Kako je pandemijska 2020. do kraja ogolila probleme hrvatskog zdravstva

Dramatična godina počela je razrješenjem ministra, a završila kašnjenjem plaća u jednoj Covid bolnici

‘Koronavirus zahtjeva puni fokus ministra, a on je fokusiran na pojašnjavanje tema koje s njegovim resorom nemaju veze’. Dramatična 2020. godina za hrvatsko je zdravstvo počela turbulentno: premijer Andrej Plenković razriješio je ministra zdravstva Milana Kujundžića.

Premijerova argumentacija, kako smo je parafrazirali u uvodnoj rečenici, zvučala je pomalo egzotično – gotovo kao izgovor. U Europi su se, istina, tada već počeli pojavljivati prvi sumnjivi slučajevi, ali Wuhan i epidemija još uvijek su djelovali tisućama kilometara daleko. Plenković je, međutim, smjenu ministra pravdao upravo koronavirusom, a ne otkrićima Telegrama i drugih medija o ministrovoj imovinskoj kartici.

Mada je bio siječanj, razrješenje ministra Kujundžića činilo se kao vrhunac političkih zbivanja. Ali dramatična 2020. – u tom momentu nismo imali blagog pojma koliko dramatična – tek se zagrijavala. Pogotovo u resoru zdravstva: godina koja je počela smjenom na čelu Ministarstva, narednih će mjeseci ogoliti, ali i produbiti boljke hrvatskog zdravstvenog sustava.

Manje plaće medicinarima

Početkom proljeća bili smo doista potpuno fokusirani na epidemiju koronavirusa. Zaraza se širila kontinentom, zdravstveni sustavi bili su pod iznimnim opterećenjem, medicinsko osoblje na rubu snaga. I bogatije države jedva su se nosile s enormnim pritiskom, dok su zdravstveni radnici širom Europe zahtjevali bolje uvjete rada u pandemiji, prije svega više zaštitne opreme.

Jedna od pogođenijih zapadnih država, Francuska, odlučila je tada da će zdravstvenom osoblju koje se na prvoj liniji bori s brzo širećom epidemijom isplatiti neto bonuse od 500 do 1.500 eura te povećati naknadu za prekovremeni rad. U Hrvatskoj prilično drugačija slika.

U travnju, kad smo zbog epidemije već tjednima živjeli u karanteni, iz jednog od sindikata izvijestili su da je dio zdravstvenih radnika za ožujak dobio manju plaću. Tvrdilo se da im nisu plaćeni prekovremeni sati i dežurstva, nego da su umjesto toga dobili slobodne dane i dane godišnjeg odmora. Reagirao je i ministar Vili Beroš, poručivši da će svi koji su odradili posao u bolnicama, biti plaćeni. Ova rana pandemijska epizoda ostavila je, međutim, gorak okus.

Dodaci na uvjete rada

Dok je u svibnju Hrvatska izlazila iz proljetnog lockdowna, sindikati i Vlada dogovorili su povećanje plaća u zdravstvu. Trebalo je samo pet godina. Mediji su početkom svibnja izvijestili da je potpisan dodatak kolektivnom ugovoru po kojem se od 1. travnja dodaci na uvjete rada, odgovornost i znanstveno zvanje obračunavaju i za prekovremeni rad.

Resorni ministar je tada izjavio da se veseli što će svi djelatnici, pogotovo u okolnostima krize zbog koronavirusa, dobiti svoje plaće sukladno mišljenju Vrhovnog suda. Zdravstvena kriza bez presedana, međutim, s time nije imala veze.

Dogovor je proizašao iz mišljenja Vrhovnog suda koji je još krajem 2019. godine – puno prije pandemije – stao na na stranu liječnika, ali i iz niza pravomoćnih presuda u korist zdravstvenih djelatnika koji su, zbog neisplate tih dodataka, kroz godine tužili svoje ustanove.

Nedovršena Sveučilišna bolnica

Više od 30 godina na rubu Zagreba stoji – i propada – nedovršeni kompleks Sveučilišne bolnice koji je, u mandatu ministra Kujundžića, Vlada namjeravala pretvoriti u nacionalnu dječju bolnicu. No, u travnju je Telegram otkrio da je zapelo na drugom koraku, na odabiru izvođača studije izvodljivosti.

Ugovor s izvođačem bit će ipak potpisan krajem svibnja. Kada je nešto na čekanju desetljećima, nekoliko dodatnih tjedana možda se i ne čini pretjerano dugo. No, u članku iz travnja, Telegramov autor Kristian Došen precizno je primijetio: „Iz današnje perspektive borbe s koronavirusom i posljedicama potresa, suvremena mega-bolnica s tisuću kreveta, izolirana od ljudi i izdvojena iz trusnog područja Zagreba, bila bi više nego dobrodošla”.

Koliko dobrodošla? Nekoliko stotina metara zračne linije dalje od oronulog i zapuštenog kompleksa, Vlada će za pacijente oboljele od Covida-19 organizirati ad hoc stacionar, u sportskoj dvorani Arena Zagreb.

Mobilizacija umirovljenih liječnika

Hrvatskoj kronično nedostaje liječnika i medicinskih sestara. Tu su vijest domaći mediji objavili stotine puta – našli smo, na primjer, jedan tekst iz veljače 2013. godine – uz nabrajanje niza razloga zašto je tome tako. Odlazak u inozemstvo često je pri vrhu liste tih razloga.

Ako medicinskog osoblja nedostaje i kada je stanje redovno, što onda očekivati u izvanrednoj situaciji kao što je globalna pandemija koronavirusa? U listopadu, kada je bilo sasvim jasno da nas čeka teška jesen, država je pozvala umirovljene liječnike da se ponovno aktiviraju i pomognu napregnutom zdravstvenom sustavu u borbi s koronavirusom.

„Situacija je vrlo, vrlo ozbiljna“, upozoravao je tih dana Krešimir Luetić iz Hrvatske liječničke komore, koja je na molbu ministra Beroša uputila poziv umirovljenim kolegama. „Očekujem da se oni koji mogu stave na raspolaganje“, dodao je. Tako je i bilo. U par dana javilo se više od 40 doktora.

Stopirana isporuka lijekova

Nije bilo pitanje hoće li, nego kad će u pandemijskoj godini eskalirati stari problem hrvatskog zdravstva – golemi dugovi bolnica prema veledrogerijama. I desilo se: zbog duga od pet milijardi kuna, postalo je upitno hoće li bolnicama biti isporučeni potrebni lijekovi.

Problem se kotrljao još od sredine ljeta – možda bi, doduše, preciznije bilo napisati da se kotrlja godinama jer ga nijedna vlada dosad nije uspjela sustavno riješiti – a onda je tijekom jeseni došao do usijanja. Stara boljka sustava koja je, doslovno i figurativno, na naplatu došla usred pandemije. Dio duga pokriven je nakon rebalansa proračuna.

Svjedočanstva iz Covid bolnice

Domaću javnost krajem listopada potreslo je pismo liječnice iz Kliničke bolnice Dubrava u kojem je upozoravala na neadekvatne uvjete, manjak lijekova i tako dalje. Telegram je objavio niz članaka u kojima je problematizirao stanje u toj bolnici, koja je centralna Covid ustanova, a na koje su upozoravali sami djelatnici u dramatičnim, povremeno očajničkim dopisima koje smo dobili na uvid.

Osam mjeseci nakon što je bolnica u Dubravi postavljena u središte hrvatske zdravstvene bitke protiv koronavirusa i nakon otvorenog bunta dijela zaposlenika, ministar Beroš je probleme detektirao u „dualizmu u upravljanju“. Vlada je smijenila upravno vijeće bolnice, a ono kasnije ravnatelja.

Nagrade za Covid-borbu

Trebala je to biti nagrada za otežane uvjete rada u pandemiji, ali su se mnogi zdravstveni djelatnici osjetili, ako ne kažnjenima, onda vjerojatno namagarčenima. Početkom prosinca Vlada je odlučila da će oni koji rade na prvoj liniji s Covid pacijentima dobiti dodatak od deset posto osnovne plaće. No, kada im je plaća za studeni sjela na račun, mnogi su ostali neugodno iznenađeni.

Na stranu čak i to što su druge europske države o Covid dodatku za zdravstvo razmišljale još u proljeće, kada se zaraza počela ubrzano širiti, a ne tek krajem za zdravstvo izuzetno izazovne pandemijske godine. Međutim, ni ono što je obećano, mnogima nije isplaćeno, a neki koji su dodatak dobili, ispričali su medijima da je nedostojno mizeran.

Ispostavilo se da neke bolnice nisu uračunale Covid dodatak na plaći za studeni, nego će ga obračunati tek naknadno. Pa će dijelu medicinara bonus za „ekstreman doprinos“ na „prvoj crti“ – ovi citati nisu naši, nego ministrovi – biti isplaćen u siječnju.

Pred blagdane kasni plaća

Djelatnici Opće bolnice u Našicama trebali su plaću dobiti do sredine prosinca. Nije im isplaćena ni za Božić.

Proteklog blagdanskog vikenda na ovu je nevjerojatnu situaciju upozorila Hrvatska udruga bolničkih liječnika, a ravnatelj bolnice je za N1 potvrdio da plaća kasni, objasnivši i kako je i zašto do toga došlo.

Plaća je u međuvremenu isplaćena (barem koliko znamo; bilo je najavljeno da će uplate ići odmah u ponedjeljak). Zašto je, međutim, uopće moguće da usred pandemije koronavirusa u jednoj Covid bolnici plaće kasne?