Kako je Xi Jinping odlučio izolirati Kinu i postati istinski nasljednik Mao Ce-tunga. I što to znači za ostatak svijeta
Izlika je pandemija koronavirusa, no pravi razlog je otvoreno neprijateljstvo između SAD-a i Kine
Izostanak kineskog predsjednika Xi Jinpinga sa summita G20 u Rimu te sastanka vodećih političara svijeta COP26 o klimatskim promjenama u Glasgowu, definitivna je potvrda da se Kina sve više izolira i zatvara u sebe. Izlika je politika nulte stope COVID-a, koju je proklamirala kineska vlada i koja je među najstrožim na svijetu. Pravi je, međutim, razlog otvoreni sukob i neprijateljstvo SAD-a i američkih saveznika prema najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu.
Već dvije godine Kina je hermetički zatvorena, praktički su onemogućeni dolasci stranaca, kao i odlasci domaćih ljudi u svijet. I to unatoč tome što je gotovo 80 posto od 1,4 milijarde Kineza u potpunosti cijepljeno. Uz zabrane putovanja, stalno se provode masovna testiranja, zatvaraju se cijeli gradovi i provincije te se provode masovne karantene. Sve to dovelo je do pravog egzodusa stranaca iz Kine, a stroga pravila o vizama i karantenama učinile su život stranaca u Kini teško podnošljivim.
Xi Jinping nije napustio Kinu gotovo dvije godine
Nakon dolaska u Kinu obvezna je dugotrajna karantena, bez obzira je li se netko cijepio, a to je za većinu poslovnih ljudi neprihvatljivo. Na jednak način diplomatska predstavništva Kine po svijetu prekinula su većinu kontakata sa svojim domaćinima, a Xi Jinping pak nije napustio Kinu gotovo dvije godine. Poslovni ljudi iz svijeta upozoravaju da se zbog toga otkazuju brojni ugovori, da se raspadaju brojne poslovne veze. Inozemne gospodarske komore u Kini izvještavaju da Hong Kong postupno gubi poziciju globalnog poslovnog centra.
Jean-Pierre Cabestan, profesor političkih znanosti na baptističkom sveučilištu u Hong Kongu smatra da je Komunistička partija Kine odlučila izolirati zemlju od ostatka svijeta kako bi se bolje zaštitila od stranih neprijateljskih sila i ideja. “Cilj je ojačati i konsolidirati jednostranačku vlast te osigurati vječnu vladavinu Komunističke partije”.
Treći mandat za Xi Jinpinga?
Ovih dana u Pekingu traje Šesti plenum Centralnog komiteta Komunističke partije Kine koji će donijeti rezoluciju o kineskoj povijesti, no puno je važnije što će taj plenum i rezolucija objasniti naciji zašto je nužno izglasavanje trećeg mandata Xi Jinpinga kao predsjednika države, partije i vrhovnog zapovjednika vojske. Očekuje se da će se u rezoluciji ustvrditi kako je Mao Ce Tung revolucionar koji je oslobodio i ujedinio zemlju, Deng Xiaoping je otac kineskog ekonomskog čuda, dok je Xi Jinping prirodni nasljednik te dvojice političara.
On će, tvrdi službena propaganda, osigurati da Kina ubrzo postane vodeća ekonomska i vojna svjetska velesila. Deng Xiaping ograničio je na dva mandata najviše državne i partijske funkcije kako bi se izbjegla opasnost od stvaranja novog kulta ličnosti, po uzoru na Maoa. No, Xi Jinping ukinuo je tu odredbu i tako si otvorio put prema trećem mandatu.
Divi se Mau iako mu je proganjao obitelj
Premda je proganjao njegovu obitelj i njega samoga, Xi Jinping nije krio svoje divljenje spram Maoa. Istodobno, odbacio je mnoge institucionalne reforme koje je zagovarao Deng, uključujući razdvajanje partijski funkcija od upravljanja državom te redoviti prijenos vlasti svakih deset godina. Pandemija koronavirusa zapravo je omogućila je Xi Jinpingu da u svojim rukama koncentrira svu političku i vojnu moć.
On je to iskoristio kako bi opstruirao politiku otvorenih vrata koju je 80-tih godina prošlog stoljeća proklamirao Deng Xiaoping. Bio je to Dengov odgovor na izolacionističku politiku Mao Ce Tunga, što je tu zemlju dovelo do ruba općeg siromaštva.
Zatvaranje granica dovodi do zatvaranja umova
Rana Mitter, profesorica kineske povijesti na Oxfordu, ukazuje na opasnost da će “zatvorene granice dovesti do zatvorenih umova”. Pitanje je kako će se dugotrajna izolacija odraziti na život ljudi, što će se događati jer su prekinute sve kulturne i znanstvene veze. Mnogi Kinezi vjerojatno će povjerovati da SAD i Zapad zaista gube moć te zaostaju za Kinom, posebno kad je riječ o ključnim tehnologijama budućnosti, kao što su zelena tehnologija i umjetna inteligencija. Također da je Kina potrebnija svijetu, nego svijet njoj.
Sve to događa se usporedno s eskalacijom napada na Kinu koju je započeo predsjednik Donald Trump, a nastavio još žešće njegov nasljednik Joe Biden. Yu Jie, viši znanstveni novak u Chatham Houseu, londonskom think-tanku, kaže da su akcije Pekinga “izravni derivati i posljedice” američke politike prema Kini.
Nakon što je Washington započeo trgovinski rat protiv Pekinga Xi Jinping je zaključio da se Kina može održati samo ako se okrene prema sebi i osloni na vlastite ljudske i prirodne resurse. Na taj način Peking se istodobno priprema za pogoršanje odnosa sa SAD-om i svijetom. Izborom Bidena za predsjednika, strategija izoliranja, smatra se u Pekingu, postala još potrebnija jer je novi američki predsjednik dodatno pojačao neprijateljski odnos spram Kine te je u sukob uveo i brojne američke saveznike.
Izolacionistička politika još ne ostavlja posljedice na Kinu
Nakon što je Washington označio Peking kao svog najopasnijeg neprijatelja te prisilio brojne države da oslabe ili čak prekinu trgovinske veze s tom zemljom, nova izolacionistička politika još ne ostavlja negativne posljedice na gospodarstvo Kine. Kina, dakako, dijeli sudbinu svih zemalja pogođenih koronavirusom. Unatoč tome što je došlo do usporavanja gospodarskog rasta te da su se pokazale brojne slabosti u sektoru nekretnina i nestašice energije, kineski bruto domaći proizvod u trećem tromjesečju 2021. iznosio je 4,9 posto.
Zahvaljujući oporavku svjetskog gospodarstva kineski izvoz nadmašio je sva očekivanja i u prvih 10 mjeseci porastao je za 32,3 posto u odnosu na godinu ranije. S ukupno 2,7 tisuća milijardi dolara zarade dolara već je premašio cijelu 2020. Uvoz je u listopadu iznosio je 215,7 milijardi dolara, što je porast od 20,6 posto.
Kineski trgovinski suficit u listopadu iznosio je 84,5 milijardi dolara, u odnosu na 66,8 milijardi dolara prethodnog mjeseca. Trgovinski suficit sa SAD-om u listopadu je iznosio 40,7 milijardi dolara, u usporedbi s 42 milijarde dolara u rujnu. S EU višak je iznosio 25,9 milijardi dolara.
Maloprodaja u Kini raste
Maloprodaja u Kini raste po stopi od posto posto, što je zapravo jako dobro, dok je stopa nezaposlenosti u gradovima u rujnu iznosila 4,9 posto. Za mlade ljude u dobi od 16 do 24 godine taj je stopa puno viša i iznosi 14,6 posto. Istraživanja pokazuju da kineski potrošači sve više preferiraju lokalne brendove u odnosu na strane, a kineski lovci na posao radije rade za uspješnu kinesku tvrtku nego multinacionalnu. Ovi trendovi se podudaraju sa Xijevim planovima za “dvostruku cirkulaciju”- politiku širenja proizvodnje kod kuće uz premještanje fokusa na domaću potrošnju.
Nesmiljenom borbom protiv pandemije, tvrde kineski mediji, Xi Jinping pokazao je potrebnu odlučnost u vođenju države i u najtežim trenucima. Time mu se daje dodatni legitimitet i argument da uđe u 15 godinu vladavine nad najvećom zemljom svijeta. Tako se u medijima stalno ističe kako je broj smrtnih slučajeva u Kini ispod 5.000, u usporedbi sa 750.000 smrtnih slučajeva u SAD-u. U Kini je potrošeno više od 2,3 milijarde doza cjepiva – daleko najviše na svijetu.
Kontakt sa svijetom sveden na minimum još barem godinu dana
Mediji ističu da SAD priča o ljudskim pravima, dok predsjednik Xi i kineska Komunistička partija štite svoj narod. Upravo zbog toga analitičari predviđaju da će se taj tvrdi kurs nastaviti najmanje do studenog 2022. kad Xi treba biti po treći puta izabran za vođu države. Nitko u Kini prije toga neće htjeti preuzeti nikakav politički rizik pitajući se je li to dobro za zemlju. Zbog toga će granice zemlje i kontakti sa svijetom biti svedeni na minimum još više od godine dana. Ukupno, dakle, izolacija Kine trajat će pune tri godine.
No, to nije problem samo za tu zemlju nego i za mir, prosperitet i gospodarsku stabilnost svijeta. Kina je najveći izvoznik i uvoznik na svijetu, i svaki poremećaj u toj zemlji ima posljedice za svijet. U kolovozu je, primjerice, terminal u luci Ningbo-Zhoushan bio prisiljen prekinuti rad na dva tjedna nakon što je jedan zaposlenik bio pozitivan na virus. Zatvaranje jedne od najprometnijih luka na svijetu dodatno je ugrozilo opskrbu robama praktički po cijelom svijetu.
Kina je potrebna za rješavanje niza globalnih problema
Bez Kine ne može se riješiti cijeli niz globalnih svjetskih problema. Bez dogovora s Xi Jinpingom, primjerice, svi razgovori o klimatskim promjenama su besmisleni jer je Kina najveći zagađivač. Ipak, Peking je predvidio da će tijekom sljedećeg desetljeća potrošiti 3,4 milijarde dolara na smanjenje emisije štetnih plinova, što je više nego SAD i EU zajedno.
Istodobno, bez Kine nema denuklearizacije Korejskog poluotoka niti obuzdavanja ambicija Kim Jong-una da nuklearnim oružjem može gađati ciljeve u SAD, Japanu, Australiji… Također, nema ni rješenja problema Tajvana. Dakle, SAD i svijet moraju razgovarati i pregovarati s Kinom jer u protivnom nagomilani problemi moći će se rješavati samo ratom. Što bi doista bila avantura bez presedana posebno nakon što je Kina u kolovozu testirala novi hipersonični projektil.
Ta raketa može nositi više nuklearnih bojevih glava, a na zaprepaštenje vojnih analitičara i američkih generala obišla je cijeli globus leteći preko Južnog pola. Dakle, može pogoditi atomskim bombama bilo koji kutak svijeta.
Kina ne može bez svijeta
Naravno, ni Kina ne može bez svijeta. Samo jedan primjer. Pitanje je, primjerice, kako će Peking u ovakvom ozračju organizirati Zimske olimpijske igre u veljači iduće godine. U pripreme su uložene milijarde dolara pa je Pekingu i te kako potrebno da svijetu i domaćim građanima pokažu svoje organizacijske sposobnosti te demonstriraju svoju snagu i moć. Ako SAD krenu u ignoriranje Igara i povuku za sobom saveznike to bi mogao biti težak udarac za Peking.
S druge strane svaki pad prihoda od izvoza ili prekid uvoza neophodnih proizvoda za razvoj, zemlju mogu vratiti pedesetak godina unatrag. Dakle, od izolacije Kine svi će imati samo štete, od svjetskog do kineskog gospodarstva. A najvišu cijenu po svemu sudeći platit će kineski građani.