Kako stvari izgledaju nakon Brexita? Talijanski djedica, koji u UK živi 68 godina, mora prikupiti hrpu papira da to dokaže
Došao je 1952., radio 40 godina i primao mirovinu još 32
Bilo je jasno da će Brexit otežati život mnogim građanima država Europske unije koji žive u Velikoj Britaniji, ali usprkos tome krajnje nevjerojatno zvuči priča o problemima s kojima se susreo 95-godišnji Antonio Finelli. Taj gospodin je u UK doselio 1952. godine, kao dio vala migranata koji su trebali pomoći u obnovi zemlje stradale u Drugom svjetskom ratu. U Britaniji je radio 40 godina. Tamo je pokopao suprugu i sina, ali još uvijek su živi njegovi unuci koji su rođeni u toj državi. Ondje je ostao i nakon završetka radnog vijeka i već 32 godine prima britansku mirovinu.
No, sve to državnoj administraciji nije dovoljno da ga prepozna kao britanskog stanovnika. Tako je gospodin Finelli od Home Officea, britanskog ministarstva unutarnjih poslova, dobio zahtjev da dokaže kako u UK-u prebiva najmanje pet godina. To je, naime, uvjet da u zemlji ostane i nakon Brexita. Za to će mu biti potrebno oko 80 stranica bankovnih izvadaka, čije prikupljanje i organizacija predstavlja priličan napor za tako starog čovjeka.
Prirodno, Antonio Finelli je zbunjen time što ga je snašlo. „Ovdje primam mirovinu i radim čitavog života pa ne razumijem zašto moram priložiti ove bankovne izvode”, kazao je, javlja The Guardian. Ugledni britanski list piše kako Finellijev slučaj dobro ilustrira koliko stresa i zabrinutosti kod stranaca koji žive u UK izazivaju procedure izazvane Brexitom. U postbrexitovskoj zbrci događaju se i bizarnije situacije od ove u kojoj se našao gospodin Finelli. The Guardian spominje još jednog Talijana, 101-godišnjeg Giovannija Palmiera, od kojeg je Home Office zatražio da ga za ostanak u UK prijave roditelji jer je sustav na neki način zaključio kako se zapravo radi o jednogodišnjaku.
Nema pomoći od Home Officea
Dimitri Scarlato, volonter u instituciji koja pomaže Talijanima u Britaniji, smatra da takvi problemi nastaju zbog toga što arhivi britanskog ministarstvo rada i mirovina (Department for Work and Pensions) nisu digitalizirani. Od 500 prijava oko kojih je Scarlato pomagao, njih pola podnijeli su stariji ljudi. Digitalni sustav nije pronašao podatke o njima, premda je riječ o doseljenicima koji u UK-u žive od 1950-ih ili 60-ih, i koji redovito primaju mirovine. Volonter pritom naglašava kako je Antonio Finelli još dobro prošao, jer je znao kome se može obratiti za pomoć. „Ali što ako živite sami u nekoj zabiti i ne znate kamo trebate otići?”, pita se Scarlato.
The Guardian je od Home Office zatražio pojašnjenje nastale situacije, a iz ministarstva je stigao hladan, birokratski odgovor. „Automatske provjere znače da većina prijavljenih ne moraju podnositi dodatne dokaze. Kada su dodatni dokazi potrebni, postoji čitav niz dokumenata koje tražitelji mogu priložiti”, stoji u odgovoru The Guardianu. Iz Home Officea tvrde da 75 posto prijavljenih ne mora prikupljati takve dokumente. Nisu precizirali je li preostalih 25 posto dio radno aktivne populacije, ili je riječ o umirovljenicima koji se mogu osloniti samo na nedigitalizirane arhive.