Nekad je nužno odabrati stranu

Kako nam je Jandroković, ne znajući tko je lani predsjedao EU-om, nehotice svima napravio uslugu

Predsjedanje nije nikakav povijesni događaj niti izvanredan uspjeh bilo koje članice

Nitko dosad nije tako precizno, a koncizno opisao tobožnju povijesnu važnost hrvatskog predsjedanja Europskom unijom i sve navodno sjajne stvari koje nam predsjedanje donosi, kao predsjednik Sabora Gordan Jandroković gostujući u nedjelju na N1. „Hmmm… ne” – glasio je Jandrokovićev odgovor na pitanje novinarke zna li tko je prošle godine u ovo vrijeme predsjedao EU-om.

Da ga je novinarka pitala koje su zemlje u „velikom prasku” prije 15 godina ušle u EU, Jandroković bi to, možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti, znao – bila je riječ o povijesnom proširenju Unije na istok Europe. No, informaciju o tome tko je predsjedao EU-om ne prije 15 godina, nego prije 15 mjeseci malotko zna jer predsjedanje naprosto nije nikakav povijesni događaj niti izvanredan diplomatski, politički i ini uspjeh bilo koje članice. Pa tako niti Hrvatske.

Posao kao svaki drugi

Andrej Plenković i njegovi suradnici pokušavaju nas, čini se, uvjeriti u suprotno, podižući pritom očekivanja javnosti od tih šest mjeseci administrativnog posla. Nedavno je, primjerice, šef diplomacije Gordan Grlić Radman predsjedanje EU-om uspio nekako povezati s izjednačavanjem plaća u Đakovu i Münchenu, mada jedno s drugim nema baš nikakve veze. Kako bi uopće već u ljeto sljedeće godine plaće u Hrvatskoj i Njemačkoj mogle biti jednake?

Predsjedanje EU-om je, dakle, prije svega administrativni posao koji je Hrvatskoj „pao” u krilo već sad, u 2020. godini, zbog Brexita. Da Britanci nisu odlučili izaći iz EU-a i zbog toga odustali od svog predsjedanja, na red bismo došli kasnije. Ali bismo svakako došli na red – nema tu nikakvog posebnog diplomatskog uspjeha, to je naprosto posao koji odrađuje svaka članica Unije.

Belgijski slučaj (ne)stabilnosti

Ni argument o političkoj (ne)stabilnosti za vrijeme predsjedanja ne drži previše vodu. „Zamislite situaciju: tijekom predsjedanja dolazi do pada vladajuće većine, do pada vlade, imamo fokus svih protagonista hrvatske političke scene na unutarnja zbivanja, i prestajemo se baviti predsjedanjem EU-om”, zabrinuo se Jandroković.

Od srpnja do prosinca 2010. godine EU-om je predsjedala Belgija. Netom prije, Belgija je imala izbore, a zemlju je narednih 589 dana vodila tehnička vlada. I ništa se strašno nije dogodilo, EU nije propala, niti je belgijsko predsjedanje bilo neuspješno.

Mistifikacija predsjedanja EU-om

U slučaju pada vlade, kaže dalje Jandroković, „sve ostaje na našoj administraciji, koja nije njemačka, francuska ili švedska administracija koja se može nositi s tako zahtjevnim poslovima, ona traži politički leadership”. Nije baš utješno da šef Sabora pokazuje toliko povjerenje u hrvatsku državnu upravu.

Jadrokovićev nastup – činjenica da, dakle, nije znao tko je lani vodio EU – odmah je podsjetilo na pressicu otprije 11 godina, na kojoj se, kao ministar vanjskih poslova, nije mogao sjetiti koja će dva poglavlja Hrvatska zatvoriti u pregovorima s Unijom. Ali u ovom recentnom slučaju predsjednik Sabora nehotice nam je napravio uslugu. Kad se sljedeći put bude mistificirala važnost hrvatskog predsjedanja EU-om, dovoljno je podsjetiti da prvi čovjek parlamenta nije znao tko je taj posao obavljao prije samo 15 mjeseci. Usput rečeno, bila je to Austrija.