Kako posluje Borovo, kronični državni gubitaš koji vodi žena bez ikakvog menadžerskog iskustva za 17.889 kn plaće

Dugovi im se gomilaju, dućane masovno zatvaraju, radnici primaju 3.408 kuna. Drago Hedl istražuje čime se za to vrijeme bavi uprava

Danas, 8. veljače, u državnoj tvrtki Borovo d.d. na snagu stupa Pravilnik o načinu i postupku provjere prisutnosti alkohola ili drugih sredstava ovisnosti u organizmu radnika. Dokumentom koji je 28. siječnja svečano donijela dvočlana uprava Borova, Gordana Odor i Vanda Tomić-Đaković, te su ga potpisanog okačile na oglasnu ploču – pomislilo bi se u prvi mah – željelo se spriječiti dolazak pijanih radnika na posao i masovno konzumiranje alkohola u tvorničkim halama.

“Borovo d.d. nema problem s radnicima koji na posao dolaze u alkoholiziranom stanju ili alkohol konzumiraju tijekom radnog vremena”, odgovoreno je na upit Telegrama o razlozima zbog kojih je uprava kroničnog državnog gubitaša marljivo radila na izradi devet stranica dokumenta koji sadrži 20 članaka i inzistira na nultoj stopi tolerancije prema alkoholu.

Što piše u razrađenom pravilniku

U članku 11. tako stoji da će se ”smatrati kako je radnik pod utjecajem alkohola ako u krvi ima alkohola više od 0,0g/kg, odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka”. Ako se dakle utvrdi da je radnik Borova d.d. imao makar i 0,01 promila alkohola, jer je primjerice pojeo jednu ili dvije Kraševe praline Griotta, te odbija napustiti radno mjesto, ”ovlašteni radnik ili nadređeni, dužan je pozvati nadležnu redarstvenu službu koja će radnika udaljiti s mjesta rada”.

Potom, stoji dalje u pravilniku, takav radnik ”nema pravo na plaću za sate koje nije radio, odnosno drugu naknadu po drugim osnovama koje isplaćuje Borovo d.d. A u Borovu plaće su kakve se samo poželjeti može. Svi radnici na proizvodnji kožne i gumene obuće, bez obzira rade li na prošivanju postave, nanošenju ljepila, ručnom bušenju rupa, kopčanju šnala, utiskivanju dezena ili pak strojnom pokucavanju peta, obrezivanju opšivenih ukrasa, našivanju podstava, ili valjanju đona, uistinu ne primaju minimalac. Njihova se plaća kreće od 3.408 do 3.426 kuna, ovisno o složenosti posla. A to je za ciglih, osam odnosno 26 kuna više od minimalca!

Hvale se da nitko nije na minimalcu

Dakle, uprava državne tvrtke Borovo u pravu je: ni jedan radnik ondje ne prima minimalac. Plaće su, za sve proizvodne radnike, ako ih naravno ne uhvate s alkoholom u krvi većom od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka, dobit će mjesečno čak 8, odnosno 26 kuna više od zajamčenog minimalnog dohotka!

“Nitko od radnika Borova d.d. ne prima plaću u iznosu zajamčene minimalne plaće, budući da su plaće radnika Borovo d.d. veće od zajamčene minimalne plaće, a njihova visina ovisi o vrsti i složenosti poslova koju radnik obavlja”, ponosno su odgovorili na Telegramov upit koliko je borovskih radnika na minimalcu. I nisu slagali.

Zakon se mora poštivati, što sad

Neto plaća predsjednice uprave Borova, Gordane Odor, mjesečno iznosi 17.889,64 i u razini je plaća hrvatskih ministara, a plaća članice uprave Vande Tomić-Đaković, tek nešto manja, 16.559,20 kuna. Upitali smo jesu li njihova mjesečna primanja, s obzirom na plaće u Borovu tek nekoliko kuna više od minimalca, u skladu s općim financijskim stanjem u tvrtki Borovo i plaćama ostalih zaposlenika, osobito onih u proizvodnom dijelu.

“Plaće predsjednice i članice Uprave određene su sukladno važećim zakonskim propisima”, odgovoreno nam je kratko. Jer, što se tu može, zakon se mora provoditi, a eto uprava Borova u teškim je uvjetima uspjela osigurati da petstotinjak radnika u proizvodnju prima plaću koja je veća od minimalne. I to rekli smo, čak za 8 do 26 kuna. No, zato uprava, s ministarskim plaćama, sukladno važećim zakonskim propisima, popravlja prosjek i vrijedno radi na pravilniku o alkotestiranju radnika.

Bila je šefica računovodstva, sad vodi 500 ljudi

Predsjednica uprave Gordana Odor u Borovo je došla 27. rujna 2017. s mjesta voditeljice financija i računovodstva iz tvrtke Gumix Elastor u Gradini, kraj Virovitice. Ta tvrtka od 2015. do 2019., dakle i u vrijeme dok je ondje radila Odor, bilježila je stalni pad broja zaposlenih – od 74 koliko ih je bilo 2015., do 19, samo pet godina kasnije. Istoga dana kada i Odor, članica uprave postaje Vanda Tomić-Đaković koja je, pak, do tada radila kao direktorica tvrtke Regula Nova iz Odre.

Ta tvrtka, Regula Nova, u kojoj je Vanda Tomić- Đaković, kako stoji u njenoj imovinskoj kartici, obavlja funkciju direktorice, završila je u likvidaciji i brisana je iz sudskog registra 31. svibnja 2019. u vrijeme kada je Tomić-Đaković već naveliko radila u državnoj tvrtki Borovo. U godini kada je ta tvrtka likvidirana, jer još je 2012. jedini član društva, Zoran Đaković, zbog nepostojanja ”objektivnih razloga za nastavak rada” donio odluku o prestanku poslovanja, Regula Nova imala je više nego skromne poslovne prihode od samo 254.765 kuna.

Te dvije osobe, Gordana Odor i Vanda Tomić-Đaković vode, dakle, veliku državnu tvrtku u kojoj – kako smo vidjeli – nitko od petstotinjak radnika u proizvodnji ne prima minimalac, već dobivaju ciglih 8 do 26 kuna više, pa zato valjda radnici ne primaju naknade za prijevoz, topli obrok, a ukinute su i jubilarne nagrade, dok je božićnica isplaćena u iznosu od 200 kuna, mada su trebali dobiti 500. Čak i kad je Vlada, zbog pandemije Covida 19, pomagala tvrtke s 4000 kuna po zaposlenom, radnici Borova to nisu osjetili.

‘Država i Borovo jedna su obitelj’

U međuvremenu, Borovo je zatvorilo prodavaonice u Glini, Čazmi, Belom Manastiru, Orahovici, Iloku, Županji… čak i u Borovu naselju, u Vukovaru, gdje je sjedište tvrtke. U svim tim gradovima Borovo ima vlastiti prodajni prostor, a u Čazmi, nakon što su i ondje stavili ključ u bravu, Borovo i dalje plaća grijanje jer se lokal nalazi u sklopu zgrade koja ima zajednički sustav grijanja, rekli su nam radnici. Borovo je zatvorilo svoje prodavaonice i u Dardi i Velikom Grđevcu, ali ondje su radili u iznajmljenim lokalima.

Država svako malo Borovu daje jamstva za nove kredite, kako bi ta tvrtka otplatila stare i zalaže dionice uspješnih tvrtki poput Podravke, Končara ili Hrvatskog Telekoma. Samo prošle godine Borovo se, uz jamstvo države, zadužilo za novih 79 milijuna kuna.

“Da Borovo d. d. nije u Vukovaru, država bi odavno od nas digla ruke, kao što je to učinila i s brodogradilištima. Samo to, činjenica da smo u Vukovaru, zbog značenja kojeg taj grad ima u stvaranju hrvatske države, još postojimo. Od priča o nekakvom strateškom partneru koji će investirati u Borovo, kakvih smo se naslušali, nema ništa”, kaže nam jedan od radnika Borova s kojim smo razgovarali. No, za razliku od radnika, predsjednica uprave Borova Gordana Odor u javnim istupima, pažljivo bira riječi kada spominje državu, čak joj i tepa, govoreći kako su Borovo i država zapravo, ista obitelj.