Teško da je neko pitanje posljednjih tjedana bilo aktualnije i važnije od onog o stvarnoj provedbi zakona o pobačaju i dostupnosti tog zahvata u Hrvatskoj. Teško da je, stoga, bilo i boljeg povoda da se po prvi put iskoristi mogućnost koja je u Poslovnik Sabora uvedena prije četiri godine – da se organizira javno saslušanje nekog stručnjaka ili predstavnika vlasti.
Teško da, naposljetku, bolju sliku o stanju institucija i razine demokracije u ovoj zemlji pokazuje činjenica da je vladajuća većina odbila da se na temu pobačaja sasluša ministra zdravstva Vilija Beroša. I to bez riječi. Bez rasprave, bez pokušaja objašnjenja. Ne može.
Pompozan početak
Kao i obično kad je aktualna vlast u pitanju i kad se radi o teoriji, krenulo je pompozno. Prije četiri godine u saborski Poslovnik uveden je institut “javnog saslušanja” kao “posebnog institucionalnog mehanizma”, kojim bi matični saborski odbor mogao pozvati na raspravu oko nekog gorućeg pitanja ili zakona nekoga od stručnjaka ili predstavnika vlasti.
“Na taj bi se način omogućilo prikupljanje relevantnih informacija i stručnih mišljenja na osnovi izlaganja stručnjaka, predstavnika izvršne vlasti, neovisnih državnih tijela, predstavnika organizacija civilnog društva i dr. kako bi se sveobuhvatno razmotrila i riješila određena pitanja”, pisalo je u obrazloženju izmjena Poslovnika koje su usvojene 2018. godine.
Most naslutio zamku
Trebalo je, međutim, odmah biti sumnjivo. Na javno saslušanje se, prema prijedlogu, stručnjake i ministre može pozvati većinom glasova članova resornog saborskog odbora. Most je, očito, naslutio zamku i pozvavši se na rješenje iz njemačkog Bundestaga, predložio da se javno saslušanje održi ako to zatraži četvrtina članova odbora.
Hladno su odbijeni. “Primjedba se ne prihvaća. Smatra se kako je predmetna odredba uređena na dovoljno obuhvatan i jasan način te da je nije potrebno mijenjati”, stoji u materijalima iz javne rasprave o izmjeni Poslovnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Povod – slučaj Mirele Čavajde
Što to znači u praksi, vidjelo se jako dobro ovog četvrtka kad je sedam klubova lijevo-liberalne oporbe na Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku pokušalo pozvati ministra zdravstva. Iz SDP-a, koji je podnio zahtjev, su argumentirali kako je slučaj Mirele Čavajde otvorio pitanje ostvarivanja prava na prekid trudnoće.
Nabrajali su kako je u tom slučaju bilo nepružanja točnih informacija o pravu žene, zbunjujućih ocjena struke o tome što se smije nakon određenog tjedna trudnoće. Podsjetili su na problem s iznimno visokom brojem ginekologa s prizivom savjesti i velikog broja žena koje pobačaj obavljaju u Sloveniji.
O svemu tome htjeli su na resornom saborskom Odboru raspraviti s resornim ministrom. Vladajući su, međutim, bez riječi i u prikladnoj tišini odbili prijedlog da se iskoristi ovaj, kako je ono bilo, “poseban institucionalni mehanizam” kojim bi se “sveobuhvatno razmotrila i riješila određena pitanja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nikakvo opravdanje
Jasno je da je lijevo-liberalna oporba željela politički profitirati na situaciji u kojoj bi rešetali ministra Beroša vrlo neugodnim pitanjima o daleko neugodnijoj stvarnosti kad je u pitanju pravo žena na pobačaj u Hrvatskoj. Jasno je i da, s druge strane, HDZ-u takav spektakl politički baš i ne odgovara.
Bilo kakvo zauzimanje stavova o pobačaju, zapravo, dijeli njihovo biračko tijelo, zato im je daleko prikladnije da se, eto, o tome ne priča previše. Međutim, to nije nikakvo opravdanje za odbijanje saslušanja Vilija Beroša u Saboru.
Udar na samu bit parlamentarizma
Dizanje ruku kojim se zaštitilo ministra od neugodnog saslušanja, a stranku od novog čačkanja neugodne teme, međutim, opasan je udar na samu bit parlamentarne demokracije u Hrvatskoj. Jer, parlamentarizam upravo podrazumijeva čačkanje svih, a pogotovo za Vladu neugodnih tema. Podrazumijeva mogućnost da građani što jasnije vide i čuju tko se, za što i kako zalaže.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ono što su u ovom slučaju mogli čuti je samo šuškanje odjeće dok se dižu ruke u zrak kako bi se suzbila prevelika priča o temi koja je, uz sve nabrojano, gorući problem prava žena. Još jedan je to ozbiljan pucanj u seriji salvi na demokratske institucije u Hrvatskoj; od višegodišnjeg zlostavljanja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, preko sumanutih izlika kojima se zaustavlja referendume, do “dobronamjernih” poziva glavnoj ravnateljici DORH-a.
Barem ih nisu poslali u Sloveniju
Sada vrh vladajuće stranke, po kratkom i šutljivom postupku, gazeći po minimumu demokratske pristojnosti, ograničava i mogućnost rasprave u Saboru. Cinici će reći da je oporba tu još i dobro prošla.
Odbijajući njihov zahtjev za saslušanjem ministra o pravu na pobačaj nitko im barem nije, u pola glasa, savjetovao da svoj problem pokušaju riješiti negdje izvan zemlje. Možda, eto, baš u Sloveniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je premijer dubioznim manevrom izvukao Beroša da ne mora javno odgovarati na pitanja o dostupnosti pobačaja
Sabor ostaje beznadno nebitan u hiperkancelarskoj Hrvatskoj Andreja Plenkovića
Parlamentarizam upravo podrazumijeva čačkanje svih, a pogotovo za Vladu neugodnih tema. Podrazumijeva mogućnost da građani što jasnije vide i čuju tko se, za što i kako zalaže. Ono što su u ovom slučaju mogli čuti je samo šuškanje odjeće dok se dižu ruke u zrak kako bi se zabranilo pozivanje ministra na saslušanje oko trenutno najaktualnije društvene teme
Teško da je neko pitanje posljednjih tjedana bilo aktualnije i važnije od onog o stvarnoj provedbi zakona o pobačaju i dostupnosti tog zahvata u Hrvatskoj. Teško da je, stoga, bilo i boljeg povoda da se po prvi put iskoristi mogućnost koja je u Poslovnik Sabora uvedena prije četiri godine – da se organizira javno saslušanje nekog stručnjaka ili predstavnika vlasti.
Teško da, naposljetku, bolju sliku o stanju institucija i razine demokracije u ovoj zemlji pokazuje činjenica da je vladajuća većina odbila da se na temu pobačaja sasluša ministra zdravstva Vilija Beroša. I to bez riječi. Bez rasprave, bez pokušaja objašnjenja. Ne može.
Pompozan početak
Kao i obično kad je aktualna vlast u pitanju i kad se radi o teoriji, krenulo je pompozno. Prije četiri godine u saborski Poslovnik uveden je institut “javnog saslušanja” kao “posebnog institucionalnog mehanizma”, kojim bi matični saborski odbor mogao pozvati na raspravu oko nekog gorućeg pitanja ili zakona nekoga od stručnjaka ili predstavnika vlasti.
“Na taj bi se način omogućilo prikupljanje relevantnih informacija i stručnih mišljenja na osnovi izlaganja stručnjaka, predstavnika izvršne vlasti, neovisnih državnih tijela, predstavnika organizacija civilnog društva i dr. kako bi se sveobuhvatno razmotrila i riješila određena pitanja”, pisalo je u obrazloženju izmjena Poslovnika koje su usvojene 2018. godine.
Most naslutio zamku
Trebalo je, međutim, odmah biti sumnjivo. Na javno saslušanje se, prema prijedlogu, stručnjake i ministre može pozvati većinom glasova članova resornog saborskog odbora. Most je, očito, naslutio zamku i pozvavši se na rješenje iz njemačkog Bundestaga, predložio da se javno saslušanje održi ako to zatraži četvrtina članova odbora.
Hladno su odbijeni. “Primjedba se ne prihvaća. Smatra se kako je predmetna odredba uređena na dovoljno obuhvatan i jasan način te da je nije potrebno mijenjati”, stoji u materijalima iz javne rasprave o izmjeni Poslovnika.
Povod – slučaj Mirele Čavajde
Što to znači u praksi, vidjelo se jako dobro ovog četvrtka kad je sedam klubova lijevo-liberalne oporbe na Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku pokušalo pozvati ministra zdravstva. Iz SDP-a, koji je podnio zahtjev, su argumentirali kako je slučaj Mirele Čavajde otvorio pitanje ostvarivanja prava na prekid trudnoće.
Nabrajali su kako je u tom slučaju bilo nepružanja točnih informacija o pravu žene, zbunjujućih ocjena struke o tome što se smije nakon određenog tjedna trudnoće. Podsjetili su na problem s iznimno visokom brojem ginekologa s prizivom savjesti i velikog broja žena koje pobačaj obavljaju u Sloveniji.
O svemu tome htjeli su na resornom saborskom Odboru raspraviti s resornim ministrom. Vladajući su, međutim, bez riječi i u prikladnoj tišini odbili prijedlog da se iskoristi ovaj, kako je ono bilo, “poseban institucionalni mehanizam” kojim bi se “sveobuhvatno razmotrila i riješila određena pitanja”.
Nikakvo opravdanje
Jasno je da je lijevo-liberalna oporba željela politički profitirati na situaciji u kojoj bi rešetali ministra Beroša vrlo neugodnim pitanjima o daleko neugodnijoj stvarnosti kad je u pitanju pravo žena na pobačaj u Hrvatskoj. Jasno je i da, s druge strane, HDZ-u takav spektakl politički baš i ne odgovara.
Bilo kakvo zauzimanje stavova o pobačaju, zapravo, dijeli njihovo biračko tijelo, zato im je daleko prikladnije da se, eto, o tome ne priča previše. Međutim, to nije nikakvo opravdanje za odbijanje saslušanja Vilija Beroša u Saboru.
Udar na samu bit parlamentarizma
Dizanje ruku kojim se zaštitilo ministra od neugodnog saslušanja, a stranku od novog čačkanja neugodne teme, međutim, opasan je udar na samu bit parlamentarne demokracije u Hrvatskoj. Jer, parlamentarizam upravo podrazumijeva čačkanje svih, a pogotovo za Vladu neugodnih tema. Podrazumijeva mogućnost da građani što jasnije vide i čuju tko se, za što i kako zalaže.
Ono što su u ovom slučaju mogli čuti je samo šuškanje odjeće dok se dižu ruke u zrak kako bi se suzbila prevelika priča o temi koja je, uz sve nabrojano, gorući problem prava žena. Još jedan je to ozbiljan pucanj u seriji salvi na demokratske institucije u Hrvatskoj; od višegodišnjeg zlostavljanja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, preko sumanutih izlika kojima se zaustavlja referendume, do “dobronamjernih” poziva glavnoj ravnateljici DORH-a.
Barem ih nisu poslali u Sloveniju
Sada vrh vladajuće stranke, po kratkom i šutljivom postupku, gazeći po minimumu demokratske pristojnosti, ograničava i mogućnost rasprave u Saboru. Cinici će reći da je oporba tu još i dobro prošla.
Odbijajući njihov zahtjev za saslušanjem ministra o pravu na pobačaj nitko im barem nije, u pola glasa, savjetovao da svoj problem pokušaju riješiti negdje izvan zemlje. Možda, eto, baš u Sloveniji.