Kako je propao Agrokor? Pričali smo s profesorom koji je proučio brojke i ima nekoliko zanimljivih teza

TICA: Agrokor je čitav niz godina uspješno poslovao, rastao i širio se. Strategija kako je to činjeno bila je rizična jer se kontrolirajući interes u društvu prvenstveno oslanjao na dužničke oblike financiranja širenja. Kao posljedica visoke zaduženosti društvo je bilo izuzetno ranjivo na vanjske šokove. Preuzimanje Merkatora samo je dodatno pogoršalo stvari. U 2013. vlasnički ulog je iznosio 5 od 33 milijarde kuna, a nakon preuzimanja 7,5 od 52 milijarde kuna imovine. Paralelno s tim rashodi za kamate su od 2010. porasli gotovo tri puta, na skoro 3 milijarde kuna godišnje.

U posljednjem izvješću koje je javno dostupno, za rujan 2016., razvidno je kako su prihodi u prvih devet mjeseci 2016. pali za milijardu kuna, što je dovoljno velik šok da izbriše kompletnu dobit. Premda, nisam siguran da je samo to bilo dovoljno da 6 mjeseci kasnije ugrozi likvidnost društva. Za razdoblje nakon toga za sada izvješća nisu dostupna tako da nije jasno što se još u međuvremenu dogodilo. Za pretpostaviti je da su poslovni rezultati unutar grupe zadržali negativan trend i ugrozili likvidnost, ali to u ovome trenutku ne može znati nitko izvan sustava.

TELEGRAM: Koliko je kolapsu Agrokora kumovala opća situacija u hrvatskom gospodarstvu?

TICA: Treba biti iskren pa reći da je visok iznos kamata koje je plaćao Agrokor bio posljedica i lošeg kreditnog ratinga države, a ne samo odabranog poslovnog modela i visoke zaduženosti društva. Rast rashoda za kamate posljednjih je sedam godina rastao znatno brže od duga kompanije. Dodatan problem za društvo predstavljala je šestogodišnja recesija u kojoj je zbog pada BDP-a bilo gotovo nemoguće ostvariti rast prihoda koji bi bio dovoljno velik da anulira skupljanje cjelokupnog gospodarstva.

TELEGRAM: Jesu li Hrvatska narodna banka i Vlada mogle ranije upozoriti pa i intervenirati kako bi se spriječio slom tvrtke?

TICA: Očito je kako postoji određeni prostor za napredak u kontroli izloženosti financijskih institucija povezanim društvima, ali je pitanje govorimo li tu o srži problema i uzrocima krize ili perifernim problemima koji su se pojavljivali u procesu. Po meni, ključan uzrok krize leži u činjenici da mi kao mala otvorena ekonomija uopće nemamo regulatorni mehanizam ili pravni okvir koji može omogućiti preventivno djelovanje u slučajevima kada vlasnici sistemski važnih poduzeća, dakle onih čija propast može ugroziti čitavo gospodarstvo, donose odluke koje su na razini rizika koju ostatak gospodarstva, odnosno nositelji ekonomske politike, ne žele prihvatiti.

TELEGRAM: Kakve su implikacije uzimanja prevelikih kredita kod banaka iz Rusije koja nije članica EU?

TICA: Kada govorimo o geoekonomskim implikacijama posuđivanja novca od ruskih banaka, važno je podcrtati činjenicu kako kapital nema nacionalnost. Vlasnici kapitala žele što veći povrat na svoja ulaganja i to je elementarni postulat međunarodne mobilnosti kapitala. To naravno vrijedi i u slučaju velikih trgovačkih društva, kao što je Agrokor, koja su zbog svoje veličine važna u ekonomskom, ali isto tako imaju svoju težinu i u političkom smislu.

TELEGRAM: Kako se po vašem mišljenju Vlada nosila s tom krizom?

TICA: Vlada je po mom mišljenju reagirala kasno i s oklijevanjem, tek kada je nastupila panika i kada je rješenje problema postalo znatno skuplje nego što je to moglo biti da se reagiralo na vrijeme. Poprilično je neshvatljivo da su neki ozbiljni poslovni partneri prestali isporučivati robu još 2016., a da je nositeljima ekonomske politike, situacija u tako važnom poduzeću, došla na dnevni red tek kada su dobavljači i vjerovnici u potpunosti izgubili strpljenje. Teško mi je povjerovati da je baš tolika asimetrija informacija vladala oko poslovanja Agrokora.

TELEGRAM: Što je u takvoj situaciji trebala učiniti Vlada?

TICA: Kad propada trgovački lanac tada je situacija slična kao i propast banke. U slučaju gubitka povjerenja u sustav, dobavljači prestaju s isporukama robe i sustav se sam od sebe urušava. Radi se dakle o samoostvarujućem “proročanstvu”, ako dobavljači vjeruju da će trgovački lanac propasti, tada će svojim paničnim reakcijama, prestankom isporuke, upropastiti trgovački lanac. Situacija je logički istovjetna kao i s bankama: ako štediše misle da je banka pred propašću, svi će panično odjednom pohrliti po štedne depozite i upropastiti banku. Upravo iz tog razloga i postoji Agencija za osiguranje štednih depozita koja jamči štedišama za sigurnost njihovih uloga.

Nositelji ekonomske politike u ovoj krizi su se fokusirali na osiguranje posebnog pravnog statusa kreditorima koji će osigurati likvidnost nužnu za stabilizaciju poslovanja i restrukturiranje. Napori u smjeru pravovremenog umirivanja dobavljača i/ili pravovremenog djelovanja, u potpunosti su izostali. O hipokriziji, odnosno činjenici da Agrokor nije jedini poslovni subjekt kojeg muče nelikvidnost, prezaduženost i nemogućnost vraćanja kredita, o 300.000 blokiranih građana ne treba više niti trošiti riječi. Kada Vam je toliko ljudi blokirano i u biti otjerano iz formalne sfere ekonomije, također se radi o sistemski važnim efektima na cjelokupno gospodarstvo i stopu rasta BDP-a.

TELEGRAM: Koje je po vama bolje rješenje za Agrokor: Lex Agrokor ili standstill aranžman?

TICA: Najbolje rješenje je najbrže rješenje. BDP se mjeri po jedinici vremena, što znači da što duže čekamo to je korekcija dublja. Povrh toga, bio bih puno sretniji da se sve restrukturira bez uloge države, kako bi izbjegli situacija da porezni obveznici snose troškove tužbi nezadovoljnih vjerovnika i dužnika nakon procesa podizanja tvrtke na noge.

TELEGRAM: Može li država preko svog povjerenika izvući Agrokor iz krize budući da nemamo menadžera koji imaju iskustva s takvim situacijama te da se država do sada pokazala kao neuspješan vlasnik i upravitelj državnih i javnih tvrtki?

TICA: Predviđeno je da povjerenik uzme inozemnog renomiranog savjetnika za restrukturiranje, tako da je puno važnije da se izabere osobu koja nije u sukobu interesa i koja će, kao savjesni gospodar, upravljati procesom. Također je važno da to bude netko tko je upravljao velikim sustavima i tko se zna nositi sa opsegom i razinom delegiranja u tako velikim poduzećima. Volio bih vjerovati da za 20 godina nećemo pričati o Lex-u kao što danas pričamo o pretvorbi i privatizaciji.

TELEGRAM: Kakve će biti posljedice tog slučaja po hrvatsko gospodarstvo? Posve je, naime, izvjesno da nitko, od banaka do malih proizvođača, neće moći naplatiti kompletna dugovanja?

TICA: Sve je otvoreno. Ne treba ništa prejudicirati. U ovome trenutku ne znamo niti koliko je pao prihod, što je sa tijekom gotovine, radi li se o jednokratnom šoku ili dugoročnoj promjeni trenda. Također, nemamo odgovore na ona najvažnija pitanja: je li uistinu pad prihoda proizveo problem ili se to dogodilo zbog nemogućnosti refinanciranja dugova? Je li problem stvorila panika dobavljača ili neka kombinacija svega navedenog. Ne impliciraju svi ovi scenariji najcrnje ishode, ali svaki dodatan dan čekanja i oklijevanja svih dionika sustava, vodi nas u smjeru otpisa potraživanja.

Ako uistinu dođe do otpisa potraživanja ili pretvaranja potraživanja u vlasnički kapital, efekti ove krize još će se jače nego sada, početi prelijevati niz dobavljački lanac. Primjerice, kemijska industrija sudjeluje preko 20 posto u intermedijalnim proizvodima koje koristi poljoprivreda, prehrambena industrija preko 30 posto svojih intermedijalnih proizvoda dobiva od poljoprivrede, sektor rudarstva i vađenja je na drugom je mjestu sa 7 posto. Kod sektora trgovine na malo, najviše inputa dolazi iz sektora promidžbe i istraživanja tržišta, zatim sektora pripreme hrane, trgovine na veliko, arhitektonskih usluga i posredovanja u nekretninama. Pravac kretanja “tsunamija” upravo će ići tim smjerom, a neki “plimni valovi” su već zabilježeni u medijima. Naravno, stabilnost navedenih sektora će prvenstveno ovisiti o tome koliko Agrokor sudjeluje u njihovim prihodima.

Problem “tsunamija” onda će se prelijevati na urednost u servisiranju poreznih obveza, vraćanja kredita poslovnim bankama i plaćanja obveza dobavljačima od dobavljača. Dodatan problem je čekanje, koje samo gomila probleme, tako da gruda postaje sve veća.

TELEGRAM: Kako u budućnosti spriječiti slične scenarije?

TICA: Nama treba preventivni Lex-Agrokor, a ne a-posteriori Lex-Agrokor. Kada apetit za rizik uprave sistemski važne kompanije nadilazi rizik koji je društvo spremno prihvatiti, nužno je osigurati instrumente regulatorima da djeluju kako bi spriječili da jedna uprava s nekoliko rizičnih odluka naruši stabilnost čitavog sustava i destabilizira proračunske prihode.

TELEGRAM: Kako zaštiti prava zaposlenih?

TICA: Bilo bi dobro promisliti o aktivnijim oblicima uplitanja Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučajevima stečajeva sistemski važnih poduzeća. Pitanje je u kojoj mjeri je Lex-Agrokor zakomplicirao situaciju po ovome pitanju.