Gospođa Vidović-Krišto ušla je u Sabor na izbornoj listi toga istog Domovinskog pokreta, ali se kasnije s njima pod nejasnim okolnostima razišla. Osnovala je novu stranku Odlučnost i pravednost, a prve optužbe na račun trenutačno najvećega hrvatskog poduzetnika izrekla je za saborskom govornicom još u svibnju prošle godine.
Zbog toga govora i nekih dijelova otvorenoga pisma poslanoga početkom srpnja te godine premijeru Andreju Plenkoviću, a koji se odnose na PPD, “zaradila” je sudsku tužbu za klevetu, ali očito da je taj lucidni potez tvrtke Pavla Vujnovca bio samo dolijevanje benzina na vatru gospođe Vidović Krišto. Hoće li tužbu za klevetu “zaraditi” i saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja za sada nije poznato.
Grmoja optužio Plenkovića da je pod utjecajem PPD-a
U proteklih nekoliko tjedana Grmoja je optužio premijera Plenkovića da je pod “utjecajem PPD-a i Vujnovca”, a da ovaj potonji “ima svoje ljude u dobrom dijelu političkih stranaka” jer, kako kaže, stvara carstvo koje ima namjeru u potpunosti ovladati s nekoliko gospodarskih sektora.
“Ovladao je energetikom, a sada želi i trgovačkim sektorom pa preko toga i prehrambenom industrijom. Pavao Vujnovac ima samo jednu namjeru-širenje carstva u djelatnostima bitnim za funkcioniranje države”, rekao je. Nikola Grmoja je u nedavnoj objavi na Twitteru ustvrdio da je PPD tužio za klevetu čak pet saborskih zastupnika, od čega je njih troje iz Mosta, što je presedan kojim bi se Sabor i njegova tijela trebali ozbiljnije pozabaviti.
Umjesto kakve-takve reakcije predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića ili premijera Andreja Plenkovića na činjenicu da je najveća tvrtka po ukupnim prihodima u Republici Hrvatskoj tužila za klevetu čak pet saborskih zastupnika dobili smo nevjerojatnu izjavu šefa Domovinskog pokreta Ivana Penave prema kojoj je “napad na PPD napad na Hrvatsku”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suradnja Mosta i Domovinskog pokreta nije izgledna
Nikola Grmoja jedva je dočekao takav skandalozni gaf političkoga konkurenta pa je svojom Twitter objavom zakucao posljednji čavao u lijes bilo kakve predizborne, a vjerojatno i postizborne suradnje Mosta i Domovinskog pokreta: “Nakon ove izjave u kojoj je Penava napao mene i Karolinu Vidović Krišto zbog naše kritike PPD-a i nakon što je poistovjetio tajkuna Vujnovca i Hrvatsku, Domovinski pokret i Penava su se jasno outali kao političko krilo i ispostava PPD-a”.
Odnos prema PPD-u i Pavlu Vujnovcu tako je postao ključna razdjelnica na hrvatskoj političkoj desnici. Domovinski pokret i Most dijele više-manje isti svjetonazor, ali za ove prve PPD je uzorna hrvatska kompanija i neporočni primjer uspješnoga poduzetništva, a za ove druge vidljivi dio konglomerata zakulisnih interesa koji su premrežili i dodatno unaprijedili ortačku Hrvatsku.
Andrej Plenković i HDZ nisu mijenjali svoj blagonakloni odnos prema rastu i stasanju sada najveće hrvatske kompanije po ukupnom prihodu od onoga uspostavljenog u vremenu vladavine Tomislava Karamarka i Milijana Brkića. Prošle je godine konsolidirani prihod ENNA grupe, krovne tvrtke PPD-a, iznosio 8 milijardi €, znači više od ukupnih prihoda INA-e i HEP-a zajedno, a sam PPD ostvario je 4,4 milijarde € ukupnih prihoda, jedva nešto manje od INA-e.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sukob desnice zbog odnosa prema najvećoj hrvatskoj kompaniji
Kada se INA, po nalogu MOL-a, prije dvanaest godina odrekla uvoza ruskoga plina (tri naredne godine kupovala ga je od talijanskoga ENI-a ) imala je 2,1 milijardu € ukupnih prihoda, a Pavao Vujnovac tek je vrtio u glavi svoju poduzetničku ideju o tome kako da postane lokalni partner ruskoga Gazproma. Nakon dvanaest godina uspješna provedba te jednostavne poduzetničke ideje dovela je PPD i INA-u u izjednačeni položaj po ukupnim prihodima uz dodatak da PPD čini samo nešto više od polovine prihoda u konglomeratu tvrtki nastalih zahvaljujući ponajviše njegovim financijskim rezultatima.
To je skraćena verzija recentne poslovne povijesti Pavla Vujnovca i PPD-a, koja je tako draga Domovinskom pokretu, Andreju Plenkoviću i HDZ-u, ali u nju pak ne vjeruju ne samo Nikola Grmoja i Katarina Vidović Krišto, nego i velika većina preostaloga političkog spektra i zainteresirane javnosti. Sukob na hrvatskoj političkoj desnici sam po sebi ne bi trebao privlačiti neku naročitu pažnju kada povod ne bi bio odnos prema najvećoj hrvatskoj kompaniji po ukupnome prihodu i njenome vlasniku.
Moram opet podsjetiti da je bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić nakon kolapsa Agrokora objavila knjigu “Slom ortačkoga kapitalizma”. Sama knjiga nije otkrila korijene i razloge nastanka takvoga oblika kapitalizma, nismo saznali tko su sve bili njegovi politički sponzori i pokrovitelji i je li Agrokor bio jedini vinovnik takvoga političkoga i poslovnoga ortakluka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi vrhunac ortačkog kapitalizma
I jako površni promatrač hrvatske svakodnevnice mogao bi primijetiti da se ortačke afere različitih kalibara već godinama nižu u tjednome ritmu što nas dovodi do zaključka da je ortački kapitalizam ne samo preživio kolaps Agrokora, već je zahvaljujući trenutačnome modelu i načinu upravljanja Hrvatskom on dosegao svoj novi vrhunac.
Mario Radić, zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta i poslovni partner Pavla Vujnovca, realno je prvi čovjek te stranke. Zato mnoge ne čudi izjava formalnoga šefa Domovinskog pokreta Ivana Penave da je nakon sljedećih izbora otvoren za suradnju s HDZ-om. Sukob na desnici stoga nije tek politički folklor već presudno preslagivanje hrvatske političke scene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je odnos prema Vujnovcu postao ključna razdjelnica na hrvatskoj političkoj desnici
Sukob na desnici stoga nije tek politički folklor već presudno preslagivanje hrvatske političke scene
I jako površni promatrač hrvatske svakodnevnice mogao bi primijetiti da se ortačke afere različitih kalibara već godinama nižu u tjednome ritmu što nas dovodi do zaključka da je ortački kapitalizam ne samo preživio kolaps Agrokora, već je zahvaljujući trenutačnome modelu i načinu upravljanja Hrvatskom on dosegao svoj novi vrhunac.
Lamentiranja ministra gospodarstva Davora Filipovića o njegovoj junačkoj borbi protiv “predatora” i onih “kojima je Hrvatska bankomat” poslužila su i kao okidač za još jedan donekle neočekivani i nemilosrdni obračun na hrvatskoj političkoj sceni. Novu sezonu međusobnih granatiranja na političkoj desnici otvorila je saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto izjavom da Domovinski pokret uopće nije politička stranka nego je samo “obična ispostava Pave Vujnovca i PPD-a”.
Gospođa Vidović-Krišto ušla je u Sabor na izbornoj listi toga istog Domovinskog pokreta, ali se kasnije s njima pod nejasnim okolnostima razišla. Osnovala je novu stranku Odlučnost i pravednost, a prve optužbe na račun trenutačno najvećega hrvatskog poduzetnika izrekla je za saborskom govornicom još u svibnju prošle godine.
Zbog toga govora i nekih dijelova otvorenoga pisma poslanoga početkom srpnja te godine premijeru Andreju Plenkoviću, a koji se odnose na PPD, “zaradila” je sudsku tužbu za klevetu, ali očito da je taj lucidni potez tvrtke Pavla Vujnovca bio samo dolijevanje benzina na vatru gospođe Vidović Krišto. Hoće li tužbu za klevetu “zaraditi” i saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja za sada nije poznato.
Grmoja optužio Plenkovića da je pod utjecajem PPD-a
U proteklih nekoliko tjedana Grmoja je optužio premijera Plenkovića da je pod “utjecajem PPD-a i Vujnovca”, a da ovaj potonji “ima svoje ljude u dobrom dijelu političkih stranaka” jer, kako kaže, stvara carstvo koje ima namjeru u potpunosti ovladati s nekoliko gospodarskih sektora.
“Ovladao je energetikom, a sada želi i trgovačkim sektorom pa preko toga i prehrambenom industrijom. Pavao Vujnovac ima samo jednu namjeru-širenje carstva u djelatnostima bitnim za funkcioniranje države”, rekao je. Nikola Grmoja je u nedavnoj objavi na Twitteru ustvrdio da je PPD tužio za klevetu čak pet saborskih zastupnika, od čega je njih troje iz Mosta, što je presedan kojim bi se Sabor i njegova tijela trebali ozbiljnije pozabaviti.
Umjesto kakve-takve reakcije predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića ili premijera Andreja Plenkovića na činjenicu da je najveća tvrtka po ukupnim prihodima u Republici Hrvatskoj tužila za klevetu čak pet saborskih zastupnika dobili smo nevjerojatnu izjavu šefa Domovinskog pokreta Ivana Penave prema kojoj je “napad na PPD napad na Hrvatsku”.
Suradnja Mosta i Domovinskog pokreta nije izgledna
Nikola Grmoja jedva je dočekao takav skandalozni gaf političkoga konkurenta pa je svojom Twitter objavom zakucao posljednji čavao u lijes bilo kakve predizborne, a vjerojatno i postizborne suradnje Mosta i Domovinskog pokreta: “Nakon ove izjave u kojoj je Penava napao mene i Karolinu Vidović Krišto zbog naše kritike PPD-a i nakon što je poistovjetio tajkuna Vujnovca i Hrvatsku, Domovinski pokret i Penava su se jasno outali kao političko krilo i ispostava PPD-a”.
Odnos prema PPD-u i Pavlu Vujnovcu tako je postao ključna razdjelnica na hrvatskoj političkoj desnici. Domovinski pokret i Most dijele više-manje isti svjetonazor, ali za ove prve PPD je uzorna hrvatska kompanija i neporočni primjer uspješnoga poduzetništva, a za ove druge vidljivi dio konglomerata zakulisnih interesa koji su premrežili i dodatno unaprijedili ortačku Hrvatsku.
Andrej Plenković i HDZ nisu mijenjali svoj blagonakloni odnos prema rastu i stasanju sada najveće hrvatske kompanije po ukupnom prihodu od onoga uspostavljenog u vremenu vladavine Tomislava Karamarka i Milijana Brkića. Prošle je godine konsolidirani prihod ENNA grupe, krovne tvrtke PPD-a, iznosio 8 milijardi €, znači više od ukupnih prihoda INA-e i HEP-a zajedno, a sam PPD ostvario je 4,4 milijarde € ukupnih prihoda, jedva nešto manje od INA-e.
Sukob desnice zbog odnosa prema najvećoj hrvatskoj kompaniji
Kada se INA, po nalogu MOL-a, prije dvanaest godina odrekla uvoza ruskoga plina (tri naredne godine kupovala ga je od talijanskoga ENI-a ) imala je 2,1 milijardu € ukupnih prihoda, a Pavao Vujnovac tek je vrtio u glavi svoju poduzetničku ideju o tome kako da postane lokalni partner ruskoga Gazproma. Nakon dvanaest godina uspješna provedba te jednostavne poduzetničke ideje dovela je PPD i INA-u u izjednačeni položaj po ukupnim prihodima uz dodatak da PPD čini samo nešto više od polovine prihoda u konglomeratu tvrtki nastalih zahvaljujući ponajviše njegovim financijskim rezultatima.
To je skraćena verzija recentne poslovne povijesti Pavla Vujnovca i PPD-a, koja je tako draga Domovinskom pokretu, Andreju Plenkoviću i HDZ-u, ali u nju pak ne vjeruju ne samo Nikola Grmoja i Katarina Vidović Krišto, nego i velika većina preostaloga političkog spektra i zainteresirane javnosti. Sukob na hrvatskoj političkoj desnici sam po sebi ne bi trebao privlačiti neku naročitu pažnju kada povod ne bi bio odnos prema najvećoj hrvatskoj kompaniji po ukupnome prihodu i njenome vlasniku.
Moram opet podsjetiti da je bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić nakon kolapsa Agrokora objavila knjigu “Slom ortačkoga kapitalizma”. Sama knjiga nije otkrila korijene i razloge nastanka takvoga oblika kapitalizma, nismo saznali tko su sve bili njegovi politički sponzori i pokrovitelji i je li Agrokor bio jedini vinovnik takvoga političkoga i poslovnoga ortakluka.
Novi vrhunac ortačkog kapitalizma
I jako površni promatrač hrvatske svakodnevnice mogao bi primijetiti da se ortačke afere različitih kalibara već godinama nižu u tjednome ritmu što nas dovodi do zaključka da je ortački kapitalizam ne samo preživio kolaps Agrokora, već je zahvaljujući trenutačnome modelu i načinu upravljanja Hrvatskom on dosegao svoj novi vrhunac.
Mario Radić, zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta i poslovni partner Pavla Vujnovca, realno je prvi čovjek te stranke. Zato mnoge ne čudi izjava formalnoga šefa Domovinskog pokreta Ivana Penave da je nakon sljedećih izbora otvoren za suradnju s HDZ-om. Sukob na desnici stoga nije tek politički folklor već presudno preslagivanje hrvatske političke scene.