U povijesti umjetnosti, veli Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, entropija označava “stupanj neuređenosti kakva zatvorenog sustava, proces njegove razgradnje ili ‘termičke smrti’”. Bolje riječi za stanje u kojem se nalazi hrvatska Vlada od entropije, dakle, ne može ni biti.
U samo nekoliko sati sinoć je pred oči javnosti izletjela tolika količina nedostatka komunikacije, sve slabije prikrivenih sukoba i elementarnog nesnalaženja da uopće nije čudno da često djeluje kao da Vlada na oblikovanje hrvatske stvarnosti utječe stihijski i minimalno. Štoviše, doima se kao da ta stvarnost, dio koje su i rasklimani osobni odnosi dionika u koaliciji i Vladi Andreja Plenkovića, s ekipom iz Banskih dvora vitla kao zaboravljenim listom pred oluju.
Potpuno nova razina ignorancije
Lani smo, primjerice, imali najveći štrajk u povijesti Hrvatske. Na Trgu bana Jelačića održan je prosvjed nekoliko desetaka tisuća štrajkaša i njihovih simpatizera. Radilo se o štrajku u školama, koji je ozbiljno uzdrmao cijelu školsku godinu i ispreturao privatne i poslovne kalendare za “pola države”. Štrajk je, u suštini – s pozicije Vlade bio nepotreban, jer su na kraju djelatnici u obrazovanju dobili uglavnom sve što su od početka i tražili.
Ako se netko pitao kako je moguće da su se Blaženka Divjak, Andrej Plenković, Vlada i, uostalom, HDZ doveli do toga da u osvit predsjedničke kampanje bez ikakve potrebe na ulice izvedu desetke tisuća prosvjednika, sinoćnja vijest o tome da Radovan Fuchs već devet mjeseci nije poseban savjetnik premijera za obrazovanje dosta je toga mogla razjasniti. Ajde što javnost nije znala za to razrješenje, ali o tome nije imala pojma ni ministrica znanosti i obrazovanja. Očito, dakle, da Divjak ne kotira u Vladi baš kao bitan faktor, ali da joj premijer zataji da mu je otišao posebni savjetnik za obrazovanje u situaciji kad se taj resor nalazi u potpunom kaosu (a Fuchsa se u medijima i dalje titulira kao Plenkovićevog savjetnika) je potpuno nova razina ignorancije.
Kujundžićev zavjet
Malo poslije Fuchsovog priznanja otkrilo se da je i ministar obrane krivo prijavio kvadrate i vrijednost svoje kuće u imovinskoj kartici. Tako nekako počele su afere koje su koštale funkcije već nekoliko ministara u Plenkovićevoj Vladi samo u zadnjih sedam mjeseci. I dok objašnjenje Damira Krstičevića, kao i mnoštvo njegovih dosadašnjih izjava, i dalje analiziraju stručnjaci za semantiku – premijeru koji je upravo smijenio ministra zdravstva zbog problema koji su krenuli s imovinskom karticom ostaje samo da danas, uz duboko disanje i zamišljanje umirujuće glazbe, stišće refresh na hrvatskim portalima.
Zvuči kao savršena atmosfera u kojoj se predsjednik Vlade može upustiti u svoj posao, recimo, baviti se predsjedanjem Hrvatske Vijećem EU, ili koronavirusom. I razmišljati o značenju rečenice koju je dan prije svoje smjene na tiskovnoj konferenciji izgovorio bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić: “Učinit ću sve da se i nad drugima počne provoditi nadzor”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sva ta entropija
Za kraj sulude večeri, evo čovjeka koji je svojim imovinskim zavrzlamama lani probio led (i izletio iz Vlade) – Lovro Kuščević je odlučio svom silinom HNS-u vratiti milo za drago. Prošlog ljeta je, naime, ta stranka prva u vladajućoj koaliciji tražila njegovu smjenu, a Kuščević je sinoć zatražio da svoj mandat na raspolaganje stavi – ministar graditeljstva iz te stranke, Predrag Štromar.
Radi se o čuvenoj aferi s majstorom Krešimirom Žunićem koji je s pozicije direktora APN-a osigurao svom sinu nekretninu po povlaštenoj cijeni. Kuščević (koji inače, da bi stvar bila još urnebesnija, živi u Žunićevom stanu u Zagrebu) tvrdi da je direktora APN-a postavio Štromar i da je zbog toga na HNS-ovom ministru najveća odgovornost. Otrovna bodlja koju je bivši ministar uprave namijenio strateškom koalicijskom partneru Andreja Plenkovića sve govori i o odnosima unutar saborske većine, ali i unutar HDZ-a, koji se, usput, upravo sprema na unutarstranačke izbore.
Sukobi, stari računi, neobična imovina, durenje, ignorancija, terminalan nedostatak komunikacije, zavjere… Sve to je hrvatska Vlada u zadnjih pola godine mandata kojeg će i najvjerniji hagiografi tek s velikom mukom i nelagodom u želucu moći oslikati optimističnim tonovima. Štoviše, čini se da bi najluđe tek moglo uslijediti – sva ta entropija još nije pri svom kraju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je sinoć, u samo nekoliko sati, postalo jasno da Plenković apsolutno ne kontrolira kaos u svojoj Vladi
Žestina neprijateljstava i podzemnih ratova koja se u samo jednu večer prokuljala iz Vlade ostavlja bez riječi
U samo nekoliko sati sinoć je pred oči javnosti izletjela tolika količina nedostatka komunikacije, sve slabije prikrivenih sukoba i elementarnog nesnalaženja da uopće nije čudno da često djeluje kao da Vlada na oblikovanje hrvatske stvarnosti utječe stihijski i minimalno. Štoviše, doima se kao da ta stvarnost, dio koje su i rasklimani osobni odnosi dionika u koaliciji i Vladi Andreja Plenkovića, s ekipom iz Banskih dvora vitla kao zaboravljenim listom pred oluju.
U povijesti umjetnosti, veli Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, entropija označava “stupanj neuređenosti kakva zatvorenog sustava, proces njegove razgradnje ili ‘termičke smrti’”. Bolje riječi za stanje u kojem se nalazi hrvatska Vlada od entropije, dakle, ne može ni biti.
U samo nekoliko sati sinoć je pred oči javnosti izletjela tolika količina nedostatka komunikacije, sve slabije prikrivenih sukoba i elementarnog nesnalaženja da uopće nije čudno da često djeluje kao da Vlada na oblikovanje hrvatske stvarnosti utječe stihijski i minimalno. Štoviše, doima se kao da ta stvarnost, dio koje su i rasklimani osobni odnosi dionika u koaliciji i Vladi Andreja Plenkovića, s ekipom iz Banskih dvora vitla kao zaboravljenim listom pred oluju.
Potpuno nova razina ignorancije
Lani smo, primjerice, imali najveći štrajk u povijesti Hrvatske. Na Trgu bana Jelačića održan je prosvjed nekoliko desetaka tisuća štrajkaša i njihovih simpatizera. Radilo se o štrajku u školama, koji je ozbiljno uzdrmao cijelu školsku godinu i ispreturao privatne i poslovne kalendare za “pola države”. Štrajk je, u suštini – s pozicije Vlade bio nepotreban, jer su na kraju djelatnici u obrazovanju dobili uglavnom sve što su od početka i tražili.
Ako se netko pitao kako je moguće da su se Blaženka Divjak, Andrej Plenković, Vlada i, uostalom, HDZ doveli do toga da u osvit predsjedničke kampanje bez ikakve potrebe na ulice izvedu desetke tisuća prosvjednika, sinoćnja vijest o tome da Radovan Fuchs već devet mjeseci nije poseban savjetnik premijera za obrazovanje dosta je toga mogla razjasniti. Ajde što javnost nije znala za to razrješenje, ali o tome nije imala pojma ni ministrica znanosti i obrazovanja. Očito, dakle, da Divjak ne kotira u Vladi baš kao bitan faktor, ali da joj premijer zataji da mu je otišao posebni savjetnik za obrazovanje u situaciji kad se taj resor nalazi u potpunom kaosu (a Fuchsa se u medijima i dalje titulira kao Plenkovićevog savjetnika) je potpuno nova razina ignorancije.
Kujundžićev zavjet
Malo poslije Fuchsovog priznanja otkrilo se da je i ministar obrane krivo prijavio kvadrate i vrijednost svoje kuće u imovinskoj kartici. Tako nekako počele su afere koje su koštale funkcije već nekoliko ministara u Plenkovićevoj Vladi samo u zadnjih sedam mjeseci. I dok objašnjenje Damira Krstičevića, kao i mnoštvo njegovih dosadašnjih izjava, i dalje analiziraju stručnjaci za semantiku – premijeru koji je upravo smijenio ministra zdravstva zbog problema koji su krenuli s imovinskom karticom ostaje samo da danas, uz duboko disanje i zamišljanje umirujuće glazbe, stišće refresh na hrvatskim portalima.
Zvuči kao savršena atmosfera u kojoj se predsjednik Vlade može upustiti u svoj posao, recimo, baviti se predsjedanjem Hrvatske Vijećem EU, ili koronavirusom. I razmišljati o značenju rečenice koju je dan prije svoje smjene na tiskovnoj konferenciji izgovorio bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić: “Učinit ću sve da se i nad drugima počne provoditi nadzor”.
Sva ta entropija
Za kraj sulude večeri, evo čovjeka koji je svojim imovinskim zavrzlamama lani probio led (i izletio iz Vlade) – Lovro Kuščević je odlučio svom silinom HNS-u vratiti milo za drago. Prošlog ljeta je, naime, ta stranka prva u vladajućoj koaliciji tražila njegovu smjenu, a Kuščević je sinoć zatražio da svoj mandat na raspolaganje stavi – ministar graditeljstva iz te stranke, Predrag Štromar.
Radi se o čuvenoj aferi s majstorom Krešimirom Žunićem koji je s pozicije direktora APN-a osigurao svom sinu nekretninu po povlaštenoj cijeni. Kuščević (koji inače, da bi stvar bila još urnebesnija, živi u Žunićevom stanu u Zagrebu) tvrdi da je direktora APN-a postavio Štromar i da je zbog toga na HNS-ovom ministru najveća odgovornost. Otrovna bodlja koju je bivši ministar uprave namijenio strateškom koalicijskom partneru Andreja Plenkovića sve govori i o odnosima unutar saborske većine, ali i unutar HDZ-a, koji se, usput, upravo sprema na unutarstranačke izbore.
Sukobi, stari računi, neobična imovina, durenje, ignorancija, terminalan nedostatak komunikacije, zavjere… Sve to je hrvatska Vlada u zadnjih pola godine mandata kojeg će i najvjerniji hagiografi tek s velikom mukom i nelagodom u želucu moći oslikati optimističnim tonovima. Štoviše, čini se da bi najluđe tek moglo uslijediti – sva ta entropija još nije pri svom kraju.