Nekad je nužno odabrati stranu

Kako se u Hrvatskoj namještaju natječaji; mali vodič

U Hrvatskoj se oko 50 milijardi kuna godišnje potroši kroz javnu nabavu. Kakva prilika za korupciju

Postoje analize prema kojima je, na razini lokalne samouprave čak četvrtina natječaja sumnjiva, a radi se o milijardama kuna godišnje

Oko 50 milijardi kuna godišnje potroši se kroz javnu nabavu. Radi se o vrlo velikom novcu i velikoj prilici za korupciju. Za dio natječaja može se posumnjati da je namješten, jer su kriteriji odabira postavljeni na vrlo neobičan način, što stvara financijsku štetu poreznim obveznicima, a može biti upitna i kvaliteta proizvoda ili usluga koje se nabavljaju.

Iako Hrvatska ima relativno dobar pravni okvir za javnu nabavu, pogotovo nakon što su propisi usklađeni s direktivama Europske unije, u praksi se i dalje događaju zloupotrebe, pogodovanja, a metode namještanja natječaja mogu biti vrlo kreativne.

Specifikacije prepisane iz kataloga

Jedan od najuočljivijih primjera kako pogodovati nekom dobavljaču jest da se proizvod koji se kupuje putem natječaja specificira do najsitnijih detalja. Često smo to imali prilike vidjeti kod nabave automobila, gdje se u natječajnoj dokumentaciji traži točno određena duljina vozila, međuosovinski razmak i slične stvari koje kao da su prepisane iz kataloga pojedinog proizvođača automobila.

Bolji poznavatelji automobila nerijetko su mogli prepoznati o kojem modelu vozila se radi. Naravno, kada se natječaj tako postavi, unaprijed se zna tko je pobjednik.

Drugi način na koji se može namjestiti natječaj jest uvjetovanje da budući dobavljač ima određene certifikate ili određeni broj stručnjaka koji realno nisu potrebni za posao koji se naručuje. Ali vi imate firmu kojoj želite dati posao i ona zadovoljava te “izmišljene” uvjete i tako ste eliminirali konkurenciju.

Tri inženjera za izgradnju nadstrešnice

Jedan takav primjer ovih dana izašao je u javnost. Radilo se o izgradnji nadstrešnica za reciklažno dvorište u Novoj Gradišci. Tražilo se da izvođač radova ima čak tri strojarska inženjera kao da se radi o nekakvom kompleksnom poslu, a ne o izgradnji obične nadstrešnice.

Natječaji se ponekad namještaju i tako da se naručuje roba za koju se unaprijed zna da neće biti isporučena. Marko Rakar, koji se već godinama bavi problematikom javne nabave, u nedavnom intervjuu za Telegram dao je jedan takav primjer.

Raspiše se natječaj za, recimo, tonere za printere. Od ukupno 100 tonera naruči se 10 za printere koje ta organizacija uopće ne posjeduje – što znači da nikada neće biti isporučeni. Firma za koju je natječaj namješten to zna i zato da nižu cijenu i pobjeđuje na natječaju. Ostali, koji su obračunali svih 100 tonera budu skuplji i ispadaju iz igre.

Razlomi nabavu da bude ispod 200 tisuća kuna

Česta pojava je i usitnjavanje nabava, kako bi se izbjegli određeni limiti. Naime, često se mogu vidjeti natječaji vrijedni vrlo blizu, ali ispod 200 tisuća kuna, što je prag za “jednostavnu nabavu” koja ne podliježe Zakonu o javnoj nabavi, odnosno svemu što on inače propisuje.

Često možemo vidjeti da se za iznose od 198 ili 195 tisuća kuna nabavlja uredski materijal, odvjetničke ili revizorske usluge i slično. Kao da nitko ne primjećuje da je iznos podešen da bude taman nekoliko tisuća kuna ispod praga.

Na lokalnoj razini sumnjiva četvrtina natječaja

Postoje analize prema kojima je, na razini lokalne samouprave čak četvrtina natječaja sumnjiva, a to se radi o milijardama kuna godišnje. Pod sumnjivim natječajem podrazumijevaju se oni koje su dobile firme bez zaposlenih ili se na natječaj javio samo jedan ponuditelj. Zatim, firme koje su imale vrlo male prihode, da bi odjednom dobile višemilijunski posao i slično.

Usprkos relativno dobrom zakonskom okviru, korupcija u javnim nabavama je i dalje vrlo raširena, a bit će je i teško iskorijeniti ako ne postoji volja onih koji upravljaju novcem poreznih obveznika.