Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je non paper, dokument za koji se političari prave da ne postoji, postao najbitnija stvar u Hrvatskoj

Izvukli smo sve o fantomskom dokumentu za koji se premijer, predsjednica i ministar prave da je nebitan

25.08.2017., Zagreb - Konferencija veleposlanika, generalnih konzula i otpravnika poslova Republike Hrvatske odrzana je u Hotelu Sheraton. Konferenciji su nazocili Marija Pejcinovic Buric, Gordan Jandrokovic, Kolinda Grabar-Kitarovic, Andrej Plenkovic, Damir Krsticevic i mnogi drugi visoki duznosnici i veleposlanici. 
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Termin non-paper posljednjih dana hrvatski mediji koriste tako često da se ponekad čini kako je oduvijek dio uobičajenog medijskog rječnika. Do toga je došlo zahvaljujući famoznom non-paperu kojim je američka ambasada navodno premijera, predsjednicu i ministra obrane obavijestila o postojanju zapreka kod kupovine izraelskih borbenih aviona. Hrvatski jezični portal non-paper definira kao „neslužbeni diplomatski dokument kojim se iznosi neki prijedlog, formulacija, nacrt, amandman ili sl., s kojim se autor ne želi formalno identificirati”, ili „papir koji ne postoji”.

Zadnji dio definicije čini se najprikladnijim za našu situaciju, s obzirom na to koliko visokopozicioniranih hrvatskih političara trenutno zbilja želi da non-paper zaista ne postoji. Iako ovo nije prvi non-paper u povijesti hrvatske diplomacije, sigurno je onaj o kojem se najviše priča, pa smo odlučili istražiti kako je dospio u fokus hrvatske javnosti, tko je tvrdio da ne postoji i dokle je cijela priča stigla. Evo pet stvari o tome.

1. Kako smo doznali za probleme s kupnjom aviona?

Dugo se pričalo o potrebi da Hrvatska svoju flotu pretpotopnih MiG-ova 21 zamijeni suvremenim ratnim avionima. Činilo se da će do toga doći kada je 20. srpnja 2017. godine MORH priopćio da “uručuje zahtjev za ponudom (Request for Proposal, RfP) za višenamjenski borbeni avion u pet država” – Grčku, Izrael, Južnu Koreju, Švedsku i SAD.

Ubrzat ćemo i preskočiti opisivanje brojnih koraka u procesu odlučivanja kojim je napokon došlo do toga da Hrvatska izabere izraelske višenamjenske borbene avione F-16 Barak, proizvedene u Americi i prodane Izraelu koji ih je temeljito osuvremenio, među ostalim i elektronikom koja će postati najveći problem za sklapanje posla. Da nešto nije kako treba, doznalo se 6. prosinca 2018. godine, kada je američki portal Axios objavio, pozivajući se na izraelske dužnosnike, da administracija Donalda Trumpa blokira prodaju 12 izraelskih borbenih aviona F-16 Hrvatskoj.

Uslijedili su izljevi nevjerice hrvatskih dužnosnika, koji naizgled nisu mogli shvatiti kako su se sad, odjednom, pojavili nekakvi problemi. Njihov šok vjerojatno bi djelovao uvjerljivije da nije bilo američkog veleposlanika u Hrvatskoj, Roberta Kohorsta, koji je 7. prosinca jasno rekao da je SAD dvije godine Izraelu ponavljao koji tehnički uvjeti moraju biti zadovoljeni kako bi američka strana pristala na prodaju aviona. A onda je uslijedila vijest o non-paperu.

2. Kako smo doznali za non-paper?

Priča o non-paperu počela je 6. siječnja, kada je Jutarnji list objavio da je američka strana još u siječnju 2018. godine hrvatskom državnom i vojnom vrhu uputila non-paper dokument u kojem je vrlo jasno naznačila koje sve prepreke stoje za kupnju izraelskih aviona. U istom tekstu navodi se da je tom mediju potvrđeno da je non-paper došao na Pantovčak u siječnju prošle godine, te da je trebao stići i u Ured premijera i u MORH.

Štoviše, Jutarnji je tada citirao neimenovani izvor blizak predsjednici prema kojem su Amerikanci u rujnu 2017. godine, kada je Izrael na poziv Hrvatske još uvijek sastavljao ponudu za avione, u Izrael poslali dokument u kojem su naveli pod kojim tehničkim uvjetima te avione mogu prodati Hrvatskoj ako pobijede na natječaju. Navodi se i kako je Jutarnjem iz više izvora potvrđeno da je hrvatska strana bila upoznata s tim dopisom.

3. Kako su tvrdili da ne znaju za non-paper, ili da on ne postoji?

Premijer Andrej Plenković bio je prvi. Istoga dana kada je postojanje non-papera procurilo u medije, Plenković je izjavio da non-paper nije vidio. „Ne. Ja taj dokument nisam vidio, ne znam o čemu se radi”, rekao je tada premijer. Idućeg dana Plenkoviću se pridružilo i Ministarstvo obrane, koje je priopćilo da u MORH-u ne postoji takav dokument. „U Ministarstvu obrane ne postoji nikakav „non paper” dokument u kojem se upozorava Republiku Hrvatsku da se ne odobrava prodaja izraelskih aviona Republici Hrvatskoj.”

Da non-paper nije vidio, na osebujan način je obznanio i član stručnog tima za nabavu zrakoplova, brigadir Željko Ninić, koji je na pitanje novinarke HTV-a jesu li oni u MORH-u vidjeli taj papir rekao kako ga on nije vidio. Na pitanje vjeruje li da postoji takav papir, rekao je: “Ja vjerujem u Boga, u papire ne vjerujem.” Nakon njega isto je rekao i ministar obrane Damir Krstičević, koji je uoči sastanka s izraelskom delegacijom prošlu srijedu tvrdio kako non-paper nije vidio.

Posljednja se oglasila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, iz čijeg je Ureda objavljeno priopćenje u kojem stoji da ni ona nikada nije zaprimila nikakav dokument iz kojega proizlazi da postoje problemi u proceduri nabavke izraelskih borbenih zrakoplova F-16. No, dva dana kasnije predsjednica je osobno izjavila nešto malo drugačije, i izravnije: “Ne postoji papir u kojem bi se upozoravalo da postoje problemi u odnosu na izraelsku ili bilo koju drugu ponudu.” Dakle, ovaj put predsjednica decidirano tvrdi da non-paper ne postoji, a ne da ga nije zaprimila ili vidjela.

4. Kako su se pojavili dijelovi non-papera?

Portal Obris.org 9. siječnja objavio je dijelove neslužbenog dokumenta kojim je SAD upozorio Hrvatsku na zapreke u poslu nabave borbenih aviona. Obris je tada naveo kako im je s više strana potvrđeno postojanje non-papera, koji nosi datum 17. siječnja 2018. godine, i kako je riječ je o neslužbenom dokumentu kojim je Vlada SAD-a Hrvatskoj htjela dati punu sliku o svim elementima programa F-16, kako bi Hrvatska mogla doći do informirane odluke.

Drugi dio non-papera iscurio je danas, kada je portal Index objavio mail koji je 18. siječnja prošle godine iz američke ambasade stigao u Ministarstvo obrane. Iz njega je jasno kako su Amerikanci uporno i redovito izvještavali Hrvatsku o problemima koji postoje oko izraelskih aviona. Mail je naslovljen na Petra Mihatova, pomoćnika ministra obrane, a u njemu se jasno navodi da mu je, među ostalim, poslan i “non-paper koji opisuje vremenski tijek, okolnosti i, što je najvažnije, pitanja koja treba postaviti prilikom donošenja odluke o novim, odnosno rabljenim avionima F-16”.

5. Kako su lagali i tko će zbog toga odgovarati?

Premijer Plenković bio je vrlo precizan, i nikada nije jasno rekao kako non-paper ne postoji; naprosto je danima govorio kako ga “on nije vidio”. Isto su rekli i ministar Krstičević, te brigadir Ninić. Ministarstvo obrane je priopćilo da kod njih spominjani dokument ne postoji. Predsjednica je u tom društvu ispala najmanje vješta, pa je zanemarila priopćenje svoga ureda u kojem stoji da ona non-paper nije zaprimila, i jasno i glasno rekla da on ne postoji. S obzirom na to da su dijelovi non-papera objavljeni u dva medija, čini se da je hrvatski državni vrh zabrinjavajuće neinformiran, zaboravan, ili naprosto laže.

Posebno apsurdno djeluju danas objavljena opravdanja, prije svega ono ministra Krstičevića, koji ne poriče točnost objavljenih mailova, ali kaže da ih je bilo previše, i osim toga, niti jedan nije bio službeni dokument. Istu priču ponudio je i ministar uprave Lovro Kuščević, koji ističe razliku između maila i službene prepiske kako bi obranio tvrdnju da je Vlada posao oko nabave zrakoplova vodila transparentno. Kako se i dalje ne spominju ostavke, smjene ili druge sankcije koje bi se mogle očekivati nakon ovakvog debakla, čini se da je cjepidlačenje oko službene vrijednosti non-papera strategija kojom će državni vrh do daljnjeg braniti svoje članove koji su evidentno zabrljali.