Kako je Vukovarac mogao biti neubrojiv samo u trenutku dok je razbijao ćiriličnu ploču? Pitali smo stručnjake
Pravni stručnjaci komentirali su za Telegram odluku državnog odvjetništva u Vukovaru da odustane od kaznenog progona Marijana Živkovića
Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru odustalo je, dakle, od kaznenog progona Marijana Živkovića, 80-godišnjaka, kojem se stavljalo na teret razbijanje dvojezične ploče u Vukovaru 2013., zato što je, pojašnjavaju, gospodin u tom trenutku bio neubrojiv.
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u petak je ustvrdila da je to jedina prava odluka, a sam Živković komentirao je da je “pravda pobijedila”. Međutim, iz sudske prakse proizlazi da ljudi koji budu proglašeni neubrojivima redovito završavaju na psihijatrijskom liječenju. To se u ovom vukovarskom slučaju nije dogodilo. Provjerili smo zbog čega.
Svi neubrojivi završavaju na liječenju
Tužiteljstvo je, naime, nakon punih šest godina zaključilo kako više nema smisla voditi postupak protiv gospodina Živkovića jer su vještaci potvrdili da je u trenutku razbijanja ploče bio neubrojiv. Drugim riječima nije znao što radi, niti je mogao kontrolirati svoje postupke.
Istovremeno, unatoč takvoj psiho-eskapadi, vještaci tvrde kako Živković nije opasan za okolinu, jer je do potpune redukcije njegove svijesti, odnosno nemogućnosti shvaćanja i upravljanja vlastitim postupcima, došlo samo u tom jednom jedinom trenutku – kada je odlučio čekićem razbiti ćiriličnu ploču. Zbog toga mu nije izrečena osuda, ali nije upućen ni na liječenje što je inače ustaljena procedura s osobama koje vještaci proglase neubrojivima.
Što kaže Kazneni zakon o neubrojivosti?
Dakle, hrvatski pravosudni sustav upravo je iznjedrio slučaj čovjeka kojem se u jednom času potpuno pomračio um, ali ipak sada slobodno šeće, te, uz to, nije kriv za kazneno djelo koje je počinio. A kao osobi koja samo u tom jednom času nije znala što radi ne treba mu, kažu vještaci, nikakva liječnička, točnije psihijatrijska pomoć.
Što uopće znači neubrojivost okrivljenika u sudskom postupku? O tome je docent Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dr. sc. Igor Martinović pisao u svom radu “Pojam ubrojivosti u kaznenopravnoj teoriji, zakonodavstvu i praksi”. Evo njegovog tumačenja koje se može staviti i u kontekst vukovarskog slučaja.
Postoji i privremena duševna poremećenost
“Sukladno članku 24. stavku 2. Kaznenog zakona neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje”, navodi docent Martinović zakonske odredbe neubrojivosti.
Napominje i kako suci svoje odluke o ubrojivosti ili neubrojivosti mogu donositi samo na osnovu nalaza vještaka psihijatara.
To se, valja ovdje odmah podsjetiti, dogodilo i u ovom vukovarskom slučaju. Troje vještaka psihijatara analiziralo je gospodina Živkovića i njegov postupak zbog kojeg je bio optužen. Dvoje od njih zaključilo je kako je bio privremeno neubrojiv, dok je jedan zaključio da je bio samo bitno smanjeno ubrojiv.
Svjesni mogu dobiti kaznu, a neubojivi ne
Razlika je u tome što neubrojiva osoba ne može biti osuđena na zatvorsku kaznu, dok se osobi kojoj su dio svijesti i voljnog momenta još uvijek očuvan ipak može izreći osuda. U postupcima protiv neubrojivih okrivljenika samo se utvrdi da su oni počinili neko kazneno djelo, te ih se šalje na liječenje. Propisuju to Kazneni zakon, te Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Kada vještaci utvrde neubrojivost, Kazneni zakon kaže da se postupak dalje vodi prema odredbama o Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Prema uobičajenoj praksi – a Telegram je analizirao desetke javno dostupnih sudskih presuda – osobe za koje se utvrdi da su počinile neko kazneno djelo u neubrojivom stanju prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, upućuju se uvijek na psihijatrijsko liječenje. Bilo na slobodi, bilo u nekoj ustanovi. Za njih nema zatvorske kazne, no liječenje je obavezno.
Kako je vukovarski slučaj jednostavno propao?
No, to se nije dogodilo u slučaju gospodina Živkovića, jer za njega su vještaci rekli da zapravo nije duševno bolestan i da je njegov incident bio samo jednokratan gubitak mogućnosti upravljanja vlastitim postupcima. Dakle, to očito nije bilo dovoljno da bi u njegovom slučaju također bio primijenjen Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
“Zbog svega što je Marijan Živković prošao u životu, smrt njegovih sinova u Domovinskom ratu, te uništavanje obiteljske imovine, zasigurno je utjecalo na njegovo ponašanje u onom trenutku kada je odlučio razbiti dvojezičnu ploču. Postoji mogućnost da je baš u tom jednom trenutku došlo do tolike redukcije svijesti da nije znao što čini niti je mogao kontrolirati svoje postupke. Ipak, vještaci nisu utvrdili da je on opasan za okolinu i zato ga se ne mora liječiti. Nisam uvjeren da je to doista moguće, odnosno ne vjerujem da je baš u tom času optuženik bio neubrojiv. Naime, svojevrsna psihoza oko postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru trajala je neko vrijeme, a situacija je samo u tom času kulminirala. Ne vjerujem da on uopće nije znao što radi tada”, rekao je u razgovoru za Telegram dugogodišnji zagrebački kazneni odvjetnik koji nas je zamolio da mu ne spominjemo ime.
Krešić: ‘Za ovakav slučaj nikada nisam čuo’
Za ovakav slučaj nikada u svojoj praksi nije čuo ni bivši zagrebački sudac, koji sada radi kao odvjetnik Rafael Krešić.
“O ovom slučaju će se sasvim sigurno još mnogo pričati. Ja u njemu ne vidim ništa sporno ako su vještaci doista rekli da je gospodin Živković bio neubrojiv samo u trenutku počinjenja kaznenog djela, a da sada, nakon što ja taj trenutak prošao normalno funkcionira i nije opasan za okolinu. Ako mu je ubrojivost bila kompromitirana zbog teškog afektivnog stanja samo u tom času, a to istovremeno nije utjecalo na njegovu raspravnu sposobnost, odnosno sposobnost da razumije sve što mu se događa, sudski postupak i nije trebalo voditi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama”, smatra Rafael Krešić.
Objašnjava dalje kako je moguće da okrivljenik bude neubrojiv, a istovremeno sposoban za suđenje, što se dogodilo u vukovarskom slučaju.
“Očito se radilo o jednoj afektivnoj hibernaciji koja je dovela do tog psihičkog skretanja, te je državno odvjetništvo zaključilo kako nema prostora za primjenu Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Istovremeno, imali su i problem da dokažu njegovu krivnju, pa su odlučili odustati od daljnjeg kaznenog progona”, zaključuje Krešić.
Pavasović: ‘Pravosudne institucije ispale su smiješne’
Odvjetnik Ljubo Pavasović Visković također ne pamti ovakav slučaj.
“Osobno sam mišljenja da je svakako trebalo pronaći način da se tog čovjeka poštedi kaznenog postupka. Međutim, ne na način na koji je to napravljeno i ne tako da pravosudne institucije u cijeloj toj priči ostanu pomalo smiješne. Podsjetio bih da je prošlog ljeta jedno očito bolesno dijete u Splitu proglašeno zdravim što nam sve govori da je naš sustav izrazito restriktivan kada je u pitanju neubrojivost. Osobno nikada nisam čuo za situaciju da je netko proglašen neubrojivim prigodno za jedan događaj, a da bi odmah nakon toga ta neubrojivost prestala”, kaže nam Pavasović Visković.
“Neubrojive su u pravilu osobe koje boluju od teških psihičkih bolesti tipa shizofrenija. Ovakvim postupkom proglasili smo čovjeka u stvari bolesnim i na jedan vrlo nespretan način pokazali kako se institucije ove zemlje mogu razvlačiti kao guma, kako to kome već u određenom trenutku zatreba. Postojalo je puno inteligentnijih načina da se čovjeka pošteni kaznenog progona, ali da istovremeno sačuvamo i dostojanstvo pravosuđa”, zaključuje Pavasović Visković.