Savjeti za ‘staro normalno’

Frijs-Madsen novi je danski veleposlanik u Hrvatskoj. Stigao je početkom rujna, nakon što je četiri godine proveo kao ambasador u Pragu. Iskusnom diplomatu Hrvatska je četvrta veleposlanička destinacija u karijeri – prije Zagreba i Praga, bio je još u Rijadu i Buenos Airesu.

Na naše pitanje o druženju i grljenju – nakon što su godinu i pol strogo držali socijalnu distancu – ambasador odgovara diplomatski: „Zadnja četiri tjedna sve su restrikcije ukinute, ali se, naravno, i dalje savjetuje ljudima da zadrže dobro ponašanje, često peru ruke, drže neku distancu. Ali, da, pravila su ukinuta i život se vratio u normalu“.

Ima li u Danskoj antivaksera?

Početkom rujna Telegram je objavio analizu danske strategije borbe protiv koronavirusa – kako su se Danci, kombinacijom testiranja, cijepljenja i Covid potvrda, izvukli iz epidemije. Prije razgovora s veleposlanikom, na stranici Europskog centra za sprječavanje i kontrolu bolesti (ECDC) provjerili smo svježe podatke o cijepljenju.

Onda smo ih, pomalo u čudu, provjerili još jednom: u Danskoj je barem jednu dozu cjepiva primilo 95 posto starijih od 18 godina. U cijeloj populaciji, kaže ambasador, 85 posto. U Hrvatskoj cijepljeno 54 posto odraslih građana, odnosno 45 posto od ukupnog stanovništva. U Danskoj, izgleda, nema skeptika ni antivaksera?

„Ne baš“, odgovara Frijs-Madsen, „a s obzirom na procijepljenost od 85 posto, dosegli smo ono što se naziva kolektivnim imunitetom, što znači i da su druge brojke, kao na primjer broj hospitaliziranih, na vrlo niskom nivou“.

‘Većina ljudi poštuje pravila’

Danska je u travnju ove godine bila među prvim europskim državama koje su za svakodnevne aktivnosti uvele Covid potvrdu, koja dokazuje da je osoba ili cijepljena ili preboljela Covid-19 ili ima negativan test. Tu obavezu Hrvatska je uvela početkom listopada, vrlo ograničeno, samo za sustave zdravstva i socijalne skrbi.

U Danskoj se bez tog dokumenta ili barcodea nije moglo u restorane, kafiće, teretane, kina i tako dalje. Potvrdu je, dakako, koristio i naš sugovornik, kada je iz Češke povremeno dolazio kući. Morao se uz to pri povratku učestalo testirati. Bilo je, kaže, „prilično restriktivno, ali većina ljudi je poštivala pravila“.

No, bilo je i prosvjeda, „političkih rasprava, ljudi koji su smatrali da se išlo predaleko“. „Naravno da je bilo dubokih razlika, ali sve u svemu povjerenje u institucije u Danskoj je prilično visoko. Kad plaćamo poreze, očekujemo da se taj novac koristi na dobar način. A ako nam zdravstvene vlasti kažu da nešto napravimo, velika većina će to slijediti“, objašnjava Frijs-Madsen kako Danci funkcioniraju.

Testiranje, testiranje, testiranje

Ako bi, međutim, morao izdvojiti jednu stvar koja je dosad presudno utjecala na učinkovitost suzbijanja epidemije, veleposlanik navodi „vrlo, vrlo, vrlo visoku razinu testiranja“ na Covid-19. „Vrlo“ je doista ponovio tri puta, a za to postoje dobri razlozi: po broju testova na milijun stanovnika Danska je prva – u svijetu. Hrvatska je trenutno 86.

Velik broj testiranja omogućuje da „manje-više cijelo vrijeme u stvarnom vremenu imate realniju sliku o tome tko je bolestan, a to ne“. Onda se može na vrijeme reagirati i uvoditi ciljane, lokalne restrikcije tamo gdje se zaraza pojavila, umjesto nacionalnih mjera.

Polemični novi propis o azilu

S danskim ambasadorom Telegram je razgovarao sredinom tjedna, nekoliko sati prije nego što je objavljena nova uznemirujuća priča o postupanju prema migrantima na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Politika prema migrantima nedavno je i Dansku dovela u fokus europske javnosti. U lipnju je danski parlament prihvatio izmjene zakona kojima je omogućeno da se tražitelje azila premjesti u tzv. treće zemlje (države koje nisu članice Europske unije) i da tamo čekaju odluku o svom zahtjevu. Ovaj potez oštro su kritizirale nevladine organizacije, poput Danskog vijeća za izbjeglice, kao neodgovoran i nesolidaran.

Zabrinuta je i Europska komisija – zbog usklađenosti ovih izmjena s međunarodnim obvezama Danske, kao i rizika da dođe do, kako ističu iz Bruxellesa, potkopavanja temelja međunarodnog sustava zaštite. Ideju da se zahtjevi za azilom obrađuju u trećim zemljama kritičari smatraju outsourcingom odgovornosti i ocjenjuju je kontroverznom.

‘Zaštita onima koji je trebaju’

Danski veleposlanik, naravno, brani poziciju svoje vlade i inzistira da se radi o fer prijedlogu koji žele raspraviti i s drugim članicama Europske unije. Frijs-Madsen pritom podsjeća na crne brojke – u zadnjih sedam godina u Sredozemlju se, pokušavajući se domoći Europe, utopilo ili nestalo 18 tisuća ljudi.

Osim toga, u EU je u tih sedam godina odbijeno 800 tisuća zahtjeva za azil, to su ljudi koji su se morali vratiti u svoje matične države. A oko zajedničke politike o migracijama i azilu zemlje članice još se nisu uspjele dogovoriti.

„Cijela poanta prijedloga je da u Europi moramo uspostaviti sustav koji je fer i stabilan. A fer znači da azil moraju dobiti oni koji su doista izbjeglice, oni koji zaslužuju zaštitu, ali ne i drugi migranti“, kaže veleposlanik, ističući da pravnici danske vlade smatraju da je ova mjera „u okviru (međunarodnih) konvencija“.

Razgovori s hrvatskom Vladom

Da je, dakle, legalna prema međunarodnom pravu. Upravo to kritičari ovog poteza ozbiljno dovode u pitanje. Kako je to, pak, u skladu sa socijaldemokracijom, pitamo veleposlanika, budući da je prijedlog stigao od manjinske socijaldemokratske vlade. Frijs-Madsen ne želi se, međutim, upuštati u komentare postupaka vladajuće stranke i socijaldemokratskih principa – to mu, uostalom, kao veleposlaniku i nije posao – već ponavlja poruku o fer i uravnoteženom prijedlogu.

Oko provedbe ove mjere još ima dosta nepoznanica – na primjer, u kojim bi se zemljama obrađivali zahtjevi za azil i kako bi točno funkcioniralo ‘neovisno tijelo’ koje bi nadgledalo proces – ali danska vlada ima ambiciju da se njihov prijedlog raspravi i na EU razini.

Ima li Vlada Andreja Plenkovića razumijevanja za ovu ideju? Zasad se još ne zna, jer detaljni razgovori s hrvatskom Vladom tek predstoje, kaže nam veleposlanik.

Ambicije u zelenim politikama

Razgovor potom skrećemo na još jednu temu: na samom ulazu u veleposlanstvo parkiran je bicikl s prikolicom, kao svojevrsni podsjetnik da stižemo u predstavništvo države koja prednjači u zelenim politikama. Potvrdili su to i kada su odlučili da će do 2030. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova za 70 posto u odnosu na razinu iz 1990. To je osjetno iznad ambicija Europske unije.

„Lako je postaviti cilj, to može svatko“, kaže veleposlanik, „ali cilj mora biti realan i ostvariv“. U slučaju Danske za realizaciju je presudan dogovor s industrijom. Tvrtke su, u konzultacijama s vladom, prihvatile ambiciozan plan kojem će, objašnjava ambasador, pridonijeti na više načina.

„Moraju razviti tehnologiju koja može pomoći Danskoj postići ovaj cilj, ali se nadamo da će na taj način postati i konkuretnije i snažnije na izvoznim tržištima“, ističe Frijs-Madsen. S energetskom tehnologijom je već sada povezano 5,5 posto ukupnog danskog izvoza.

‘Nisu sve države Danska’

Europska unija, kako smo spomenuli, ima manje ambiciozan plan. Razgovara se o smanjenju emisija za 55 posto do kraja ovog desetljeća u odnosu na 1990. No, svaka rasprava o zelenim politikama, planovima i ulaganjima u EU na vidjelo iznese duboke razlike između tzv. starih i novih članica, između (okvirno govoreći) zapada i istoka.

„Moramo biti realni, nisu sve zemlje Danska“, otvoren je Frijs-Madsen, „i moramo biti realni da možemo ići samo onoliko daleko, koliko su ljudi spremni prihvatiti i slijediti“. Ako se stvari forsiraju prebrzo, javlja se otpor – dovoljno je sjetiti se Francuske, cijene goriva i žutih prsluka.

Strah od gubitka radnih mjesta

U zemljama poput Danske, koje su gospodarski razvijenije, shvaćaju što brine države srednje i istočne Europe. Vlade strahuju da će zelena tranzicija biti skupa, ne samo u novcu, nego i u gubitku (dosadašnjih) radnih mjesta. To bi, dakako, bilo politički skupo za te vlade, a onda i naplaćeno na izborima.

„Naravno da određene mjere moraju biti prilagođene specifičnim pokazateljima, kao što je razina BDP-a“, slaže se danski veleposlanik. No, to ne znači da Europska unija treba odustati od ambicioznih planova. Uostalom, zaključuje Frijs-Madsen, „zagađenje i klimatske promjene su globalne, ne poznaju granice“, a to znači da uspjeh nije moguć „ako se ne potrudimo zajedno“.