Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je val poskupljenja i čitav niz sitnih trgovačkih prevara uspio iznenaditi Plenkovićevu Vladu

Pregled Tjedna Dragana Markovina

04.01.2023., Rijeka - Cijena narance na gradskoj trznici izrazena je u eurima i kunama.   Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Od nove godine probudili smo se u novom svijetu bez granica i s novom valutom, što je praćeno nesnalaženjem građana i brojnim poskupljenjima. Zanimljiv je bio i tradicionalni božićni prijem SNV-a, nekoliko dana trajale su rasprave oko zlosretne Snježne kraljice, u Crnoj Gori nije formirana Vlada, došlo je do novog nasilja na Kosovu, Milorad Dodik odlikovao je Vladimira Putina povodom obilježavanje Dana Republike Srpske i preminuo je Papa Benedikt XVI.

Euro-Schengen i poskupljenja

Od nove godine probudili smo se u jednom novom svijetu bez granica sa Slovenijom i s novom valutom. I što god tko mislio o ideji i sadržaju Europske unije ili o briselskoj birokraciji, ovo je svakako dobra vijest, koja se mogla dogoditi i desetljeće ranije da Hrvatsku nije vodila autarkična nacionalistička desnica, na čelu s prvim predsjednikom, u stalnoj svađi s europskim vrijednostima.

No, to što je projekt europskog zajedništva i svijet bez granica puno puta pokleknuo pred izazovima i što je europska diplomacija prečesto iskazivala potpunu bezidejnost, ne mijenja činjenicu da europsko jedinstvo nema alternative i da bi i u interesu Hrvatske bilo da i ostale postjugoslavenske zemlje uđu u Europsku uniju, što je moguće prije.

U stvarnom pak životu, uvođenje eura pratio je val poskupljenja i čitav niz sitnih trgovačkih prevara, na što je Vlada odlučila reagirati post festum, unatoč tome što se znalo da se od 1. siječnja ulazi u novi način funkcioniranja. No, i to će proći, život će krenuti dalje, a Hrvatska će morati pronaći nove političke ciljeve.

Božićni prijem SNV-a

Božićni prijem SNV-a već je odavno postao indikator unutrašnjih političkih i međunacionalnih odnosa, kao i onih između Srbije i Hrvatske. Do sada su najviše ostali upamćeni onaj na kojem je Sanader izrekao ‘Mir Božji, Hristos se rodi’ te drugi s Milanom Bandićem i Duškom Ljuštinom u glavnim ulogama.

Ovogodišnji prijem jeste bio i zanimljiv i uspješan i predstavlja korak naprijed, ponajprije zbog toga što je dolaskom Ivice Dačića i Tomislava Žigmanova pokazana očita intencija za normalizacijom odnosa, a potom i zbog toga što je Andrej Plenković s pozicije premijera izrekao to da je svjestan činjenice da brojni ljudi nemaju osnovne civilizacijske uvjete za život i da će to promijeniti.

Usput su svi jedni drugima izrekli i konkretne i opravdane zamjerke i sve u svemu ovaj prijem ostat će zapamćen. Pa i po tome što na njega nije pozvan Zoran Milanović.

Snježna kraljica

Dok se pak najveći dio građana u novoj godini probudio pokušavajući se adaptirati na život s eurom, skoro kompletna zagrebačka javnost bavila se sa zlosretnom Snježnom kraljicom. Koja nije imala smisla ni onda kada je s Bandićevim populističkim refleksom i pokrenuta kao domaća staza za Janicu Kostelić, a ona završila nastup diskvalifikacijom, a još manje ima smisla sada. Riječ je o ničem drugom, doli o skupoj ekstravaganciji, što znaju apsolutno svi, uključujući i zagrebačke gradske vlasti. No, one i dalje ne reagiraju, gubeći pomalo podršku i među primarnim glasačima.

Dodikovo odlikovanja za Putina

U regiji je pak stanje jednako loše. Ne samo što Milorad Dodik inzistira na spektakularnom obilježavanju Dana Republike Srpske, što je stvar koja logično iritira ostatak Bosne i Hercegovine, a k tome je i neustavno, nego je odlučio i odlikovati Vladimira Putina. Ono što jeste i tužno i neosporno, jeste činjenica da bi i bilo tko drugi na čelu tog entiteta radio isto. Oko prošlosti se i u BiH i u regiji nećemo moći u skorije vrijeme ni normalno razgovarati, a još manje razumjeti. Ali, bilo bi dobro kada bismo barem mogli oko budućnosti.

Bez nove Vlade u Crnoj Gori

Niti razvlašćivanje Mile Đukanovića nije Crnu Goru dovelo do razrješenja političke i ustavne krize. Miodrag Lekić, bivši Miloševićev diplomat, nije dobio podršku parlamentarne većine, optuživši za to Dritana Abazovića, pa se tako neizvjesnost koja se pretvorila u sapunicu nastavlja, s još jednim iščekivanjem novih izbora. Hoće li do njih uskoro i doći, ne zna se.

Kosovo

Koliko god svi skupa zatvarali oči pred stvarnim stanjem stvari, međunacionalna mržnja na Kosovu nije ni blizu iščeznula. Na Badnjak je, motivirano čistom mržnjom napadača, propucano dvoje ljudi srpske nacionalnosti, od čega jedan dječak. Što, bez obzira na osude od strane premijera i brzo hapšenje napadača, puno više govori o stvarnoj atmosferi u društvu. Koja se pogotovo ne bi promijenila da su međunarodne snage dopustile dolazak srpske vojske na Kosovo, ali se neće promijeniti ni stalnim održavanjem neizvjesnosti i tenzija. Ovog puta na svu sreću nitko nije poginuo, no ne može se budućnost jednog društva i zajednice oslanjati na faktor sreće.

Benedikt XVI

Proteklog tjedna preminuo je i Papa Benedikt XVI, čovjek koji se povukao s dužnosti, ustupivši mjesto Papi Franji, čovjeku koji mu po mnogim stvarima bio sušta suprotnost. Što se tiče samog Benedikta, najbolje je citirati dio teksta bosanskog katoličkog teologa Hermanna Haringa: “Iz te perspektive pokojni Ratzinger ostao je zadnji utjecajni predstavnik pretkoncilske teologije i crkvene prakse, koji se nikad nije približio empirijskim znanostima niti se ikada stvarno izložio kompleksnim izazovima moderne. To grčevitije se držao svog svemira (dječje vjere u najboljem smislu riječi), kad je bolno doživio propast pretkoncilske kulture i tome se strastveno suprotstavljao.”