Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je, u masovnoj inflaciji desnog populizma, papa Franjo odjednom postao lider globalne ljevice

Zbog stavova o okolišu i ekonomiji, lijevi aktivisti sve su mu bliži

ZADNJA IZMJENA: pro 24, 2016
Foto: AFP

Kada Papa Franjo ovoga vikenda svijetu prenese božiću poruku, učinit će to ne samo kao vođa Katoličke crkve nego i kao pomalo neočekivani stjegonoša napretka u mnogim dijelovima svijeta, piše Wall Street Journal. S rastom konzervativnih i nacionalističkih snaga te skorašnjim odlaskom američkog predsjednika Baracka Obame i francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, mnogi akteri lijevog političkog spektra, od socijalista u Latinskoj Americi do zelenih u Europi, okreću se crkvenom poglavaru tražeći u njemu vodstvo.

“Papa Franjo doista predstavlja inspiraciju za mnoge ljude koji se žele boriti. Prilično sam siguran da bi papa, da nije prvi čovjek Katoličke crkve, bio s nama na uličnim prosvjedima”, izjavio je Bleu Rainer, aktivist američkog pokreta za minimalnu radnu satnicu od 15 dolara koji je prošloga mjeseca otputovao u Rim na međunarodni susret aktivista, na kojem je sudjelovao i Papa. “On jača zalaganje u naša uvjerenja i pretvara ih u moralna pitanja.”

Napad na tržišnu ekonomiju i briga za okoliš

Papina podrška mnogim ciljevima liberala, koja svoje korijene vuče iz tradicionalne brige kršćana za siromašne i obespravljene, podrazumijevala je suradnju s partnerima koji negiraju važna katolička učenja. Njegovi kritičari smatraju i da crkveni vođa ne bi trebao zauzimati tako čvrsta stajališta u političkim pitanjima u kojima je katolicima dopušteno imati različite poglede na te konkretne stvari.

Papa Franjo je zauzeo čvrsti stav na cijelom nizu pitanja, uključujući imigraciju, klimatske promjene i ekonomsku jednakost. U lipnju 2015. objavljena je njegova enciklika o pitanjima okoliša Laudato Si, u kojoj Papa traži značajno smanjivanje upotrebe fosilnih goriva i opisao globalno zatopljenje kao jednu od najozbiljnijih prijetnji životu na Zemlji. Dokument je ujedno i napad na globalnu tržišnu ekonomiju, za koju Papa tvrdi da je poharala planet na štetu siromašnih slojeva i budućih generacija.

Kritiziranje Trumpove politike

Uz to, Vatikan sada zahtijeva od svojih učenika koji jednoga dana žele postati svećenici da uče o problemima okoliša. Njegovi stavovi o imigraciji, a Papa se zalaže za otvorene granice za izbjeglice i ekonomske migrante, prelili su se u otvoreno kritiziranje Donalda Trumpa. Ranije ove godine Papa je izjavio da tada još republikanski predsjednički kandidat, zbog obećanja da će sagraditi zid na granici s Meksikom, nije kršćanin.

U govoru samo nekoliko dana prije predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, Papa je upozorio na “širenje ksenofobije i lažan osjećaj sigurnosti koje stvaraju fizički i društveni zidovi”, što su mnogi protumačili kao kritiku Trumpove politike.

Postao je heroj političke ljevice

Papa je zauzeo i nedvosmislen stav po pitanju ekonomske nejednakosti. “Zemlja, dom i zaposlenje su sveta prava”, rekao je, i dodao da kad govori o tim stvarima, “neki ljudi zaključuju da je papa komunist”. U obraćanju američkom kongresu 2015. godine, hvalio je pokojnu Dorothy Day, iz Katoličkog radničkog pokreta, za “njezin društveni aktivizam, strast za pravdom i prava potlačenih.”

Takve izjave učinile su od njega heroja za mnoge političare ljevice. Američki senator Bernie Sanders sebe je nazvao “obožavateljem pape zbog njegove jasnoće, poniznosti, njegovog vizionarstva i hrabrosti”.

U prilično inovativnom potezu za jednog papu, Franjo se obratio godišnjim skupovima različitih političkih pokreta. Ova okupljanja uključivala su grassroots aktiviste za prava radnika koji nisu u sindikatima i zemljoradnike bez zemlje u državama u razvoju, kao i pripadnike američke organizacije Black Lives Matter te prosvjednike koji traže veće minimalne plaće.

Jezik i prioriteti pod utjecajem porijekla

Na posljednjem susretu u studenom, Papa je aktivistima poručio da “revitaliziraju naše demokracije, koje prolaze istinski kritično razdoblje” te da se angažiraju u visoku politiku svojih zemalja. Vatikan je supokrovitelj još jednog takvog okupljanja u Kaliforniji u veljači, a skup će biti fokusiran na siromaštvo, migracije i rasne nepravde, no ne očekuje se da će skupu nazočiti i papa osobno.

Stavovi Pape su na tragu katoličkih društvenih nauka koje su započete enciklikom Pape Lea XIII s kraja 19. stoljeća. Enciklika je kritizirala pretjeranu slobodu tržišta i afirmirala pravo radnika na sindikalno organiziranje. “On nije radikalno promijenio mainstream društvnog nauka Crkve”, izjavio je nadbiskup Silvano Tomsi, šef ureda za pitanja socijalne pravednosti u Vatikanu. No njegov pontifikat je preuzeo jezik i prioritete u kojima se ogleda njegovo porijeklo koje potječe iz zemlje u razvoju, kazao je.

Kao mladi svećenik u Argentini, isključio je marksistička učenja katoličke teologije oslobođenja u korist teologije naroda, koja je odbacivala materijalizam i klasne razlike. On i njegova obitelj bili su pristaše lidera Juana Peróna, koji je bio utjelovljenje autoritarnog populizma lijevog centra.

Pomalo neortodoksna savezništva

Povjesničari podsjećaju na presedane u modernoj povijesti u kojima se pape vezuju za određene političke pokrete. Nakon Drugog svjetskog rata, vatikan je podržao talijansku stranku Kršćanskih demokrata, a u osamdesetim godinama papa Ivan Pavao II. podupirao je pokret stranke Solidarnost u Poljskoj, požurujući završetak Hladnoga rata i raspad Sovjetskog saveza. Oba pokreta bila su eksplicitno antikomunistička.

Saveznici Pape Franje uključuju i neke neobične političke ličnosti. Bolivijski predsjednik Evo Morales, ljevičar koji žestoko napada globalizacijske trendove, prošle je godine darovao Papi skulpturu u kojoj su spojeni simboli raspela i komunističkog srpa i čekića. Papa Franjo je kazao da ga skulptura nije uvrijedila i ponio ju je kući u Rim.

Kritičari pak upozoravaju da bi Papa, ako se preblisko veže za jednu stranu političkog spektra mogao udaljiti od konzervativnijih katolika. U američkim predsjedničkim izborima, provedene ankete su pokazale da je više od polovice katoličkih birača glasalo za Trumpa. “Globalna ljevica jasno vidi priliku za ugrađivanje papinskog prestiža za ostvarivanje svojih ciljeva”, ocijenio je Samuel Gregg, šef think-tanka Acton Institute, specijaliziranog za studije slobodnog tržišta i religije. “To dovodi do polarizacije u Crkvi oko političkih i društvenih pitanja u kojima se katolicima dopušta zauzimanje oprečnih stavova i koja su otvorena za različite interpretacije.”

Nije marksist ni ljevičar, nego liječi rane društva

Stavovi pape Franje učinili su ga saveznikom društvenih grupa koje su inače suprotstavljene tradicionalnom katoličkom moralnom učenju. Mnogi borci za zaštitu okoliša zalažu se za kontrolu rasta populacije kao jedan od načina zaštite okoliša i ograničenje zagađivanja, no katolička doktrina zabranjuje pobačaj i kontracepcijske pilule. Papa je osudio diskriminaciju gay populacije te pozvao na suosjećanje i razumijevanje transrodnih osoba, no i dalje ne prihvaća istospolne brakove.

Papa je ublažio svoja pomalo nezgodna progresivna savezništva izbjegavanjem osjetljivih pitanja koja se tiču etike seksualnosti i medicine i naglasak stavio na ekonomsku nejednakost i zaštitu okoliša. “Njegova politička opredijeljenja i odnosi naginju na lijevu stranu”, izjavio je nadbiskup Tomasi, “ali ne zato što je on marksist ili ljevičar, nego zato što (te grupacije) predstavljaju rane društva”, zaključuje.

 

Ira Kralj
Telegram autor
1293 članka Više o autoru
Više s weba