Kako je Tina, kujica koja je spavala na jakni pokojnog vlasnika, nakon teksta u Telegramu dobila novi dom
Otišli smo u šetnju s Tinom i njezinim novim vlasnikom
Gospodin Stipo prije nešto više od mjesec dana probudio se i otišao do svoje Lore. Kujica je, kao i on, otišla spavati večer prije, no ujutro se nije probudila. Otišla je preko noći, mirno, u snu. Umirovljenik iz Zagreba, koji je proveo godine sa svojom njemačkom ovčarkom, to nije dobro podnio. Njezin odlazak ga je slomio.
Dva mjeseca prije, Ilira, Stipina kći, čitala je na Telegramu tekst o Tini. Priča o njemačkoj ovčarki tužnih očiju, koja je ostala sama u kući na Jarunu spavajući na jakni svog pokojnog vlasnika, obišla je Hrvatsku. No, njezina priča je bila potresna na više razina. Da, Tina je siroti pas koji je ostao bez svog vlasnika, potpuno sam, tražeći utjehu u mirisu njegove jakne. No, kako se kasnije ispostavilo, Tina je bila skršena davno prije njegova odlaska.
Doslovno je cijeli svoj život provela zatvorena u kući. Nikad nije išla u šetnje, mišići su joj potpuno atrofirali, pronađena je s dekubitusom i krvavim nogama, nokti su joj toliko narasli da više nije mogla hodati i nikad se nije socijalizirala s drugim ljudima i psima, osim sa svojom mamom koja je do smrti također bila s njom zatvorena u kući. Stoga su šanse da se šestogodišnja, posve istraumatizirana kujica, oporavi i pronađe nekoga tko će joj pomoći da ponovno postane pas bile, realno, zaista male.
‘Kad je tatina kujica uginula, sjetila sam se priče o Tini’
A onda se Ilira Jakšić sjetila Tine. “Kad sam vidjela vaš tekst, tatina Lora je još bila živa pa zapravo tada još nismo ni razmišljali o udomljavanju. Kad je Lori došao kraj, a tata je bio jako tužan, sjetila sam se priče. Našla sam preko Facebooka Ninu i Antonija, ljude koji su je privremeno udomili, i to je bilo to”, priča nam Ilira s kojom smo se našli prije nekoliko dana, kako bi upoznali nju i njezina oca i vidjeli kako Tina funkcionira u novoj obitelji koja ju je nedavno udomila.
Našli smo se kod veterinara na Poljanicama, gdje su je odveli na cijepljenje i gdje se gospodin Stipo Jakšić i službeno upisao kao Tinin novi vlasnik. Nakon toga smo zajedno otišli u šetnju. Na okupljanje su došli svi koji su od početka gurali Tinu naprijed: gospođa Elizabeta Bathory koja je u startu pokrenula cijelu akciju te Nina Balaško i Antonio Samac, ljudi koji su je privremeno udomili, pomogli joj da se oporavi, odveli je na operacije tumora koji su joj pronađeni, i koji su je, možda najvažnije, smjestili na neko vrijeme u svoj čopor od 14 udomljenih pasa, kako bi uz njih učila kako ponovno biti pas. I kako se čini, Tina je sad na dobrom putu.
U testnu šetnju je išla cijela obitelj, svi psi, odrasli i djeca
“Tinino omiljeno mjesto u kući je kraj mog radnog stola, obožava tamo biti i gledati me dok sam za kompjuterom. Tamo i spava. Ona je još uvijek više mačka nego pas, no radit ćemo na tome, oporavit će se ona skroz”, priča razdragano gospodin Stipo, umirovljenik koji osim Tine, u kući na Markuševcu, ima i Tashu, ženku haskija staru 11 godina. Zato su tata i kćer prvo željeli vidjeti kako će dvije kujice reagirati jedna na drugu.
“Prije nego što smo za stalno uzeli Tinu, napravili smo testnu šetnju. Ja imam troje djece vrtićke dobi te Kiku i Bibu, dvije udomljene maltezerice stare oko 9 i pol godina. Sve sam ih povela, a tata je uzeo Tashu. Rekli smo da ako bude sve okej, Tina ide s tatom. Svi su reagirali fenomenalno jedni na druge. Klinci su bili oduševljeni. I onda je Tina otišla s nama doma, odnosno kod tate. A ja mu sad svako jutro, prije nego što odem na posao, dovedem i maltezerice. Svi su smireni i nitko se ne svađa. Svatko ima svoj neki kutak i uživaju”, opisuje nam Ilira.
Skočila je na ogradu zbog poštara, što je golema stvar
Tina je od početka vrlo preplašen, nepovjerljiv pas. Jedna od stvari koje su Nina i Antonio, dok je bila kod njih, primijetili jest činjenica da apsolutno nikad ne laje. Čak i kad bi njihova banda, kako od milja zovu sve svoje pse, počela lajati, ona nikad nije sudjelovala, samo bi ih mirno gledala. No, kako nam priča gospodin Stipo, čini se da sad polako ipak u sebi otkriva pseću narav.
“Mi imamo veliko dvorište i ona tamo obožava ležati ispod jednog bora, dva metra od Tashe, moje kujice haskija kojoj je Tina, stalno se zezamo, ukrala mjesto. I tako se Tina uvijek smjesti tako da ima pogled na ulaz u dvorište i već nakon dva tjedna u njoj se probudio instinkt čuvanja. Još ne laje, ali sve promatra, diže uši i zauzima stražarski položaj. Poštar je već dobio svoju porciju. Doduše, samo se zaletjela i skočila na ogradu, ali i to je nešto”, smije se Jakšić. On, inače, vrlo dobro poznaje narav njemačkih ovčara; Tina će mu, naime, nakon uginule Lore biti četvrti ovčar po redu.
Tinini privremeni udomitelji kažu da su, čim su ga upoznali, osjetili da je on prava osoba za nju. Naime, kad je napokon bila zdrava, bacili su se na traženje stalnog doma, ali bili su jako oprezni oko toga kome će je dati. “Imali smo samo tri upita, ali je nismo htjeli dati bilo kome. Tražili smo da joj se omogući pristup kući te kvalitetna briga i njega. Kad nam se javio gospodin Jakšić, osjetili smo da je to – to. Čovjek je jednostavno imao dobru energiju”, priča nam Samac.
Pokušava imitirati Tashino pjevanje
Tina je sad u novom domu četiri tjedna, sve više oponaša Tashu i polako se, napokon, opušta. “Kad idemo u duge šetnje po Dotrščini, Maksimiru ili šumi prema Sljemenu, Tasha uvijek slobodno njuška okolo, a Tina je polako počinje imitirati i oslobađati se. A i kad Tasha navečer pjeva, odnosno zavija, Tina pokušava ispuštati slične zvukove”, priča nam Jakšić kojeg je Tina, evidentno, prihvatila kao vlasnika. Cijelo vrijeme ga prati pogledom, uvijek mu je tu negdje oko nogu.
Ipak, svjestan je da će oporavak ići polako. “Tina je još uvijek puna straha, vidim to po tome što se u šetnjama baš i ne udaljava previše od mene, kao recimo Tasha. Tasha ode 200 metara ispred mene, Tina krene za njom, ali se jako brzo vrati. Mora se još opustiti i krenuti istraživati. No, doći će i to s vremenom, ima nade za nju. Počela je čak pokazivati malo ljubomore. Kad dozivam ove kćerine male bijele skakavce, Tina dolazi. Kad češljam Tashu, evo i Tine odmah. Ipak, svi se slažu super i ne gnjave jedni druge. Sad je moramo još malo udebljati, jer je još uvijek dosta mršava, ali samo da je zdravlje posluži i sve će biti dobro”, kaže Tinin novi vlasnik, dok je tapša nježno po leđima.
