Kako se opskurna stranka ušuljala u hrvatski politički mainstream
Hrvatska čista stranka prava članica je Domoljubne koalicije
Zaključimo li nakon svega kako su upravo održani izbori donijeli jedan očekivan rezultat, u vidu gotovo potpune izjednačenosti dvije velike stranke, točnije njihovih koalicija, ali i jedno ozbiljno iznenađenje, koje se odnosi na senzacionalan rezultat Mosta, nećemo ustvrditi ništa novo. Ono što je pak takav rasplet situacije u konačnici donio u javni prostor, jest potpuna fokusiranost medijske i šire javnosti na pregovore oko uspostave vlasti. Što je naravno posve razumljivo, ali istovremeno i zabrinjavajuće, imajući u vidu momente koji su tek marginalno popraćeni, a njihova simbolična važnost nije uopće zanemariva.
Radi se o tome da je u desetoj izbornoj jedinici na listi Domoljubne koalicije bio zastupljen i HČSP, i to preko svoga splitskog lidera Luke Podruga. Oni manje upućeni u kretanja na marginama hrvatske politike možda neće ni biti svjesni o kakvoj se stranci radi, no dovoljno će ih biti uputiti na prijetnje koje je njihov predsjednik Josip Miljak upućivao ravnateljici Spomen-područja Jasenovac, Nataši Jovičić.
Pored toga ova stranka se na nacionalnoj razini pročula kad je pokušala organizirati okupljanje radikalno desnih europskih stranaka u Zagrebu, među kojima su trebali biti i pripadnici mađarskog Jobika, koji ne priznaju granice Republike Hrvatske. Spustimo li se pak na lokalnu razinu doći ćemo do Luke Podruga, koji već više od desetljeća sjedi u splitskom Gradskom vijeću. I to jedno vrijeme zahvaljujući ozbiljnoj podršci njegovoj pravaškoj stranci na izborima, a u posljednja dva saziva zahvaljujući koaliciji s HDZ-om.
Izmišljeni neprijatelji
Podrug je inače u javnosti poznat kao čovjek koji je za vrijeme jednog mitinga na Gripama pljunuo tadašnjeg novinara Feral Tribunea, Vladimira Matijanića, i čiji politički program se iscrpljuje u rehabilitaciji ustaške države i obračunu s imaginarnim neprijateljima.
Nedavno je tako prvo javno izjavio kako je on uklesao natpis Za dom spremni, na ionako sporni spomenik HOS-ovoj bojni Rafael Boban, da bi se nakon toga upustio u prepisku s novinarom Slobodne Dalmacije, Damirom Pilićem u kojoj je najavio skoru lustraciju. I to takvu nakon koje će Pilić moći, po njegovim riječima, birati pojatu na Mosoru ili preseljenje u istočne krajeve.
Sumnjive vrijednosti
Sudjelujući u aktualnoj kampanji za parlamentarne izbore Podrug je doslovno rekao: “Udžbenici povijesti iz kojih naša djeca uče, mediji, kultura, dakle temelji na čemu počiva jedan narod, sve je to, kao i sve ostalo u hrvatskom javnom životu, zasnovano na lažima. Većina su toga lažne istine koje su uveli pobjednici u Drugom svjetskom ratu. Sve što se u povijesti uči su ili laži ili je marginalno. Naravno, ne mislim ja osobno pisati novu povijest, niti se time osobno baviti, nisam ja nikakav Đilas. To bi trebali napraviti stručnjaci povjesničari”.
Iako je ovakvih Podrugovih istupa, među kojima se ističu napadi na Miljenka Smoju i nastojanja da nijedna od gradskih ulica ne komemorira antifašističku borbu, bilo na desetine, već je i ovih par momenata dovoljno da čitatelji shvate o kome je riječ i kakve vrijednosti zastupa njegov HČSP.
Krstičevićeva usluga
Stoga se već i samo uzimanje te stranke u širu koaliciju s mainstream strankama nameće kao izrazito problematično, dok bi Podrugov eventualni ulazak u Sabor, i to umjesto nositelja liste Domoljne koalicije u X. izbornoj jedinici, Damira Krstičevića, kako je dao naslutiti sam Podrug, predstavljalo prelaženje crte nakon koje sve postaje moguće. Ne radi se ovdje o licemjernom skandaliziraju nad nečim što se, barem kad je o Splitu riječ, njeguje već godinama.
‘Ako potecijalni predstavnici nove vlasti nemaju nikakav problem da ih u Saboru predstavlja stranka koja rehabilitira ustaše, koristeći retoriku mržnje i netolerancije onda se ovo društvo nalazi u puno gorem stanju nego što misli dobar dio građana’
Riječ je naravno o koaliciji između HDZ-a i HČSP-a. Ovdje se radi o tome da bi građani Republike Hrvatske trebali postati svjesni koga su izabrali u Sabor i kojoj su listi dali povjerenje. Jer ako potencijalni predstavnici nove vlasti nemaju nikakav problem s tim da ih u Saboru zastupa stranka koja otvoreno rehabilitira ustašku državu, koristeći retoriku mržnje i netolerancije prema svim neistomišljenicima, onda se hrvatsko društvo nalazi u puno gorem stanju nego što misli dobar dio građana ove zemlje.
Takvi se ne mogu smatrati redikulima
Takvo stanje se naravno neće moći nadići, navodno nadideološkim fokusiranjem na isključivo ekonomske i administrativne probleme zemlje, kako se zanose predstavnici Mosta, jednako kao što nije riječ o redikulima kako bi ih pristojni građani željeli okarakterizirati.
Radi se o koalicijskom partneru i očito prihvatljivoj političkoj opciji za dobar dio građana ove zemlje, a takvi se onda ne mogu smatrati niti redikulima niti nebitnim marginalcima. Ma koliko takav pristup zvučao utješno. Imajući sve ovo u vidu, jasno je kako se sve više pomiču granice dopuštenog i kako doista nije daleko dan u kojem će politika odlučivati kako treba misliti i pisati o pojedinim temama. Ako u konačnici do takvog raspleta i dođe, nitko neće moći reći kako nije znao o čemu je riječ.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 14. studenog 2015.