Nije trebala kristalna kugla za prognozu kako će u predizbornoj kampanji posebno gadna biti borba na desnici. Ankete daju solidan broj mandata za čak tri liste koje pecaju u vrlo sličnom biračkom bazenu pa je bilo sasvim za očekivati da će se HDZ, Domovinski pokret i Most žestoko zakačiti oko personalnih, ali i svjetonazorskih tema.
Sva ta izvjesnost, međutim, nedovoljna je priprema za ono što je u ovom trenutku jedna od vidljivijih tema predizborne kampanje – imaju li pravo žene koje su ostale trudne nakon silovanja na pobačaj. Godina je, ako se netko pita, još uvijek 2020., a prvaci desnice se oko pobačaja i silovanja natječu u čudesnim izjavama.
Koja obitelj?
Nino Raspudić, kandidat Mosta prvi je povukao obarač, založivši se za pravo na život čak i u slučajevima silovanja. “Život je život. Mi imamo, recimo, svjedočanstva djece koja su danas sretni, razvijeni, ispunjeni ljudi koji su začeti u silovanju u Bosni i Hercegovini, dakle koji su imali, ne nultu šansu u životu, nego su bili u debelom minusu pa su se uspjeli realizirati kao sretne osobe i svjedoče danas o tim životima. Sa životom nema kalkulacije, ne mogu ja određivati tko ima pravo živjeti, a tko nema pravo živjeti”, teoretizirao je filozof s Mostove liste.
Svoju kartu oko silovanih žena (godina je, ako se netko pita, još uvijek 2020.) odigrao je danas i prvi čovjek Domovinskog pokreta Miroslav Škoro. Po njemu, naime, žena koja zatrudni nakon silovanja treba se o tome – konzultirati se s obitelji. Srećom, ovaj put nije detaljizirao treba li to biti samo obitelj žrtve ili se nešto, jer život je život, mora pitati i obitelj oca.
Korijen problema
Problem, međutim, ne leži samo u ratu desnice za glasove u jednoj gadnoj izbornoj kampanji. Ne leži čak ni samo u odnosu prema žrtvama zločina silovanja, ni u upornom nastojanju desnice da se pobačaj, ako već ne zabrani (što ne dopušta Ustavni sud kojeg bi Raspudić i zbog tog stava rado rasformirao), a onda što više oteža.
Prava dubina problema sagleda se u tome što je odnos prema pobačaju derivat ukupnog odnosa prema ženama, ali i seksualnim manjinama u društvu. I korijen tog problema nisu političke ideje i parole novo propupale desnice, korijen je u odnosu dobrog dijela društva, predvođenog vladajućom strankom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sa ženama u poraz?!
HDZ će, tako, radije platiti 550 tisuća kuna kazne (!) nego da poštuje Zakon o ravnopravnosti spolova i ima barem 40 posto žena na listama. Andrej Plenković kaže na to kako mu je osobno žao da nema više žena izbornim listama HDZ-a (disclaimer – on je bio glavni kod njihovog sastavljanja), te dodaje: “Odlučili smo sastaviti pobjedničke liste”. Dakle, da je bilo više žena na, recimo, jedanaestim ili dvanaestim mjestima koja su obično rezervirana za žešće stranačke anonimce – HDZ bi sigurno izgubio?
HDZ će, također, sve napraviti da se, pogotovo u kampanji, ni ne pomisli da bi istospolne životne zajednice mogle imati prava slična onima u kojima se nalaze muškarac i žena. Iako se Plenković iznenađujuće prije neki dan u kontekstu udomljavanja djece u homoseksualnim obiteljima zauzeo za deinstitucionalizaciju, stranka se brzo vratila na uobičajeni kolosijek.
Samo narod i ovlašteni tumači
Osim ministra zdravstva Vilija Beroša, o prednostima domova iz sustava socijalne zaštite pred obitelji (ako nije onakva koja je verificirana konzervativnim referendumom 2013. godine) govorio je i Plenkovićev kandidat na izborima Ivo Lučić s turbofolk argumentom: “Kao što riba ne može u šumi plivati, tako mislim da djeca ne mogu u nekim zajednicama”, te desna ruka i ovog premijera, Gordan Jandroković. “Gej zajednica sukladno zakonu ne može usvajati ni udomljavati djecu”, kazao je predsjednik nedavno raspuštenog Sabora, zaboravivši ili namjerno ignorirajući činjenicu da je prije samo četiri mjeseca Ustavni sud presudio upravo suprotno – da i gej parovi imaju pravo na udomljavanje djece.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, što bi rekao Raspudić: “Teoretski, Ustavni sud je moguće ukinuti. Nije Ustavni sud iznad naroda”. A narodnu volju, koja je, eto, iznad zakona i Ustava, i koja se može provoditi mimo bespotrebnih kočnica poput ljudskih prava i sličnih trica, oživotvorit će ovlašteni tumači s “pobjedničkih lista”.
Kako smo, pobogu, došli do toga da političari u kampanji razvlače žene koje su zatrudnjele silovanjem
Godina je, ako se netko pita, još uvijek 2020., a prvaci desnice se oko pobačaja i silovanja natječu u čudesnim izjavama
Problem, međutim, ne leži samo u ratu desnice za glasove u jednoj gadnoj izbornoj kampanji. Ne leži čak ni samo u odnosu prema žrtvama zločina silovanja, ni u upornom nastojanju desnice da se pobačaj, ako već ne zabrani (što ne dopušta Ustavni sud kojeg bi Raspudić i zbog tog stava rado rasformirao), a onda što više oteža.
Nije trebala kristalna kugla za prognozu kako će u predizbornoj kampanji posebno gadna biti borba na desnici. Ankete daju solidan broj mandata za čak tri liste koje pecaju u vrlo sličnom biračkom bazenu pa je bilo sasvim za očekivati da će se HDZ, Domovinski pokret i Most žestoko zakačiti oko personalnih, ali i svjetonazorskih tema.
Sva ta izvjesnost, međutim, nedovoljna je priprema za ono što je u ovom trenutku jedna od vidljivijih tema predizborne kampanje – imaju li pravo žene koje su ostale trudne nakon silovanja na pobačaj. Godina je, ako se netko pita, još uvijek 2020., a prvaci desnice se oko pobačaja i silovanja natječu u čudesnim izjavama.
Koja obitelj?
Nino Raspudić, kandidat Mosta prvi je povukao obarač, založivši se za pravo na život čak i u slučajevima silovanja. “Život je život. Mi imamo, recimo, svjedočanstva djece koja su danas sretni, razvijeni, ispunjeni ljudi koji su začeti u silovanju u Bosni i Hercegovini, dakle koji su imali, ne nultu šansu u životu, nego su bili u debelom minusu pa su se uspjeli realizirati kao sretne osobe i svjedoče danas o tim životima. Sa životom nema kalkulacije, ne mogu ja određivati tko ima pravo živjeti, a tko nema pravo živjeti”, teoretizirao je filozof s Mostove liste.
Svoju kartu oko silovanih žena (godina je, ako se netko pita, još uvijek 2020.) odigrao je danas i prvi čovjek Domovinskog pokreta Miroslav Škoro. Po njemu, naime, žena koja zatrudni nakon silovanja treba se o tome – konzultirati se s obitelji. Srećom, ovaj put nije detaljizirao treba li to biti samo obitelj žrtve ili se nešto, jer život je život, mora pitati i obitelj oca.
Korijen problema
Problem, međutim, ne leži samo u ratu desnice za glasove u jednoj gadnoj izbornoj kampanji. Ne leži čak ni samo u odnosu prema žrtvama zločina silovanja, ni u upornom nastojanju desnice da se pobačaj, ako već ne zabrani (što ne dopušta Ustavni sud kojeg bi Raspudić i zbog tog stava rado rasformirao), a onda što više oteža.
Prava dubina problema sagleda se u tome što je odnos prema pobačaju derivat ukupnog odnosa prema ženama, ali i seksualnim manjinama u društvu. I korijen tog problema nisu političke ideje i parole novo propupale desnice, korijen je u odnosu dobrog dijela društva, predvođenog vladajućom strankom.
Sa ženama u poraz?!
HDZ će, tako, radije platiti 550 tisuća kuna kazne (!) nego da poštuje Zakon o ravnopravnosti spolova i ima barem 40 posto žena na listama. Andrej Plenković kaže na to kako mu je osobno žao da nema više žena izbornim listama HDZ-a (disclaimer – on je bio glavni kod njihovog sastavljanja), te dodaje: “Odlučili smo sastaviti pobjedničke liste”. Dakle, da je bilo više žena na, recimo, jedanaestim ili dvanaestim mjestima koja su obično rezervirana za žešće stranačke anonimce – HDZ bi sigurno izgubio?
HDZ će, također, sve napraviti da se, pogotovo u kampanji, ni ne pomisli da bi istospolne životne zajednice mogle imati prava slična onima u kojima se nalaze muškarac i žena. Iako se Plenković iznenađujuće prije neki dan u kontekstu udomljavanja djece u homoseksualnim obiteljima zauzeo za deinstitucionalizaciju, stranka se brzo vratila na uobičajeni kolosijek.
Samo narod i ovlašteni tumači
Osim ministra zdravstva Vilija Beroša, o prednostima domova iz sustava socijalne zaštite pred obitelji (ako nije onakva koja je verificirana konzervativnim referendumom 2013. godine) govorio je i Plenkovićev kandidat na izborima Ivo Lučić s turbofolk argumentom: “Kao što riba ne može u šumi plivati, tako mislim da djeca ne mogu u nekim zajednicama”, te desna ruka i ovog premijera, Gordan Jandroković. “Gej zajednica sukladno zakonu ne može usvajati ni udomljavati djecu”, kazao je predsjednik nedavno raspuštenog Sabora, zaboravivši ili namjerno ignorirajući činjenicu da je prije samo četiri mjeseca Ustavni sud presudio upravo suprotno – da i gej parovi imaju pravo na udomljavanje djece.
No, što bi rekao Raspudić: “Teoretski, Ustavni sud je moguće ukinuti. Nije Ustavni sud iznad naroda”. A narodnu volju, koja je, eto, iznad zakona i Ustava, i koja se može provoditi mimo bespotrebnih kočnica poput ljudskih prava i sličnih trica, oživotvorit će ovlašteni tumači s “pobjedničkih lista”.