Kako je Titovo ime, omraženo u Vukovaru, ostalo sačuvano na zidu lokalne crkve. Hedl donosi priču
JNA je srušila crkvu do temelja, preživio je kip Gospe Fatimske i povelja s imenom Josipa Broza Tita koju su franjevci restaurirali i uramili
Odavno prognan s trgova, ulica, škola i tvornica, čovjek čija se slika do početka devedesetih nalazila u svakom uredu, učionici, državnoj instituciji, vojarni, ali i na prvim stranicama školskih udžbenika, na novčanicama i poštanskim markama, Josip Broz Tito našao je svoje utočište u Vukovaru, ondje gdje bi se netko najmanje nadao.
Ime bivšeg doživotnog predsjednika bivše države, nalazi se ispod kipa Gospe Fatimske u vukovarskoj crkvi, Župi svetog Josipa Radnika, desno od oltara.
”U godini vjere 1968. na 50-godišnjicu fatimskih ukazanja kad je na kormilu Kristove lađe bio glavno vladajući Papa Pavao VI. a predsjednik Republike Jugoslavije Josip Broz Tito, kad je hrvatski metropolit bio zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šeper, prefekt Sv. Kongregacije za nauk vjere, kad je ordinarij đakovačke biskupije bio msgr. Stjepan Bäuerlein biskup …”, piše na uramljenoj povelji koja je bila položena u limenoj posudi kada je 1. svibnja 1968. na mjestu gdje se danas nalazi ta crkva blagoslovljen i položen kamen temeljac.
Kako je Tito završio u vukovarskoj crkvi
No, kako se i zašto Josip Broz Tito našao na danas prilično oronuloj povelji koja kao relikvija stoji na zidu, na vidnom mjestu Župe svetog Josipa Radnika? Taj iznimno zanimljivi detalj u netom završenom dugometražnom dokumentarnome filmu ”KPJ u Vukovaru od nastanka do nestanka”, autora Milana Pauna i Nikole Tarlea, premijerno prikazanom početkom lipnja, objašnjava fra Ante Perković koji je od 1990. do 2008. bio župnik u spomenutoj župi.
Franjevci su u Vukovaru željeli izgraditi crkvu, no lokalne komunističke vlasti to im nisu dopuštale pa je uporni fra Flavijan Šolc nakon višekratnih nastojanja odlučio poslati pismo uredu tadašnjeg predsjednika SFRJ, ili kako se tada kolokvijalno govorilo, maršalatu.
Objasnio je Titu da bi radnom narodu koji živi u Vukovaru i radi u Borovu bilo potrebno mjesto vjerničke utjehe. Na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja 1967. iz Beograda je stigao pozitivan odgovor. Naravno, lokalne komunističke vlasti u Vukovaru tome se nisu mogle suprotstaviti, pa je 1. svibnja sljedeće, 1968. godine, simboličnim polaganjem temeljnog kamena počela gradnja crkve.
Povelja je zahvala tadašnjem predsjedniku Jugoslavije
Tada je nastala i ona povelja, koja danas, poput relikvije, stoji uramljena na zidu unutar crkve. Fra Flavijan Šolc (umro 2017.), čijom je rukom povelja ispisana, očito nije ime Josipa Broza Tita stavio bez razloga među istaknute vjerske dostojanstvenike tog vremena. Bila je to svojevrsna zahvala tadašnjem predsjedniku Jugoslavije što je dopustio izgradnju crkve u Borovu naselju u Vukovaru, na zapadnom ulazu u grad.
Nakon sloma obrane Vukovara, 18. studenoga 1991. srpske paravojne snage koje su zajedno s pripadnicima JNA ušle u grad, minirale su crkvu i srušili je do temelja. Raščišćavanje ruševina, a potom i izgradnja nove crkve započeli su netom nakon završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, 15. siječnja 1998.
Tada je u ruševinama pronađen, gotovo neoštećen kip Gospe Fatimske, ali i limena posuda u kojoj se nalazila povelja postavljena uz temeljni kamen, položen 1968. Ta je povelja na nekoliko mjesta oštećena, ali su je franjevci restaurirali, uramili i stavili ispod kipa Gospe Fatimske. Tako je ime Josipa Broza Tita, odmah ispod nekadašnjeg vrhovnog poglavara Katoličke crkve, Pape Pavla VI. ostalo sačuvano na povelji, istaknutoj na zidu Župe svetog Josipa Radnika u Vukovaru.