Kako je WHO ignorirao kineska zataškavanja i krajnje ozbiljno zeznuo ostatak svijeta
Sredinom siječnja WHO je, recimo, tweetao kako virus ne prelazi s čovjeka na čovjeka
Početkom godine, 14. siječnja 2020., Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izdala je službeno priopćenje o novom koronavirusu, otkrivenom u Kini. “Preliminarni nalazi kineskih dužnosnika kažu kako nema dokaza o prijenosu virusa s čovjeka na čovjeka”, tweetao je WHO 14. siječnja, uzdajući se u informacije dobivene iz službene Kine – da se zaraziti mogu samo oni, koji su došli u kontakt sa zaraženim životinjama.
Kineski dužnosnici javno su ponavljali kako nema govora o prijenosu s čovjeka na čovjeka, te kako će njihovi sustavi prevencije sve na vrijeme suzbiti. Prema onom što sada znamo, u trenutku WHO-ovog tweeta, virus se pet do šest tjedana slobodno širio, s čovjeka na čovjeka, posebno u prvoj polovici siječnja.
Preliminary investigations conducted by the Chinese authorities have found no clear evidence of human-to-human transmission of the novel #coronavirus (2019-nCoV) identified in #Wuhan, #China🇨🇳. pic.twitter.com/Fnl5P877VG
— World Health Organization (WHO) (@WHO) January 14, 2020
Lokalne i nacionalne strukture u Kini pokušale su to umanjiti i zataškati. Krajem prosinca 2019., doktor Li Wenliang iz Wuhana upozoravao je kolege na chatu kako se širi neobična zaraza, savjetujući ih da počnu nositi zaštitnu odjeću. Četiri dana kasnije lokalni ured za javnu sigurnost pozvao ga je razgovor, tražeći od njega pismeno obećanje da više neće strašiti ljude.
Tajvan 31.12. javio da se prenosi među ljudima
U tom dragocjenom periodu, čelnici WHO-a pokušavali su balansirati između potencijalne zdravstvene krize i političke važnosti Kine kao članice. Znatan dio globalnih istraživanja u području javnog zdravstva financira se kineskim sredstvima, objašnjavao je The Wall Street Journal u veljači, a čelnici WHO-a Kinu vide kao ključnog partnera u nizu budućih inicijativa.
Iako su, dakle, 14. siječnja službeno tweetali kako se virus ne prenosi s čovjeka na čovjeka, u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji raspolagali su i drugačijim informacijama. Još 31. prosinca iz Tajvana su dobili potvrdu kako virus ipak prelazi s čovjeka na čovjeka, što dramatično mijenja virusni potencijal.
No, kako je Tajvan za WHO ogroman politički problem zbog Kine, odabrali su ignorirati njihova upozorenja i vjerovati kineskim stručnjacima. Gradske vlasti Wuhana dopustit će održavanje novogodišnje proslave, 18. siječnja za 40 tisuća ljudi, iako su doktori upozoravali da se virus ubrzano probija kroz zajednicu.
Novo, opreznije priopćenje WHO-a
“Mislim kako je vrlo očito da je WHO uhvaćen u veoma teškoj poziciji”, za WSJ je izjavio Lawrence Gostin, profesor prava javnog zdravstva na sveučilištu Georgetown, koji savjetuje WHO. “Morali su balansirati između onog što znanost nalaže i jedne jako, jako moćne zemlje”. Izgubljeni su tjedni, a virus se nesmetano širio.
Do kraja mjeseca problem je eskalirao. WHO će 19. siječnja izdati opreznije priopćenje, u kojem kažu da se ništa još ne zna i ne može tvrditi o načinu širenja koronavirusa. Kina je uskoro bila prisiljena priznati koliko se brzo koronavirus proširio i da postoji prijenos s čovjeka na čovjeka, a 23. siječnja grad Wuhan i pokrajina Hubei stavljeni su u tvrdu karantenu.
Direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus kontinuirano je hvalio kinesko vodstvo, pa i samog predsjednika Xi Jinpinga, za odlučnost vodstvo i dobre mjere. Nakon sastanaka 28. siječnja, dr. Tedros izjavio je kako su imali “dobre i otvorene razgovore”, te da još uvijek ima dovoljno vremena da se virus zaustavi.
Kineski strah od ekonomskog i političkog udara
Te su zablude nagnale WHO da zakasni s proglašenjem zdravstvene krize, kažu stručnjaci, te izda promašene upute protiv ograničavanja putovanja iz Kine. Te su upute bile posljedica kompleksnih kompromisa, piše NYT, zbog kineskog straha od ekonomskog i političkog udara.
Nakon ekstenzivnih pregovora s kineskim vlastima, stručnjacima WHO-a konačno je bilo dopušteno posjetiti zaražene kineske regije, ali, kako je pisao Wall Street Journal, kroz vrlo limitirane i kontrolirane ture. Početkom veljače od zaraza virusom preminut će doktor Li Wenliang, a kineske vlasti, konačno suočene s razinom krize, od njega će pokušati napraviti heroja.
Malo nakon toga, krajem veljače, WHO objavljuje detaljan izvještaj o stanju u Kini. Iako sadržava niz konkretnih upozorenja koje su zapadne zemlje ignorirale, izvještaj uopće ne spominje važne probleme s kineskim inicijalnim zataškavanjem.
Kinezi nisu davali ključne podatke
Kao ni činjenicu, koju je objavio Washington Post, da do 14. veljače kineski dužnosnici nisu htjeli priznati kolika je točno zaraza među zdravstvenim osobljem, iako su ih stručnjaci iz WHO-a stalno tražili taj podatak (zaraženih doktora i sestra u tom je trenutku bilo 1700). Te bi informacije ostalim zemljama bile iznimno važne u planiranju daljnjeg postupanja.
U obranu WHO-a tvrdi se kako su bili prisiljeni na oprezno postupanje prema Kini. Da nisu, tvrdi se, Kina bi se povukla i dijelila još manje informacija. Šef WHO-a dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus snažno demantira da su na bilo koji način pogodovali Kini, neki od njegovih suradnika iz upravnih tijela bili su kritični.
“WHO mora zadržati Kinu na svojoj strani”, kazao je australski profesor John Mackenzie, član jednog od odbora WHO-a. “U isto vrijeme, pohvale na njihov račun mogu biti prekomjerne”. Kako piše Wall Street Journal, uloga WHO-a u tome je da ponekad prema nekim zemljama zauzme i čvrst stav, u ime svjetskog zdravlja.
Problematični zaključci službenog izvještaja
Iz kompleksnih političkih igara kineske vlade i WHO-a proizašao je još jedan golem problem. Kako je početkom ožujka ustanovljeno, u ukupni broj zaraženih Kina nije brojala pacijente kojima je virus pronađen, ali koji nisu pokazivali nikakve simptome. Za to su dobili blagoslov stručnjaka iz WHO-a.
U svom inicijalnom izvještaju iz veljače, WHO je napisao: “asimptomatska zaraza postoji, ali većina rijetkih asimptomatskih slučajeva kasnije će razviti simptome bolesti. Postotak uistinu asimptomatskih nije jasan, ali djeluje kao iznimno rijedak, i nije veliki prenositelj transmisije”.
No, vrlo vjerojatno nisu bili u pravu. Recentni znanstveni radovi otkrivaju da je asimptomatska zaraza već u Kini bila golem problem i prenositelj zaraze.
Velik broj zaraženih bez simptoma
Na to ukazuju testiranja s Islanda, gdje se testira reprezentativni uzorak čitave populacije, kao i slučajevi iz Južne Koreje, u kojoj su testirani mnogi ljudi bez izraženih simptoma. I novo istraživanje cijenjenog epidemiologa s Imperial Collegea pokazuju velik broj pacijenata bez simptoma.
“Možda trećina, možda 40 posto ljudi nemaju nikakve simptome”, kazao je profesor Neil Ferguson u ponedjeljak.
Takve informacije važne su za daljnje mjere i postupanja, objašnjavaju stručnjaci – s jedne strane, pokazuju da je virus za mnoge relativno bezopasan, a s druge, da mnogi nesvjesno šire zarazu i da je još teže detektirati prisutnost virusa u zajednici, bez opsežnih i nasumičnih testiranja populacije.