Na istom fonu poput udruge “U ime obitelji” koja bi s proljeća mogla početi vaditi štandove i prikupljati potpise, istupio je političar Miroslav Škoro, pri osnivanju svoje stranke (pardon, pokreta). “Mi smo država u kojemu svako dijete treba imati oca i majku, da to sam rekao. Ja jesam protiv zabrana, ali sam još više protiv pobačaja. Nisam za to da se dopusti udomljavanje djece istospolnim parovima”, kazao je Škoro.
Nedopustivo
A danas su se oglasili i s duhovnog vrha. Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax je, na frekvenciji Željke Markić, sasjekla presudu Ustavnog suda u slučaju Šegota–Kožić, kojom se nalaže sudovima i drugim tijelima da pri odlukama o udomiteljstvu ne diskriminiraju one koji su u životnom partnerstvu.
Odluku Ustavnog suda komisija Hrvatske biskupske konferencije smatra nedopustivom. Ovu rečenicu valja pročitati još jednom i malo o njoj porazmisliti. A onda uzeti u obzir i argumente Iustitiae et pax – oni smatraju da se njom Ustavni sud stavio u poziciju zakonodavca, “što smatramo nedopustivim s aspekta trodiobe vlasti i vladavine prava”. Crkvena komisija, dakle, brani vladavinu prava u zemlji od odluka – Ustavnog suda.
Dekonstrukcija društvene svijesti
I to je, naravno, tek početak. Ne samo početak potencijalnog otklizavanja zemlje iz koliko-toliko liberalno demokratskog u neko “ljepše i starije” društveno uređenje, nego i doslovno tek početak divota u Izjavi Komisije HBK.
Odluka Ustavnog suda je, eto, donesena “pod snažnim utjecajem europskih strujanja, pravnih tendencija neoliberalnih svjetonazora”. Njena posljedica neizbježno je “dekonstrukcija postojeće društvene svijesti” o tome da je fuj da istospolni partneri udomljavaju djecu. A kad se radi o već tako mračnoj raboti tijela koje je, inače, po Ustavu RH jedino ovlašteno da odlučuje o suglasnosti zakona i drugih propisa s Ustavom, sasvim je očekivano da vjerski autoritet, kao što je to Komisija HBK, pozove da se odluke Ustavnog suda – ne poštuju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nepopravljive posljedice
“Pozivamo nadležna tijela koja su dužna provoditi ustavnu odluku da svaki konkretan slučaj zbrinjavanja djeteta (i ne samo udomiteljstvom) procijene u skladu s djetetovom dobrobiti i kroz zaštitu njegova najboljeg interesa uz uvažavanje djetetova prava na izražavanje mišljenja o stvarima koje ga se tiču”, kaže se u Izjavi i brzo nakon toga jasno eksplicira: “Posljedice koje bi mogle proisteći za dijete udomljeno kod istospolnih parova mogu biti dalekosežne i nepopravljive”.
Pa sad nek se misle u Centrima za socijalnu skrb o tome čiji je autoritet veći – Ustavnog suda ili Komisije Hrvatske biskupske konferencije. Prije samo nekoliko godina, odgovor na ovo pitanje bio bi trivijalno lagan. Hrvatska danas se, međutim, transformirala u zemlju u kojoj ga je teško dati bez razmišljanja. A nove “građanske inicijative” već čekaju iza ugla.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako smo postali zemlja u kojoj biskupi vladavinu prava brane od odluka Ustavnog suda
Komisija Hrvatske biskupske konferencije upozorava "nadležna tijela" da paze što rade kod odluka o udomljavanju
Pa sad nek se misle u Centrima za socijalnu skrb o tome čiji je autoritet veći - Ustavnog suda ili Komisije Hrvatske biskupske konferencije. Prije samo nekoliko godina, odgovor na ovo pitanje bio bi trivijalno lagan.
Redovi se, kako je bilo sasvim očekivano, ubrzano zbijaju. Nakon što je Željka Markić najavila osnivanje građanske inicijative zbog odluke Ustavnog suda o udomljavanju djece u istospolnim obiteljima, stvar je dobila i svjetovnu i sakralnu ovjeru.
Na istom fonu poput udruge “U ime obitelji” koja bi s proljeća mogla početi vaditi štandove i prikupljati potpise, istupio je političar Miroslav Škoro, pri osnivanju svoje stranke (pardon, pokreta). “Mi smo država u kojemu svako dijete treba imati oca i majku, da to sam rekao. Ja jesam protiv zabrana, ali sam još više protiv pobačaja. Nisam za to da se dopusti udomljavanje djece istospolnim parovima”, kazao je Škoro.
Nedopustivo
A danas su se oglasili i s duhovnog vrha. Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax je, na frekvenciji Željke Markić, sasjekla presudu Ustavnog suda u slučaju Šegota–Kožić, kojom se nalaže sudovima i drugim tijelima da pri odlukama o udomiteljstvu ne diskriminiraju one koji su u životnom partnerstvu.
Odluku Ustavnog suda komisija Hrvatske biskupske konferencije smatra nedopustivom. Ovu rečenicu valja pročitati još jednom i malo o njoj porazmisliti. A onda uzeti u obzir i argumente Iustitiae et pax – oni smatraju da se njom Ustavni sud stavio u poziciju zakonodavca, “što smatramo nedopustivim s aspekta trodiobe vlasti i vladavine prava”. Crkvena komisija, dakle, brani vladavinu prava u zemlji od odluka – Ustavnog suda.
Dekonstrukcija društvene svijesti
I to je, naravno, tek početak. Ne samo početak potencijalnog otklizavanja zemlje iz koliko-toliko liberalno demokratskog u neko “ljepše i starije” društveno uređenje, nego i doslovno tek početak divota u Izjavi Komisije HBK.
Odluka Ustavnog suda je, eto, donesena “pod snažnim utjecajem europskih strujanja, pravnih tendencija neoliberalnih svjetonazora”. Njena posljedica neizbježno je “dekonstrukcija postojeće društvene svijesti” o tome da je fuj da istospolni partneri udomljavaju djecu. A kad se radi o već tako mračnoj raboti tijela koje je, inače, po Ustavu RH jedino ovlašteno da odlučuje o suglasnosti zakona i drugih propisa s Ustavom, sasvim je očekivano da vjerski autoritet, kao što je to Komisija HBK, pozove da se odluke Ustavnog suda – ne poštuju.
Nepopravljive posljedice
“Pozivamo nadležna tijela koja su dužna provoditi ustavnu odluku da svaki konkretan slučaj zbrinjavanja djeteta (i ne samo udomiteljstvom) procijene u skladu s djetetovom dobrobiti i kroz zaštitu njegova najboljeg interesa uz uvažavanje djetetova prava na izražavanje mišljenja o stvarima koje ga se tiču”, kaže se u Izjavi i brzo nakon toga jasno eksplicira: “Posljedice koje bi mogle proisteći za dijete udomljeno kod istospolnih parova mogu biti dalekosežne i nepopravljive”.
Pa sad nek se misle u Centrima za socijalnu skrb o tome čiji je autoritet veći – Ustavnog suda ili Komisije Hrvatske biskupske konferencije. Prije samo nekoliko godina, odgovor na ovo pitanje bio bi trivijalno lagan. Hrvatska danas se, međutim, transformirala u zemlju u kojoj ga je teško dati bez razmišljanja. A nove “građanske inicijative” već čekaju iza ugla.