Kako je uništen nekad ugledni zagrebački savez, stvoren novi pa smješten u skupi prostor Bandićevog prijatelja

Da vam je stalo do djece napravili bi prostor za djecu na gradskom zemljištu, kojeg imate ili bi ih smjestili u približno jednaki prostor kojem ste pak namijenili pajdi Madžaru”, poručio je Juričan. Tomislav Madžar se kasnije javno oglasio, tvrdeći da njegov ugovor s Gradom nije konzumiran.

Operacija gašenja starog, uzornog sportskog saveza

Kako bilo, Bandić je od spomenute tvrtke Brimus Grad na adresi Savska cesta 137 zakupio još jedan poslovni prostor i to za Sportski savez grada Zagreba (SSGZ). “U Savezu caruje vaš pajdo Zdenko Antunović, između ostalog i optuženik u aferama Agram i Bundekfest – čovjek koji vam nosi specijalne terete i voli se provoditi s vama i vašim prijateljicama. Vlasnicima tvrtke Brimus bili ste i na fešti prilikom obljetnice njihove druge tvrtke, Ing-Grad”, napisao je tada Juričan.

A da bi se krovna udruga preko koje se kanalizira novac namijenjen zagrebačkom sportu mogla useliti pod krov pajde Brizara, valjalo se prvo riješiti Zagrebačkog športskog saveza (ZŠS), preteče SSGZ-a.

Stari savez, koji je desetljećima normalno funkcionirao, ugašen je na prvi znak pobune protiv gradonačelnikovih odluka. Zato je Bandić, lomeći zadnje džepove otpora u zagrebačkom sportu, angažirao Antunovića i Lovrića na specijalnom zadatku – likvidaciji (ZŠS), uzorno organiziranog, najmasovnijeg u Hrvatskoj, koji je desetljećima skrbio za 10.000 sportaša, 380 trenera, preko 800 klubova i 70 sportskih saveza. Pouzdani Zdenko Antunović je prethodno već odradio ulogu direktora u Areni i Ciboni.

Šef Saveza nije htio dati novac, ubrzo je morao odstupiti

Problemi ZŠS-a počeli su u siječnju 2013. nakon što je Ivica Lovrić, pročelnik gradskog resora za obrazovanje, kulturu i sport koji dijeli 2,1 milijardu kuna proračunskoga novca, ali i član predsjedništva Bandićeve stranke, mimo propisa pozvao predsjednika Saveza Branimira Bašića da promptno uplati KK Ciboni milijun, te NK Zagrebu pola milijuna kuna. Bašić je to odbio učiniti, pa je Lovrić lijepo obustavio isplatu proračunskog novaca ZŠS-u.

Na takvo što doduše nije imao pravo, jer proračun je izglasala Skupština Grada, a njegov je ured trebao samo proslijediti odobreni novac. Pritom je Lovrić optužio Bašića i njegove suradnike za “netransparentno trošenje sredstava”. Suočen s takvim pritiskom, Bašić je pokušao tužbom protiv Grada preko trgovačkog suda ishoditi novac za sportaše, no kad je vidio da neće uspjeti odstupio s funkcije, a ostavke je tada dala cijela ekipa.

“U vezi trenutnog poremećaja financiranja sporta, poduzeo sam sve zakonske mogućnosti kako bi se što prije u zagrebačkom sportu uspostavio tijek novca sukladan Zakonu o sportu”, objasnio je sredinom lipnja 2013. razloge svog iznenadnog povlačenja.

Novo vodstvo Saveza, milijuni od kampa na Silbi

Potom je 3. srpnja 2013. održana izborna skupština ZŠS-a, na kojoj je Bašića zamijenio nekoć proslavljeni kuglaš Nikola Dragaš, a na mjesto glavnog tajnika postavljen je Zdenko Antunović, iako dotični navodno nije ispunjavao propisane uvjete. Dalje nije bilo problema. Već u studenome 2013. ZŠS je Zagrebačkom holdingu za 9,7 milijuna kuna prodao kamp na Silbi, gdje je Hrvatski olimpijski odbor (HOO) planirao graditi svoj centar.

Antunović je ovako obrazložio u intervjuu: “Moramo se riješiti i viška radnika. Da bismo sve mogli podmiriti, imovinu koju smo imali – tvrtku Centar koja ima zemljište na Silbi, prodali smo Holdingu, koji je u sastavu grada. Riječ je o 24.000 kvadrata i prodaja Holdingu ne donosi opterećenje. Vjerujemo da će Holding mudrije iskoristiti taj prostor. Od tih sredstava podmirit ćemo obaveze prema svim dobavljačima i prije svega prema višku ljudi”.

Na kraju je sav taj novac, neplanski i mimo propisa, podijeljen odabranim sportskim savezima, a radnicima su unaprijed isplaćene otpremnine. Vrlo brzo, od silnih milijuna dobivenih za kamp na Silbi nije ostalo više ništa.

Ugašen stari Savez, osnovan novi. S poslušnicima

Na redovnoj skupštini održanoj 30. prosinca 2013., kojoj je za svaki slučaj nazočio i gradonačelnik Bandić, donijeta je odluka o ukidanju ZŠS-a. Za likvidatoricu je tada izabrana odvjetnica Davorka Huljev, kojoj je obećana nagrada od 15.000 kuna mjesečno, a što joj je isplaćeno za godinu dana unaprijed.

Odmah potom, u istoj dvorani, dakle dok stari savez još nije bio izbrisan iz registra, nakon pola sata održana je osnivačka skupština novog Sportskog saveza Grada Zagreba (SSGZ), s identičnim djelokrugom kao i ugašeni ZŠS, te s 18 ljudi preuzetih iz stare krovne udruge.

Za predsjednika je ponovno izabran Dragaš, za glavnog tajnika Antunović i tako je ostalo do danas. Svi oni skupštinari koji nisu htjeli glasati za likvidaciju ZŠS-a riješeni su po kratkom postupku – odmah su brisani iz tog sportskog tijela zagrebačkog sustava a umjesto njih oktroirani su neki drugi, poslušniji.

Savez seli kod Bandićevog prijatelja za 358.000 mjesečno

Novi šefovi optužili su svoje prethodnike za rastrošnost tvrdeći, između ostalog, da je zakup prostorija u centru Almeria u Vukovarskoj ulici, gdje se savez preselio 2007., preskup. U međuvremenu je zakup u prosincu 2012. obnovljen na još pet godina, što znači da se u Almeriji trebalo ostati sve do 2017.

Novi tajnik Antunović je već početkom 2014. najavio da “novi pravni subjekt seli na triput jeftiniju lokaciju. Bivši predsjednik potpisao je ugovor za najam prostora na jako neobičan način. Gradonačelnik je smatrao da nije poštovao program i obustavio je novac, što je njegovo pravo, ali i obveza. Najam prostora u Almeriji u Vukovarskoj godišnje košta 4,8 milijuna kuna.

Antunović je propustio reći da savez seli kod Bandićevog prijatelja Branislava Brizara, vlasnika Ing-grada, koji je prethodno dugo vremena bezuspješno pokušavao iznajmiti prazne prostore u Savskoj 137, a sada ga ja iznajmio na pet godina, uz mjesečnu zakupninu u iznosu od 358.533,46 kuna.

Vlasnici starog prostora tužili Grad za 11,5 milijuna kuna

Pritom je, jednostrano kršeći ugovor, u prosincu 2012. sklopljen ugovor o zakupu prostora tvrtke Trius nekretnine u Almeria centru, iz kojeg je SSGZ pod izlikom štednje iselio tri godine prije isteka ugovora, natovario Gradu na leđa sudsku tužbu tešku 11.561.672 kune, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

Antunović je čak priznao da su vlasnike Almerije – prevarili. “Riječ je o prestanku pravnog kontinuiteta”, mirno je zaključio priču o osnivanju nove krovne udruge. Njegova je ekipa pokušala sudski osporiti tu tražbinu tvrtke Trius nekretnine, u čemu nisu uspjeli, jer je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagreb, a što je 2018. potvrđeno i presudom Visokog trgovačkog suda RH, taj njihov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Paralelno, ZŠS je podnio tužbu na raskid ugovora o zakupu od 12. prosinca 2012., no i ta je tužba odbijena kao neosnovana presudom Trgovačkog suda u Zagrebu iz siječnja 2019., a nakon žalbe ZŠS-a predmet se trenutno nalazi na Visokom trgovačkom sudu.

Pokušali se naplatiti ovrhom pa je otvoren stečaj ZŠS-a

Vlasnici Almerije pokušali su ovrhom naplatiti svoje potraživanje, a kako bi ih se u tome spriječilo otvoren je stečaj ZŠS-a, koji i danas traje, što znači da taj savez i dalje postoji kao pravna osoba. Sudac trgovačkog suda pristao je otvoriti stečajni postupak zbog “prijeteće nesposobnosti za plaćanje”, iako je Savez imao garantirani prihod od 148 milijuna kuna, koliko se godišnje preko njega transferiralo. U trenutku otvaranja stečaja na računu je zatečeno samo 1,2 milijuna kuna, koji su uskoro potrošeni na sudske postupke.

Taj je stečajni postupak i dalje u tijeku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, ali s obzirom na to da ZSŠ više nema nikakve vrijedne imovine, nije izgledno da će vjerovnici naplatiti svoje tražbine. Iz svega bi se moglo zaključiti kako je važan razlog gašenja ZŠS-a bilo pogodovanje Bandićevom prijatelju te da najam prostora u Almeriji nije bio ništa skuplji od onog u Savskoj. “O kakvoj se štednji radi govori činjenica da je metar četvorni ZŠS u Almeria centru plaćao osam eura, a Brizaru najam manje kvalitetnog i manje funkcionalnog prostora, novi Savez plaća 14,5 eura po kvadratu.

Po gruboj računici, u godinu dana platit će 100.000 eura više za najam prostora, nego što bi platiti u Almeriji. Za pet godina na koliko je prostor zakupljen to je pola milijuna eura više”, pisao je tada Večernji list. Nikakvi argumenti nisu pomogli – Savez je i dalje u Savskoj, a Brizar posluje sve bolje. Nakon zagrebačkog potresa, njegov Ing-grad sklopio je s Gradom devet milijuna kuna težak ugovor za sanaciju V. gimnazije.

Sustav koji je Bandić učinio posve ovisnim o sebi

O skandaloznom gašenju krovne gradske sportske udruge izvijestili su tek malobrojni mediji i to u vrijeme kad je Bandić bio u pritvoru. “Zašto se nakon Bandićeva privođenja piše i govori o kolapsu zagrebačkog sportskog sustava, kad sustava zapravo više i nema? Nekoć uzoran i plodonosni sustav godinama je derogiran i uništavan samovoljom stoljetnoga gradonačelnika, koji ga je naposljetku učinio posve ovisnim o sebi, o politici i proračunskoj kasi, o svojim manje ili više nekompetentnim prijateljima i poslušnicima koje je instalirao u većinu prepoznatljivih, nekad ponosnih i slavnih zagrebačkih klubova”, navodi se u jednom od tih tekstova.

U nastavku se citira Božu Miličevića, stručnjaka koji je 20 godina bio direktor Cibone, koja je iz godine u godinu bila prvak Hrvatske, sve dok ga Bandić nije 2009. dao smijeniti i instalirati svoj provjereni tandem, Antunovića i Lovrića. Kao treći član skupštine postavljen je glavni gradski financijaš Slavko Kojić. Pravi Bandićev dream team.

“U Jugoslaviji i onom sustavu bilo je više demokracije i tržišnoga natjecanja nego danas. S velikim dotacijama javnog novca u sport su stigli poslušnici, ljudi bez entuzijazma i strasti, bez kompetencije i vizije, ljudi koji niti znaju niti misle da novac moraju i sami zaraditi. Čelnici klubova svedeni su na kurire između lokalnih i državnih moćnika koji daju novac, a zauzvrat su poslušnici i sitni doušnici. I Cibonina agonija započela je kad ju je Bandić učinio ovisnom o politici”, objasnio je Miličević kako sustav u Zagrebu funkcionira – i to ne samo u sportu.

---

* Ovo je posljednji ulomak iz Kumeka objavljen na Telegramu. Prvi nastavak, o aferi Agram, objavili smo 27. veljače i možete ga pronaći ovdje, drugi je izašao prošle subote i možete ga čitati ovdje, treći ovdje, a četvrti, objavljen jučer, ovdje.