – tako otprilike glasi jedna od dominantnih teza.
Prijetnja deindustrijalizacije
Ugledni Economist objavio je sredinom rujna analizu pod znakovitim naslovom Njemačka je suočena s prijetnjom deindustrijalizacije, istaknuvši da je model koji je omogućio globalni uspjeh njemačke ekonomije trenutno „na teškom testu“. Taj se model oslanja(o) na jeftini ruski plin i neograničen i nesmetan pristup kineskom tržištu. Ni jednog ni drugog više nema.
Mediji i analitičari pitaju se stoga je li jaka industrijska baza Njemačke ugrožena – hoće li njemačke tvornice zaključiti da bi im bilo isplativije poslovati negdje drugdje, negdje gdje plin nije poskupio za tisuću posto, a cijena struje nije 15 puta veća nego prethodnih godina? Ti podaci nisu proizvoljni, iznio ih je Siegfried Russwurm, predsjednik udruženja njemačke industrije.
Problemi, a ne uspjeh
„Situacija će uskoro biti toksična za mnoge tvrtke (…) Srž industrije je ugrožena“, ustvrdio je Russwurm krajem kolovoza. Iznio je, po njemu, zabrinjavajući podatak: potrošnja plina u industriji je u srpnju bila za petinu manja nego u istom mjesecu prošle godine. Ali razlog za to, upozorio je, često nije bila povećana energetska učinkovitost, nego dramatični pad proizvodnje. „To nije uspjeh, nego izraz ogromnog problema“, kaže.
Tvrtke u autoindustriji, jednoj od globalno prepoznatljivijih branši njemačke ekonomije, već razmišljaju o preseljenju proizvodnje, pokazala je anketa koju je početkom rujna među 103 firme provelo udruženje automobilske industrije. Petina tvrtki želi preseliti u inozemstvo. Više od polovice je odgodilo ili otkazalo planirane investicije. Samo tri posto namjerava povećati ulaganja u Njemačkoj.
Neobična uloga Njemačke
Savezna vlada sasvim sigurno osjeća sve veći pritisak. Olaf Scholz i njegovi ministri stoga žustro brane masivni plan za pomoć koji izaziva napetosti između Berlina i bliskih saveznika u Parizu i drugim europskim metropolama.
Zato ga brani i ministar financija Christian Lindner, iako ga prati glas fiskalnog jastreba. Zato je teško očekivati da će njemačka vlada lako odustati, unatoč nesvakidašnjoj ulozi troublemakera u kojoj se upravo našla.