Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je ova gospođa sa suradnicima masovno krala nekretnine srpskih izbjeglica i prodavala ih RH

Kosa Vujaklija u Varaždinu je osuđena na zatvorsku kaznu zbog prevare

ZADNJA IZMJENA: ožu. 11, 2018
Foto: Kosa Vujaklija/Facebook screenshot

Općinski sud u Varaždinu ovih je dana donio presudu prema kojoj je Kosa Vujaklija, Vukovarka rodom iz BiH, kriva za prevaru srpskih izbjeglica čije je kuće u Hrvatskoj, bez njihove dozvole i znanja, prodavala APN-u, državnoj Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama.

Ovo je epilog afere u kojoj je sudjelovao lanac hrvatskih i srpskih prevaranata i nakon koje je ostalo oštećeno nekoliko strana; Srbi koji su izbjegli iz Hrvatske i čije su kuće (u Kninu, Kistanju, Udbini, Žaboriću, Korenici…) prodane iako na to nikad nisu pristali te za njih nisu dobili svoj novac, Hrvatska koja je novcem iz proračuna, preko APN-a, kupovala te kuće, te ljudi kojima je Država davala kuće na korištenje, jer su ostali bez vlastitih domova. Sada su mnogi od njih zbog toga morali iseliti i iz svojih novih domova.

Vujakliju, danas 58-godišnjakinju koja živi u Novom Sadu te je u bijegu, povezuje se s prodajom 383 nekretnina i milijunskom štetom. No, prema nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu, a koje je Telegram u posjedu, kriva je za devet prevara, dok za 15 identičnih tužiteljstvo nije uspjelo dokazati njezinu odgovornost. Nepravomoćno je osuđena na zatvorsku kaznu od dvije godine, a prema presudi oštetila je državu za 2,3 milijuna kuna.

Kako je cijela stvar funkcionirala

Kako je cijela stvar funkcionirala? APN, koju je osnovala Vlada RH kako bi na “račun države kupovala ili mijenjala nekretnine na području Hrvatske”, jedina je imala mogućnost kupovine kuća izbjeglih Srba. Da bi ih Agencija mogla kupiti, prijašnji vlasnici, koji su većinom preselili u Srbiju, prvo su morali, ako su to uopće htjeli, dati svoju suglasnost. No, logično, to nisu učinili svi, pa je grupa prevaranata, koje je Vujaklija bila dio, lažirala punomoći nekih.

Gospođa je bila posrednica. Prema sudu, s prevarama je započela još u svibnju 2004. godine. Tada je nabavila krivotvorenu punomoć iz koje je proizlazilo da je izvjesna Ljeposava Prodanović ovlašćuje za prodaju njezine kuće u Šeovici, za iznos od 280.125 kuna. Gospođa Vujaklija uspjela je nabaviti i provjeru punomoći s Općinskog suda u Beogradu; papir je predala APN-u koji joj je preko Samoborske banke isplatio puni iznos kupoprodajne cijene. Sav novac gospođa je, navodi se u presudi, zadržala za sebe, oštetivši tako vlasnicu kuće i APN, odnosno RH.

U srpnju iste godine prodala je kuću Pere Potkonjaka iz Udbine. Ovoga puta krivotvorena punomoć imala je pečat Općinskog suda u Vrbasu, a cijena nekretnine iznosila je 297.400 kuna. I taj je novac ukraden vlasniku kuće koji nije imao pojma za prodaju.

Ljudi koji nikad nisu potpisali punomoć

Supružnici Nikola i Mira Vučak u svojim su iskazima objasnili kako nikada nikome nisu dali punomoć za prodaju kuće u Kninu. Tamo su živjeli do kolovoza 1995. godine, da bi tada otišli u Suboticu. Krajem studenog 2004. iz APN-a su doznali da se mogu vratiti u svoju kuću u Knin, ali ih je dočekalo jezivo iznenađenje – kuća je bila prodana. “Nikome našu kuću nismo prodali, niti smo potpisali ikakav ugovor. Ne poznajemo uopće tu Kosu Vujakliju”, kažu supružnici čiji potpisi, kako je utvrdio sud, evidentno nisu bili na spornom ugovoru. Nisu bili ni slični.

Očito ohrabrena uspjehom, tijekom rujna 2004. Vujaklija je prodala kuće još šestero Srba koji su napustili Hrvatsku; redom su joj isplaćivani iznosi od oko 380 tisuća kuna, a ona je novac podizala u banci. Posljednju kuću, prema presudi, prodala je 1. listopada te godine. Tog dana došla je u Zagreb u sjedište APN-a, kojem je na čelu u to vrijeme bio Davor Rajčić.

Službenicima je tada pokazala punomoć još jedne žrtve; Marijana Galka, koja je bila ovjerena lažnim pečatom Općinskog suda u Bačkoj Palanci. Posve hladno je APN-u prodala dvije njegove nekretnine u Lipiku za ukupno 190.304 kune te cijeli iznos podigla u banci. Galko je na kraju tužio APN, a prema prvostupanjskoj presudi Agencija mu mora vratiti cijeli iznos vrijednosti stana koji je na prevaru prodan.

Gospodin koji je nabavljao punomoći

U slučaj je, kako su neki hrvatski i srpski mediji pisali, bio involviran i Stevo Pavić, vlasnik agencije za promet nekretnina MIS kojem se za ovaj isti slučaj sudilo u Srbiji. Njegovo svjedočenje na sudu u Varaždinu bilo je jedno od ključnih stvari za presudu Vujakliji. On je doduše apsolutno sve svalio na gospođu, uvjeravajući sud da nije imao ništa s prevarama:

“Dobro pamtim imena i znam da joj nisam dao punomoći s tim imenima”, rekao je. Mali je problem što je gospodin za isti slučaj osuđen u Srbiji; za 30 prevara dobio je sedam godina zatvora koje je već izdržao. Na sudu u Novom Sadu dokazano mu je da je Vujakliji i drugim posrednicima koje je slao u APN nabavljao krivotvorene punomoći. Inače, i gospođa je, kako je vidljivo iz spisa, već ranije kažnjena s ukupno 11,8 godina zatvora, zbog optužbi također vezanih za ovaj slučaj, no za druge kuće.

Kako je moguće da nitko u APN-u nije ništa primijetio?

Inače, dosta je fascinantno kako je gospođi Vujakliji ova prevara uspjela, ako uzmemo u obzir da je krivotvorene punomoći s kojima se pojavljivala u APN-u provjeravalo više tamošnjih službenika i nitko nije prijavio nikakav problem. Željko Punda, koji je u ono vrijeme bio načelnik Odjela općih poslova, tvrdi da je dokumentaciju dodatno kontrolirao i jedan javni bilježnik iz Zagreba.

“Ključno je bilo da punomoći imaju pečat nadležnog općinskog suda iz Srbije što je bilo propisano tadašnjim Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima. Hrvatske vlasti nisu kontrolirale jesu li te ovjere na srpskim sudovima doista i provedene”, objasnio je Punda. Prema riječima Đure Kolarića, koji je bio pomoćnik direktora u APN-u, suradnja je počela tako da je Pavić preuzeo agenciju MIS od Aleksandre Maksić, gospođe s kojom su ranije dobro surađivali. “Sjećam se da mi se javio i objasnio mi da on osobno, iako je bio iz Pakraca, neće moći dolaziti u Hrvatsku potpisivati ugovore, budući da je bio optužen za ratni zločin. Zato mi je najavio svoje posrednice. Jedna od njih bila je i Kosa Vujaklija”, svjedočio je Kolarić.

Tek se s dolaskom Vladimira Goattija, koji je 1. studenog 2004. postao direktor APN-a, stvar počela polako otkrivati. On je, naime, dobio informaciju o sumnjivim punomoćima. To mu je javila druga agencija koja se bavila istim poslom kao i Pavić. “Rekli su mi da se u Srbiji pečati za ovjeru mogu doslovno kupiti na tržnici”, ispričao je na sudu. Nedugo nakon toga počeli su mu se javljati vlasnici kuća, tvrdeći da nikada nisu dali suglasnost za njihovu prodaju, a jedan od pomoćnika direktora Tomislav Čapelja, rekao je kako je Agencija tek nakon izbijanja afere počela detaljnije provjeravati punomoći.

 

Ana Raić Knežević
Telegram autor
230 članaka Više o autoru