Kako je SDP-u išlo u 2018.? Kraj svega, bedasto je pričati o njihovom rejtingu, ali evo ukratko - propali su
Telegramov urednik politike napravio je mali pregled ovogodišnjih anketa. Ovo je drugi dio
Kad godinu završiš sa suspendirana četiri člana predsjedništva, petim koji je napustio stranku, osam ljudi manje u zastupničkom klubu, s vijestima o (novim) odlascima članova Glavnog odbora i u ratu s anketarima, priča o rejtingu je, zapravo, izlišna.
Taman da si na 60 posto, jednom nogom si na području političkog kraha, a drugom na kori od banane.
SDP nije na 60 posto. Nije ni na 20,6 posto, s koliko je završio prošlu godinu, kad se bilo legitimno zapitati gdje je dno. Izgleda da se ono još ni ne nazire. SDP Davora Bernardića 2018. godinu završava s prosječnim rejtingom od 15,9 posto, a razlika između te stranke i prvoplasiranog HDZ-a narasla je s 8,7 postotnih bodova u siječnju do obeshrabrujućih 12,6 postotnih bodova u prosincu.
Svibanjski Rubikon
U SDP-u je, zapravo, toliko loše da se sad uglavnom bave time kolika im je prednost još ostala pred Živim zidom. Gledano prosječno, još imaju 2,2 postotna boda prednosti pred Sinčićem i Pernarom, ali kad se vidi da je početkom godine ta razlika bila skoro četiri puta viša, jasno je što bi se moglo dogoditi već u prvim mjesecima 2019. godine.
Svi pokušaji unutar stranke da se Bernardića smijeni, od javnih pisama do iznenadnog udara na Glavnom odboru završili su neuspješno i danas se čini da bi sadašnji predsjednik SDP-a mogao voditi stranku na svibanjskim europskim izborima koji će, tako, postati stanovitim Rubikonom za njega i partiju koju vodi.
I najvećim optimistima je teško prognozirati rezultat koji bi, makar djelomično, materijalizirao nezadovoljstvo dvije trećine birača radom Vlade Andreja Plenkovića i dao nade simpatizerima i članovima SDP-a da novi parlamentarni izbori nisu unaprijed izgubljeni godinama prije njihovog održavanja.
Horror Dalija
Pomirbe u stranci nema, stvari su nakon ljetnih suspenzija otišle predaleko i puka je iluzija da će Bernardić, osim u slučaju masovnih čistki u SDP-u (koje bi, pak, izvjesno decimirale podršku stranci) imati išta više od vrlo privremenog i vrlo relativnog prekida vatre. A tako se ne gradi alternativa vlasti, ma kakva ta vlast bila.
Štoviše, pravi horror bi za socijaldemokrate mogao tek uslijediti kad u siječnju krene stranka Dalije Orešković, koja cilja na vrlo sličan dio biračkog tijela. Nije isključeno, stoga, da se krajem naredne godine SDP-ovci ovih 15,9 posto prisjećaju s – nostalgijom.
Čini se da pravo pitanje danas nije “gdje je dno, drugovi”, nego – “dokad, druže”?
*Postotci koji se navode u tekstu su mjesečni prosjeci potpore stranaka u dva redovna istraživanja javnog mnijenja, Cro Demoskop Promocije plus i Crobarometar agencije Ipsos.